Pet godina programa udruge CeKaDe

Moje mjesto pod suncem: Ambasadori djetinjstva jednakih mogućnosti

Mirjana Grce

Moje mjesto pod suncem svaki dan sve veće: Doris i Goran Mandić, Sandra Grozdanov, Marija Krželj Torbarina i Zrinka Rička-Žauhar / Snimio Sergej DRECHSLER

Moje mjesto pod suncem svaki dan sve veće: Doris i Goran Mandić, Sandra Grozdanov, Marija Krželj Torbarina i Zrinka Rička-Žauhar / Snimio Sergej DRECHSLER

Ovim se projektom osnažuje djecu iz obitelji u riziku od siromaštva i marginalizacije te se smanjuje socijalna nepropusnost u našem društvu. U pet godina pokrenuli smo cijeli niz aktivnosti s ciljem da se ojača kapacitet djece kako ne bi ovisila o svom socijalnom kontekstu i zbog njega uspijevala ili neuspijevala. Djeca iz obitelji slabijeg imovinskog stanja su nevidljiva, društveno isključena i to treba promijeniti. Mi činimo male korake, ali sinergijom mnogih u društvu može se doći do većih promjena, kaže voditeljica Sandra Grozdanov



Od kada je prije gotovo pet godina riječka udruga Centar za kulturu dijaloga, CeKaDe, pokrenula program osnaživanja socijalno isključene djece, nazvavši ga Moje mjesto pod suncem, njezini su entuzijasti otvorili prozor u svijet za mnoge socijalno ugrožene mališane i njihove roditelje. Na adresi Blaža Polića 2 na riječkoj Brajdi, u nevelikom prostoru udruge, svakog radnog dana stručnjaci i volonteri angažirani u tome programu, trude se graditi bolje društvo, kako naglašavaju, društvo jednakih šansi u kojem sva djeca imaju priliku za uspjeh na temelju svojih sposobnosti, a ne socijalnog konteksta u kojem žive. I nisu u tome sami, jer vrlo brzo su njihove ideje i napore prepoznale i pridružile im se neke male ili veće tvrtke, sada već ukupno 20 njih, postavši donatori njihovog programa, poslovni partneri. Mojem mjestu pod suncem svaka od njih na svoj način pomaže, netko npr. s dvije kune po prodanoj pizzi, netko s kunom-dvije po prodanoj knjizi, netko povremenom novčanom donacijom…


Poruke Mojeg mjesta pod suncem, kojeg vodi Sandra Grozdanov, na riječkom Korzu ovih dana dijelom oslikava izložba postavljena u povodu Svjetskog dana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, a koliko je to važno istaknuo je i okrugli stol što ga je CeKaDe u Gradskoj vijećnici Rijeke organizirao na temu »Izazovi roditeljstva u kriznim situacijama uzrokovanim neimaštinom«.


Doris i Goran Mandić / Snimio Sergej DRECHSLER


Doris i Goran Mandić / Snimio Sergej DRECHSLER





Na tim je skupovima ponovo upozoreno na poraznu sliku socijalne nejednakosti među djecom i na pogubni utjecaj siromaštva djece. Istaknuto je da u Hrvatskoj 60 tisuća djece živi ispod praga siromaštva, da 20 tisuća djece zbog neimaštine nikad nije pohađalo neku izvanškolsku aktivnost, da su svakom drugom siromašnom djetetu nedostupne usluge logopeda i drugih stručnjaka kada su im potrebni, da nemaju mogućnost otići u kino, kazalište, muzej, na školske izlete ili izlete s obitelji.


Na riječkom području, prema recentnim podacima riječkog Centra za socijalnu skrb, od socijalne pomoći sa svojim obiteljima sada živi 300 djece. S pedesetak te djece i (ili) djece koja također žive u neimaštini, ali nisu »službeno« socijalno ugrožena – jer prihodi njihovih obitelji malo prelaze crtu siromaštva – u Rijeci jedino sustavno radi Moje mjesto pod suncem.



