Barba Veljko Margitić, čovjek koji je dušom i srcem desetljećima radio na promociji veslanja, ali i sporta te društvenog života, i aktivno sudjelovao u stvaranju i razvijanju Veslačkog kluba »Jadran« Rijeka, prošloga je mjeseca proslavio stoti rođendan.

Rođen je 26. travnja 1921. godine na Orehovici, odnosno Sušaku, a po završetku škole kao šesnaestogodišnjak, upisuje se 1937. godine u Veslački klub »Jadran« u kojem od tada, s kratkim prekidima u ratu i službenom boravku i radu u Puli, pa gotovo do današnjih dana, nije prestao sa svojom aktivnošću.

Stoga i ne čudi da su nas na najstarijeg člana Veslačkog kluba »Jadran«, starijeg i od samog kluba, uputili upravo njegovi kolege, dodajući kako je riječ o osobi koja je ušla u elitni klub malobrojnih sugrađanki i sugrađana koji su obilježili ovu jubilarnu brojku, ali isto tako, i o osobi koja je aktivnim djelovanjem itekako obilježila klub, veslački sport u Rijeci i Hrvatskoj te ostavila neizbrisiv i dubok trag na brojnim generacijama koje su prošle »Jadranom«.

Svojih okruglih sto godina Veljko Margitić proslavio je 26. travnja u Domu za starije i nemoćne na Kantridi, okružen prijateljima i sustanarima iz doma uz pjesmu i veselje, nekoliko torti i pregršt čestitki dobrih želja.

Njegova rodbina i prijatelji zbog, tada važećih epidemioloških mjera, uspjeli su ga pozdraviti i čestitati mu »preko balkona«. Iste te epidemiološke mjere, ali i moralna odgovornost da ne ugrozimo njega, ali i ostale korisnike Doma, spriječili su nas da uživo porazgovaramo s Veljkom Margitićem, osobom koja je uplovila u drugo stoljeće života, i koja bi zasigurno imala puno životnih lekcija i poruka, kao i zanimljivih informacija i uspomena za ispripovijedati.

Važne crtice iz njegova života prenijela nam je kćer Ariana Margitić i potkrijepila ih brojnim fotografijama iz privatnih albuma koje jasno ukazuju koliko je u životu bio povezan sa sportom, a posebice za veslanje i riječki veslački klub za koje je živio.

Pa premda su ova pandemija i ograničavajuće okolnosti uvelike utjecala na život svih korisnika domova za starije, kćer Ariana napominje kako su njezinu ocu upravo dom i domski život produžili životni vijek.

– Moj otac izrazito je društvena i vesela osoba te je, upoznat s domskim životom zbog čestih posjeta prijateljima, uvijek isticao da određeni životni period želi provesti u domu. Sada često kaže da mu je dom produžio život.

Ovdje se stalno nešto događa, od koncerata do svakodnevnih druženja. Kulturno-zabavni život iznimno je aktivan, što se njemu jako sviđalo, kazala je Ariana te, uz riječi da je za proživjeti ove pozne godine važna i volja te pozitivan stav prema životu, spominje kako je njezin otac uvijek isticao da bi volio doživjeti duboku starost, ali da ga u tom slučaju i zdravlje dobro posluži.

– Sada, kada mu je želja ispunjena, kaže da recepta i tajne za dugovječnost nema, a za svoj drugi život zaslužnima drži umjerenost u hrani i piću, skladan, pošten i pravedan život te puno volonterskog rada, druženja i uključivanje u društvenu zajednicu.

Uz to, spomenuo je i kretanje i rad, a mladima preporučio malo manje umnoga, a puno više fizičkoga, teškoga rada, posebice sporta, prenosi nam Ariana Margitić.

– Tijekom života otac je zaista bio fizički aktivan i društven, a sport i veslanje uvijek su mu bili velika ljubav još od mladosti pa sve do današnjih kada mu sjećanja i uspomene stalno naviru. Često se sjeti kako je biciklom s Trsata uvijek odlazio prema Veslačkom klubu.

Ja se, pak, uvijek sjetim kako je znao gledati regate i ljutiti se da je veslanje predivan sport kojem se ne pridaje dovoljno pažnje te da je slabo praćen i prikazivan na televiziji, govori kćer Ariana te napominje da, premda mu to nije bila struka, veslački sport bila je velika strast i Veslačkom klubu »Jadran« svojom aktivnošću pomagao je koliko je mogao i kako je mogao.

Obnašatelj mnogih dužnosti

Veljko Margitić, kao sin mesara, odmah nakon završene Građevinske škole na Sušaku 1936. godine, počeo je raditi u mesnici kod oca gdje je dobro izučio mesarski zanat i posao trgovca, zbog čega je niz godina radio na mnogim rukovodećim mjestima u mesarskoj industriji.

Godine 1947. po dužnosti odlazi u Pulu gdje obavlja posao načelnika za otkup u Gradskom odboru Pule, a po povratku u Rijeku 1954. radi kao pomoćnik direktora Poduzeća »Izvor«, a zatim i kao direktor »Mesara« na Sušaku. Njegova posljednja funkcija prije umirovljenja bila je ona direktora Trgovine »Mesokombinata«.

