RIJEKA – Dramatično je da u jednoj zemlji koja je ginula da ljudi budu slobodni, građani ne koriste svoju slobodu kad za nju dobiju priliku.

Toliko malo ljudi izlazi na birališta u Hrvatskoj da to govori o neuspjehu demokracije ili o neshvaćanju vlastite uloge u demokraciji.

Mediji to pitanje nikada nisu ozbiljno postavili, a i političari se s time mire jer razmišljaju – što je manja izlaznost to je za nas veća šansa.

Volio bih da se to promijeni zato što o vlasti ne odlučuju samo oni koji glasuju, nego i oni koji ne izlaze na izbore. No, da biste animirali glasače morate ponuditi i kvalitetne ljude koji će ih privući.

Izbori su jedna vrsta masovnog kazališta, a u kazalištu očekujete glumce zbog kojih ćete i doći u teatar, rekao je Mirko Galić, novinar i diplomat u mirovini, na predstavljanju svoje zbirke ukoričenih kolumni “Ličnost u masi” u četvrtak navečer u riječkom antikvarijatu Ex Libris.

40 eseja o ključnim ljudima i događajima

Razgovor s autorom vodio je novinar Denis Romac, dugogodišnji novinar Novog lista, danas novinar Večernjeg lista, za koji tjednu kolumnu piše i Galić nakon bogate karijere u kojoj je bio glavni urednik tjednika Danas, zatim glavni urednik tjednika Globus, glavni ravnatelj HRT-a, hrvatski veleposlanik u Parizu, komentator te dopisnik iz Pariza u Vjesniku.

Galićeva knjiga podijeljena je u tri dijela: “Politika i moral”, “Istina i sloboda” te “Narod i država”, i to je knjiga, kako je kazao Romac, “o Hrvatskoj i Hrvatima, regiji i cijelom svijetu u proteklih nekoliko desetljeća u 40 eseja o ključnim ljudima i događajima”. Galić ne piše o Hrvatskoj, “on Hrvatsku kritički misli”.

– Knjiga poziva čitatelja na promišljanje o prošlosti i sadašnjosti kako bismo se mogli bolje pripremiti za ono što nas čeka u budućnosti.

Jer, “Hrvati žive između prošlosti koje se ne mogu odreći i budućnosti koju ne mogu osmisliti”, kako će zapisati Mirko. On dijeli svoju istinu o svijetu, ali staloženo, bez vrištanja i dreke.

U vremenu zaglušenosti i zatupljenosti poziva na razmišljanje oslikavajući probleme sa svih strana.

U stanju je Hrvatima reći da nije dovoljno imati svoju državu, već da treba razmišljati i kakva je ta država prema građanima, kao što će ukazati Srbima da je njihova ideja da svi Srbi moraju stanovati pod istim državnim krovom pogubna i po Srbe i po njihove susjede. I jedna i drugima kadar je to reći bez pjenjenja, kazao je Romac.

U razgovoru su se dvojica novinara dotakli mnogih tema, od aktualnog trenutka obilježenog ratnim sukobima i budućih kretanja na geopolitičkoj razini, spomenute slabe izlaznosti na izbore u Hrvatskoj, hrvatske ljevice pa do ostavštine prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i drugih.

Ključna uloga Europe

Kad govori o svijetu i budućnosti, Galić ističe da Europa treba početi gledati samu sebe i kako da sama ojača. No, osim toga, kao moguće saveznike Europe istaknuo je Kinu i Indiju.

– Europa bi mogla odigrati ključnu pozitivnu ulogu prevlada li u njoj samoj svijest da ovoga časa njena budućnost nije ni u Americi ni Rusiji i koja će biti velika, ne kao što je bila u 18., 19. i dijelu 20. stoljeća, ali će biti snažna, prije svega kao što je govorio Kundera, po svojoj kulturi.

Europa je izgubila ulogu kulturne metropole, koja je prešla u Ameriku na tržište. Europa ne prednjači tehnologijom, znanošću, ne prednjači čak ni u medicini.