Zahvaljujući Mojem mjestu pod suncem mnoga su djeca prvi puta bila u kinu, u kazalištu, na zajedničkom izletu… Grozdanov kaže da osluškuju interese svakog djeteta, pa ako se dogodi da nešto za dijete ne mogu sami organizirati onda roditelje i dijete povezuju s onima koji imaju program za koji je dijete zainteresirano.– Imamo jednog dječaka iznimno zainteresiranog za astronomiju. Sam je već jako puno toga naučio i znao, a stjecanje novih znanja omogućili smo mu zahvaljujući jednoj gospođi. Ona nam se javila želeći nekom djetetu plaćati ručak 300 kuna mjesečno, a kako smo već bili sakupili novac za marende i ručkove u školama naših korisnika, predložili smo joj da tim novcima plaća tom dječaku instrukcije. Kontaktirali smo Astronomski centar Rijeka, javio nam se Zlatko Ciganj koji svake srijede dolazi u udrugu i individualno radi s tim djetetom. Taj dječak će možda biti i astronaut, no što god bio svakako će ostvariti svoje potencijale, kaže Grozdanov.


Poticajno okruženje


Što i kako rade?


– Program osigurava djeci lošijeg socioekonomskog položaja poticajno okruženje u kojem imaju priliku sudjelovati u aktivnostima koje bi im inače bile nedostupne. Uvažavanjem individualnosti svakog djeteta, putem neformalnog učenja, osmišljenih aktivnosti i osiguravanjem emocionalne i socijalne podrške, postiže se stvarna prilika za promjenu nepovoljnih životnih okolnosti. Na takav se način prevenira daljnji transgeneracijski prijenos siromaštva te razvoj poremećaja u ponašanju. Ovim se projektom osnažuje djecu iz obitelji u riziku od siromaštva i marginalizacije te se smanjuje socijalna nepropusnost u našem društvu, kaže Sandra Grozdanov.


Sandra Grozdanov / Snimio Sergej DRECHSLER


Sandra Grozdanov / Snimio Sergej DRECHSLER



Upozorava da je mnogim obiteljima zapravo potrebno socijalno mentorstvo, odnosno socijalna podrška u njihovom okruženju.


– U pet godina pokrenuli smo cijeli niz aktivnosti s ciljem da se ojača kapacitet djece kako ne bi ovisila o svom socijalnom kontekstu i zbog njega uspijevala ili neuspjevala. Djeca iz obitelji slabijeg imovinskog stanja su nevidljiva, društveno isključena, i to treba promijeniti. Mi činimo male korake, ali sinergijom mnogih u društvu može se doći do većih promjena. U tom smislu Hrvatska ima odličnih dokumenata, ali su uglavnom mrtvo slovo na papiru. Naš program je primjer koji pokazuje da su promjene moguće kada se zajednica udruži. Mi to vidimo na primjeru djece koja dolaze u Moje mjesto mjesto pod suncem. Djeca imaju bolju sliku o sebi, bolje samopouzdanje, bolju društvenu mrežu, a vidimo promjene i kod mnogih roditelja, jer su i oni uključeni u programe namijenjene njima, poručuje voditeljica programa.



Tvrtke i volonteri koje žele podupirati rad programa Moje mjesto pod suncem mogu se javiti osobno, putem e-maila: [email protected].



Dobar glas


Jedni od onih koji sanjaju bolji svijet i trude se tomu boljem doprinijeti su i poslovni partneri Mojeg mjesta pod suncem. A jedni od njih su supružnici Doris i Goran Mandić, vlasnici firme Madra 2003. d.o.o iz Viškova, male tvrtke koja se bavi bravarijom. Dobar glas o ovom programu do njih je došao od prijatelja, vlasnika Masline na Zelenom trgu, Riječana koji su među prvima postali podupiratelji i suputnici ovog programa.


