Tuga na placi

Malo prije stotog rođendana preminula je baka Kata. Znali su je svi koji su bar jednom bili na riječkoj tržnici

Slavica Kleva

Foto Slavica Kleva

Foto Slavica Kleva

Samo je zaspala, do zadnjeg biti na svojim nogama, raditi i samo usnuti....,veli nam s tugom Laura



Tuga na riječkoj tržnici. Život bake Kate koja je 14.siječnja iduće godine trebala proslaviti stoti rođendan, ugasio se.


A do prije par dana još je sjedila i prodavala cvijeće iz svog vrta na Kozali, baš kao i smokve.


– Baš smo tužni kaže nam Laura, jedna od niza prodavačica iz prvog paviljona koja nam je rekla da ju je jedan od sinova prije dva, tri dana doveo i odveo s tržnice, baš kao I svakog dana.




– Samo je zaspala, do zadnjeg biti na svojim nogama, raditi i samo usnuti….,veli nam s tugom Laura.


Baka Katica Rubelj, Dalmatinka, rodom iz Budaka kraj Benkovca doselila se u Rijeku prije mnogo desetljeća. Imala je pet sinova, raselili se po cijelom svijetu, jedan od njih do posljednjeg njezina dana bio je s njom, vozio je i i odvozio kući.


– Bilo nam je čudno što nema bake Kate jučer i prekjučer, kaže nam Katica Pilipović koja sa suprugom Markom drži štand točno preko puta ulaza u prvi paviljon gdje je baka Kata godinama sjedila na svojoj stoličici. Obično bi je sin dobro oko 8 sati, dolazio bi po nju oko podne i pol, nekad i u 13 sati. Jako smo tužni, svima će nedostajati njezine šale, njezina pojava….