Europa je izgubila svoju povijesnu moć, a Amerika se kocka s vlastitom ulogom. Trump će, siguran sam u to, Ameriku stajati nekoliko sljedećih desetljeća.

Toliko političke naivnosti, da ne kažemo gluposti, koju Amerika radi danas u svijetu vjerojatno Amerika nikad nije radila, čak ni kad je igrala nepopularnu ulogu žandara u svijetu, kazao je Galić.

Dobitnici i gubitnici

Kinu je istaknuo kao najvećeg dobitnika, a Europu zasad kao najvećeg gubitnika globalizacije.

– Kina je ogromna sila koja ne troši svoju energiju na stvari na koje troše Rusija i Amerika. Kinu samo jedno pitanje može poremetiti u njenoj ravnoteži, a to je ujedinjenje s Tajvanom. Kina je jedno od rješenja svjetske krize.

Ako bi se stvorilo neko bratstvo ili savez, ne mora biti pismeni, između Europe i Kine, i ako bi mi se priključila Indija koja ima puno europskog iskustva u svojoj politici i kulturi, to bi mogla biti jača polovica svjetske politike, pod pretpostavkom da će Rusija dugo plaćati cijenu rata u Ukrajini, kao i da će Amerika nakon što prođe Trumpovo vrijeme morati dugo plaćati dugove koji će iza Trumpa ostati. Kina je s Europom sigurno izvor nade da nije sve izgubljeno i da ne moramo završiti u ratu, kazao je Galić.

O Tuđmanu

Govoreći o Franji Tuđmanu, kazao je da je njegova uloga u stvaranju Hrvatske države bila pozitivna, dok Tuđmanovu politiku prema Bosni i Hercegovini smatra negativnom. Ponajviše se osvrnuo na Tuđmanov odnos prema Drugom svjetskom ratu.

– Tuđman je bio vrlo realan i lucidan povjesničar i političar koji je mogao pretpostaviti što bi bilo s Hrvatskom i Hrvatima nakon sloma nacizma, da nije bilo oslobodilačke borbe.

Ustaška je država bila jedna od varijanti malih nacističkih država u Europi i dogodilo bi se to da bi Hrvatska bila ili rascjepkana ili bi bila jedna od provincija Velike Srbije koja bi bila u vlasti monarhije Karađorđevića.

Tuđman je svojom rukom pisao preambulu Ustava u kojoj je iznio cijelu povijest Hrvata i Hrvatske, a u koju je uključio i oslobodilačku ratnu borbu protiv fašista, nacista i ustaške države koja je bila ispostava tih režima.

Hrvatska je stvorena na fazi tisućljetne borbe koja uključuje i borbu protiv nacizma i ustaštva. Zato ne razumijem da je HDZ sad ušao u fazu u kojoj proturječi službenim i većinskim raspoloženjima u europskoj politici.

Nacizam i fašizam devijacije su u europskoj politici te su osuđeni na sudovima u Nurnbergu, kao i znanstveno, historiografski i politički, kazao je Galić.

Publika u Ex librisu nije bila brojna, a Galić i Romac zahvalili su svima koji su došli unatoč kiši. U publici su bili grafička umjetnica Maja Franković, bivši riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, novinar Neven Šantić, publicist Velid Đekić i drugi.

Više Primorac po mentalitetu nego Dalmatinac

Mirko Galić osvrnuo se i svoju povezanost s Primorjem i Rijekom.

– Mene uz Rijeku puno toga veže. Ovdje sam došao parobrodom iz Šibenika 1960. godine i završio gimnaziju u Krku. Tada sam mislio da sam završio s Primorjem i Bodulijom no ostao sam doživotno malo u Krku (Galićeva supruga je s Krka, op.a.), i malo u Opatiji.

I ovo je i moj kraj kao što je i vaš kraj. Ja sam Dalmatinac rodom, ali se osjećam više Primorcem po duhu i mentalitetu nego Dalmatincem, kazao je Galić.