Marija Krželj Torbarina / Snimio Sergej DRECHSLER


Marija Krželj Torbarina / Snimio Sergej DRECHSLER



– Mi smo samo mali dio ovog dragocjenog projekta za mnogu djecu. Pomažemo financijski koliko možemo, a odazovemo se i kada treba ponešto drugo pomoći. Ne želimo samo pasivno promatrati, već pomagati bar malo i biti tako primjer i svojoj djeci i drugima. Zbog toga su jako važni ljudi koji pokreću i vode ovakve projekte, koji imaju ideju i hrabrosti, kažu supružnici Mandić, isto tako hrabri ljudi kojima pomaganje ovoga projekta nije jedino humanitarno zauzimanje.Kako je u svome »Slapu« ispjevao Dobriša Cesarić »Taj san u slapu da bi mogo sjati; i moja kaplja pomaže ga tkati«, tako svojom dobrotom ovaj slap pomažu tkati supružnici Mandić, i mnogi drugi. I nije u svemu tome riječ samo o određenoj sadašnjoj novčanoj pomoći, nego i o budućnosti, o pomoći i poruci društvu jednog bračnog para, jednog običnog čovjeka kojemu sigurno nije lako imati privatnu tvrtku, no koji se trudi da naše društvo bude humanije – ovdje konkretno, da djeca koja žive u teškim uvjetima dobiju podršku i izrastu u prosperitetne ljude.


Program Moje mjesto pod suncem za sada pomaže 20 poslovnih partnera, tvrtki. Čine to svaka na svoj način, neke povremeno, a neke od svakog svog proizvoda ili usluge. Treba ih istaknuti: Maslina na Zelenom trgu, Bistro Mornar, Antikvarijat Ex libris, Madra 2003 d.o.o., Lightwave d.o.o., Privatna psihološka praksa Zrinka Rička-Žauhar, Gradska knjižnica Rijeka, Kings caffe Food pub, Garcon bar, Mikser d.o.o., Concero d.o.o.; Konoba Luce, Vrbnik; Dulcedo d.o.o., Tilia Studio za aromaterapiju, Galerija RIart, Cukarikafe Bar, Pivnica Cont Rijeka, Salon za tetoviranje Do Kosti Tattoo Rijeka, Frizerski obrt Meo, Dobra roba.



Puno kamenčića


Poslovni partner Mojem mjestu pod suncem je i psihologinja Zrinka Rička-Žauhar, psihoterapeutkinja koja ima privatnu psihološku praksu. I ona kaže da velike promjene dolaze od malih.


– To je kao kamenčić kojeg baciš u vodu pa nastaju koncentrični krugovi. Vidimo to i na ovom mjestu, jer sve više ljudi kao da baca kamenčić, i dotiče i potiče i druge, kaže Rička-Žauhar.Sandra Grozdanov tome dodaje da su u pet godina programa vidjeli jako puno tih kamenčića, jako puno ljudi koji su zainteresirani za dobro.
Zrinka Rička-Žauhar / Snimio Sergej DRECHSLER


