Ne ispuni li Denis Vukorepa, ravnatelj Lučke uprave Rijeka obećanje koje je dao prije godinu dana, istina izrečeno u predizbornoj kampanji, o micanju stovarišta željeznog otpada iz samog središta Rijeke, kao narodni zastupnik podnijet ću mjerodavnim službama zahtjev za micanjem ovog otrovnog otpada. Pa neka onda oni objasne tko to truje Riječanke i Riječane koji kao i svi stanovnici Hrvatske imaju zajamčeno pravo na čisti zrak i zdrav okoliš. Istaknuo je to Marin Miletić Mostov saborski i zastupnik i vijećnik u Primorsko-goranskoj županiji na konferenciji za novinare održanoj neposredno ispred golemih brda otpadnog željeza koje se godinama prekrcava na tom istom mjestu, u samom središtu Rijeke, skoro pa u dvorištu KBC-a.

– Zagađenja teškim metalima su u zoni ovog “skladišta” i do sedam puta veća od dozvoljenih. Zanimljivo, ne prema mjerenjima neposredno na mjernoj postaji obližnjeg Zavoda za zaštitu zdravlja, ali da na malo udaljenijoj Mlaki. Vrijednosti arsena, kadmija ili olova su zabrinjavajuće. Također, 35 puta u godini kad se obavlja ukrcaj željeza na brodove, jako su opasne i količine željezne prašine, veće i od onih zabilježenih u Viktoru Lencu. Dakako, s obzirom da se uzimaju uprosječene vrijednosti na godišnjoj razini – opasnost od zagađenje željeznom prašinom službeno ne postoji, naglasio je Josip Katalinić, županijski zastupnik i potpredsjednik Mosta,

– Da apsurdnost čitave ove priče bude na alanfordovskoj razini upućuje ćinjenica da Luka Rijeka ima certifikat 14001 koji dobivaju tvrtke što ispunjavaju najviše ekološke standarde! A što imaju Riječanke i Riječani od tog certifikata – imaju opasna zagađenja, ali nemaju svoja Ustavom zajamčena prava,. Da o bolesnicima s najtežim oboljenjima koji se liječe u stotinjak metara udaljenom KBC-u ni ne govorim, zaključio je Marin Miletić.

Stovarište o kojem je bila riječ na aktualnoj konferenciji za novinare Mostovih zastupnika Katalinića i Miletića je inače mjesto na kojem se iskrcava željezni otpad iz čitave Hrvatske. Kasnije se brodovima transportira u države koje ga prerađuju. Da bi ga nakon toga prodavale po višestruko višim cijenama. Sasvim sigurno i – Hrvatskoj.