Mjesec hrvatske knjige u ogranku Gradske knjižnice na Trsatu otvoren je književnim susretom s dvoje, možemo slobodno reći, ponajboljih suvremenih hrvatskih pisaca – Julijanom Matanović i Pavlom Pavličićem.

Da ne navodimo zaista bogate bibliografije i uspjehe dvoje autora i sveučilišnih profesora, recimo da su u sat vremena ugodnog druženja Matanović i Pavličić podijelili s okupljenima svoja razmišljanja o mnogim temama, od kojih ćemo izdvojiti dio, na primjer, zašto vrijedi čitati.

– Uz čitanje život dobiva smisao, možemo se prepoznati u književnom tekstu. Puno sam puta govorila da na život gledam kao na priču, iako su mi kolege često to znale spočitavati. A povlačeći paralele između književnog djela i života možemo lakše prebroditi događaje u životu, staviti ih u kontekst.

Studentice su mi znale doći tužne jer ih je dečko ostavio pa bih im objasnila da imaju tek 20 godina i da su na četvrtini života. Kao da su u romanu od 400 stranica, a na stotoj im se dogodio taj prekid te je još puno toga pred njima.

Tako sam tješila njih, a i sebe, opisala je Matanović. Ona je najavila i novu knjigu, točnije, smatra da je dužna napisati još jedan roman, a kao ključni pojam svog stvaralaštva izdvojila je »spašavanje života pričom«.

Pavao Pavličić osvrnuo se na čitateljske navike i kazao da nije samo dojam da se danas čita više nego ikada prije.

– Periodički se javlja kuknjava da se ne čita, ali tako je bilo i prije. Kad se pojavio film, neki su rekli da je gotovo s kazalištem. Pa kad je došla televizija, mislili su da će zamijeniti i film i kazalište, ili da će računala i internet zamijeniti knjigu.

No, ništa se od toga nije dogodilo i danas se jako puno čita, a i piše. Na primjer, na natječaj za prozu danas dođe stotinjak naslova, a do prije dvadesetak godina u Hrvatskoj je izlazilo pet romana godišnje i isto toliko knjiga priča, kaže Pavličić.

Na pitanje koji su mu književni favoriti nerado je izdvojio neke od suvremenih pisaca, jer, kaže, ima ih puno.

– Silno volim Ratka Cvetnića i njegov »Kratki izlet: Zapisi iz Domovinskog rata«, u poeziji Luku Paljetka, dramatičare Mate Matešića i Miru Gavrana.

Od prozaika tu su Zoran Ferić, Miljenko Jergović, Damir Karakaš, Renato Baretić, Josip Mlakić i drugi. Čovjek ima što čitati, čak i ako samo odluči pokriti desetak pisaca, zaključio je Pavao Pavličić.