Zrinka Rička-Žauhar / Snimio Sergej DRECHSLER


– To je kao sjeme, ali čini se zapravo kao da nemaju dobru zemlju u koju će to sjeme posijati. No, ako steknu povjerenje u tu zemlju, zaista može izrasti predivan vrt. Kako razvijamo modele suradnje s poslovnim subjektima, kao i modele s građanima, prije desetak dana nam se javio Entoni Šeperić jer je započeo crowdfunding kampanju kako bi sakupio novac za biciklističku utrku na kojoj će sudjelovati u Maroku preko planine Atlas. No, on je tu kampanju namijenio Mojem mjestu pod suncem te skupljajući novac za utrku, skuplja i novac za naš program. Drugim riječima, utrkivat će se kao naš ambasador. Ne moramo ni govoriti koliko nas je iznenadila takva inicijativa i koliko smo mu zahvalni. Stoga se nadamo da će ispuniti svoj cilj, skupiti novac i utrkivati se za djetinjstva jednakih mogućnosti. Pozivamo zato sve koji mogu da financijski podrže kampanju jer tako pomažu i našim klincima u otvaranju novih svjetova njihova samopouzdanja i njihovih talenata, što se može učiniti putem stranice www.fundmytravel.com. Suradnju s tvrtkama doživljavam kao neku platformu. Npr. Konzum i Dukat su uključeni tako da nam svaki mjesec doniraju mliječne proizvode i puno svježeg voća koje nudimo djeci ovdje, i koje nose doma, a to je jedino voće koje vide u mjesec dana. Volonterski se uključio i riječki Kreativni kolektiv Kombinat, njegovi dizajneri i copy writeri Mirna Gurdon, Leo Kirinčić, Marko Luka Zubčić i Ana Sušanj koji nam pomažu u osmišljavanju puno toga za naše poslovne subjekte, a sada sa Željkom Lekom, našim volonterom u informatičkim radionicama, izrađuju web stranicu Moje mjesto pod suncem. Dakle, podrška nam dolazi s raznih strana, tako i od onih koji su volonterski nositelji različitih aktivnosti s djecom, koji daju svoje vrijeme, znanje i energiju u neposrednom radu s njima, upućuje Sandra Grozdanov.


Osnaživanje je proces


Naravno, prostora za uključivanje i drugih koji kao poslovni partneri žele pomagati ovaj projekt uvijek ima, i pozvani su. Jednako tako, ima prostora i za još volontera, u ovom trenutku posebno za one koji mogu davati instrukcije i pomagati djeci u učenju. Treba spomenuti da je Moje mjesto pod suncem lani dobilo nagradu Volonterskog centra udruge Smart za najbolji volonterski program u Rijeci, što također o ovom Mjestu govori.Psihologinja Zrinka Rička-Žauhar, obiteljski je terapeut i desetljećima radi s djecom i obiteljima pa i iz profesionalnog aspekta naglašava važnost osnaživanja i socijalne uključenosti djeteta.

– Još od vremena Domovinskog rata sam uključena u različite suradnje s civilnim sektorom. S obzirom da imam svoju privatnu praksu željela sam biti društveno korisna na više razina. Nekada sam volontirala i pomagala da se udruge u Rijeci i PGŽ afirmiraju, da budu što više društveno korisne i s vremenom se taj prostor povećavao. Unatrag par godina sam na poziv Sandre Grozdanov u ovoj udruzi pomagala u edukaciji i podršci volonterima, a nakon toga sam odlučila doprinositi nekim sredstvima koja mogu pomoći da ovaj hvalevrijedan projekt traje. Moje mjesto pod suncem radi na osnaživanju djece, a osnaživanje je proces. Ako želimo danas-sutra imati društveno osvještene i korisne ljude koji će imati samopouzdanje, dostojanstveni ugled u društvu, onda im moramo pomoći i to u dugogodišnjem procesu. To je kao davanje temelja za kasniji uspješan život, kao rana intervencija. Treba neprekidno biti svjestan činjenice da je siromaštvo nešto što ne prestaje nekim našim angažmanom od tri mjeseca ili sedam dana, i da je osnaživanje djeteta proces koji traje, objašnjava Rička-Žauhar.



Djeca koja kod nas dolaze su, kao i sva ostala djeca, puna talenata i kapaciteta. Svi mi se trebamo sramiti jer im mnogima nije omogućeno ništa da bi razvijali svoje talente, a potrebno im je samo malo podstreka i podrške. Najljepše je u našem radu kada vidimo da je dijete počelo živjeti svoje talente, poručuje Sandra Grozdanov.



Osjećaj pripadanja


Mariju Krželj Torbarina, psihologinju zaposlenu u Mojem mjestu pod suncem pitali smo koje to konkretne sadržaje program nudi djeci, i kakve su povratne informacije.