I prije odlaska u Pulu, od 1946. godine Veljko Margitić sudjeluje u uređenju i obnovi novog Veslačkog doma, nakon što je stari srušila njemačka vojska kako bi na njegovu mjestu izgradila bunker. Po odlasku u Pulu, također se je aktivno angažirao u sportu i obnavlja nogometne klubove po Istri te osniva i postaje prvim predsjednikom Nogometnog saveza Istre.

Nakon povratka u Rijeku, 1954. ponovno se vraća svojoj najvećoj sportskoj ljubavi i uključuje se u rad VK »Jadrana« te je od tada neprekidno aktivan u životu i radu Kluba na raznim funkcijama i zaduženjima, ali u drugim sportskim aktivnostima grada Rijeke te regionalnim i republičkim forumima.

Veljko Margitić u Klubu je periodično obnašao mnoge dužnosti, bio je član Upravnog odbora, dopredsjednik Kluba od 1960. do 1969., a zatim i njegov vođa, odnosno direktor, a bio je i predsjednik tehničke komisije, član i predsjednik Nadzornog odbora te osnivač i predsjednik »Starih« članova Kluba.

Uz navedeno, suosnivač je i član Veslačkog saveza Istre i Hrvatskog primorja i bio je član Skupštine Veslačkog saveza Hrvatske. Tijekom godina organizirao je brojne sportske manifestacije i natjecanja te je obnašao predsjedničku dužnost regatnih odbora brojnih veslačkih regata, a inicijator je i glavni urednik prve monografije Veslačkog kluba »Jadran« Rijeka, objavljene povodom 50-e obljetnice Kluba.

Također, član je uredništva u izdanju »Veslanje u Rijeci 1888. – 1922. – 1998.« te je organizator izložbe o životu i radu Kluba povodom 75-e obljetnice. Kasnije, kada se »umirovio« u svom veslačkom i sportskom angažmanu Veljko Margitić dolazio bi na Deltu u klub i zanimao se za njegov rad te bi članove dijelio savjete za daljnji razvoj, organizirao bi posjete bolesnim članovima te Upravnom odboru slao dopise s raznim prijedlozima.

Osim toga, sređivao bi dokumente i fotografije te pripremao materijale, te je tako 2013. godine povodom 90-e obljetnice postojanja i djelovanja kluba, u svojoj 92. godini života pripremio izložbu fotografija o Veslačkom klubu »Jadran« i povijesti veslanja u Rijeci.

Za svoj angažman i aktivan rad u sportu dobio je mnoga priznanja i nagrade od grada Rijeke, ali i države, kako bivše, tako i sadašnje, a osim za rad u sportu, nagrađivan je i za profesionalni rad i rad u drugim društvenim organizacijama u koje je bio uključen.

Brojne nagrade i priznanja

Životopis čovjeka koji je u travnju uplovio u 101. godinu života, a koji je pritom cijeli život marljivo radio, volontirao i društveno se angažirao, i više je nego osebujan. Stihovi koje Bijelo dugme pjeva »Mora da je strašna gnjavaža u životu, doživjeti stotu« za njega ne vrijede jer se iz priloženog životopisa vidi da je, osim što je imao ispunjen život, zaista i uživao u njemu.

Svojem najstarijem članu Veslački klub »Jadran« Rijeka za stoti rođendan uputio je najljepše čestitke, podsjetivši na mnogobrojne zasluge koje je svojom dugogodišnjom predanošću i nemjerljivom strašću činio za klub.

– Malo je ljudi koji se mogu pohvaliti ovim godinama te životom ispunjenim nagradama i priznanjima, rekli su iz kluba te napomenuli da je Veljko Margitić osoba koja je »svojom djelatnošću i odnosom prema društvenom radu, koji je zapravo postao njegov život, ostavio duboki trag na brojnim generacijama koje su prošle »Jadranom« i upoznale ga. Postao je uzor za sportski entuzijazam koji se danas u sportu izuzetno rijetko susreće.« poruka je koju su poslali.

Samo najljepše riječi o njemu ima i predsjednik Veslačkog kluba »Jadran« Ivo Zrilić.

– U svojih sto godina života, Veljko Margitić osamdeset godina aktivno je posvetio veslanju, a posebice Veslačkom klubu »Jadran« za koji nije prestajao raditi i živjeti, pa čak i nakon umirovljenja.

On je osoba koja je uvelike obilježila naš klub i sve generacije, a vjerujem i buduće, bit će mu zahvalne na cjelokupnom angažmanu, rekao je Ivo Zrilić te otkrio kako se njihov im se najstariji član svake godine obrati s novim idejama, a svojom energijom potiče ih na daljnji rad, razvoj i organiziranje regata.

– To je čovjek koji je veliki doprinos dao ne samo u klubu nego i općenito u veslanju, za što je dobio i mnoge nagrade od Grada Rijeke, Hrvatskog veslačkog saveza, bivše i sadašnje države. Njegovo će ime sigurno biti posebno istaknuto i zapisano u analima Veslačkog kluba »Jadran« koji dogodine također slavi stotu godišnjicu postojanja, zaključio je Ivo Zrilić.