– Kada smo jednu djevojčicu, koja je već dolazila u Moje mjesto pod suncem, na početku ove školske godine pitali što joj znači ovo mjesto rekla je: ‘Poboljšala sam se. Prije sam u svemu bila niže. Sad sam sve gore, gore i gore, i sada sam na vrhu zahvaljujući ovome’. Djeca ovdje imaju osjećaj pripadanja, ovdje sklapaju prijateljstva, neki i sami volontiraju, i nisu samo primatelji pomoći. Sada imamo 48 djece, i svake godine ih se prijavljuje više. Prije svega, djeci pružamo podršku u obrazovanju. Tu mogu dobiti instrukcije iz predmeta koji im ne idu dobro i općenito pomoć u učenju. Imamo razne radionice poput informatičkih, kreativnog izražavanja, šivanja, glume i plesa, glazbenu, kulinarsku, eko i druge. Osim toga, nudimo im i kulturne sadržaje poput posjeta muzejima, kazalištima, kinima, organiziramo izlete i djecu uključujemo u sportske aktivnosti prema njihovim preferencijama. Djeca ovamo dolaze od jednog do pet puta tjedno, poslijepodne u vrijeme koje im s obzirom na školske obaveze odgovara. U svemu tome je važan kontinuitet, ali i to da djecu ne preopteretimo s aktivnostima. Nastojimo naći balans i za njih i za roditelje koji također povremeno dolaze na edukacije, grupne podrške ili psihološki individualan rad. Sustavnom psihološkom podrškom nastojimo prevenirati rizična ponašanja kod djece i unaprijediti njihove vještine suočavanja sa svakodnevnim izazovima. Cilj nam je pretvoriti taj osjećaj bespomoćnosti, koji je zastupljen među našim korisnicima, u aktivan pristup problemima i osjećaj kontrole. Ponekad ovaj rad rastužuje kad vidimo kako su neka djeca uskraćena i bez samopouzdanja. No dobro je to što si tu gdje možeš pomoći i rješavati probleme. Tako na koncu sve završava s osjećajem uspjeha i zadovoljstva, kaže Krželj Torbarina.


Kao voditeljicu programa Grozdanov pitamo o viziji Mojeg mjesta pod suncem.


– Ovo je program socijalne inkluzije, iako nam okolnosti ne idu u prilog. Naime, puna inkluzija bi bila kada ovdje ne bi dolazila samo siromašna djeca, nego sva zainteresirana djeca i roditelji. Nemamo kapaciteta za to jer veliku muku mučimo s prostorom koji je naprosto premali i za postojeće aktivnosti. No naša je vizija imati prostor gdje dolaze sva djeca i to zato što im je tu super, a ne zato što su siromašna. Želimo stvoriti mogućnosti susreta ljudi koji podržavaju ovaj rad, jer i ti ljudi žele biti uključeni, zatim djece i roditelja, i svih nas koji ovdje radimo ili volontiramo. Tako smo u lipnju svi zajedno bili na izletu u Golubinjaku, i bilo je dobro, sumira Grozdanov.


Najbolji partneri


Zaključimo s nekoliko poruka psihologinje Rička-Žauhar.


– Važno je da dijete raste s pozitivnom slikom o sebi – to je temelj svega. Važno je osluškivati djetetove želje, snove, i djelovati, i onda ne može ne biti rezultata. Netko je rekao da svako dijete može biti Einstein, samo mu moramo omogući mjesto pod suncem, kontekst u kojem se može sigurno razvijati, graditi samopoštovanje i samopouzdanje, vjeru u sebe da može uspjeti. Ako mi ne vjerujemo u njih, kako će oni vjerovati u sebe? Moje mjesto pod suncem omogućuje da djeca prepoznaju da mogu, da imaju svoje resurse, i daje im alate kojima mogu aktivirati svoje vlastite resurse. Zapravo, ovdje i roditelji uče skupa s djecom. Mi zanemarujemo kompetencije djece, a ona su apsolutno kompetentna izraziti sve svoje potrebe. Djeca su najbolji partneri u bilo kojem poslu i ako njih osluškujemo imamo jako puno rješenja. Oni sami znaju i nude rješenja. Na tom tragu svima želim da pročitaju pjesmu Enesa Kiševića »Velik kao dijete«.