Lokoti na vanjskim pristupima plaži ispod Hiltona eksplodirali su u jednu od većih političkih priča.

Uz prozivke resornog Ministarstva mora, odgovornog za kontrolu i nadzor poštivanja koncesijskog ugovora, zakotrljala se i lavina propitkivanja uloga bivših i sadašnjih SDP-ovih dužnosnika u projektu češkog investitora na riječkoj Kostabeli.

Nakon uočljive višetjedne šutnje, svojom nedavnom izjavom kako »nema neko posebno mišljenje« o slučaju Hilton, župan Ivica Lukanović samo je dodatno potpirio sumnje u dijelu javnosti, tim više što je njegova tvrtka Modern line bila angažirana na opremanju tog velikog hotelskog kompleksa.

Sve glasnije šuška se o odrađenim lobiranjima i zajedničkim putovanjima u Irkutsk, ali Lukanović tvrdi da je riječ o tendencioznim i lažnim optužbama.

Tendenciozne optužbe

Odakle poznajete Jaroslava Trešnaka, vlasnika tvrtki Tre-invest i JTH Costabella?

– Jaroslav Trešnak na Preluk je došao prije više od četrdeset godina. Možemo reći da je napola Kastavac i poznaju ga mnogi ljudi iz šireg kastavskog kraja. Poznajem ga već dugi niz godina, a njegovog direktora Borjana znam još iz osnovne škole. Obojica su izuzetni ljudi, kao što su i izuzetni projekti koje su u Hrvatskoj realizirale tvrtke Tre-invest i JTH Costabella.

Koliko je meni poznato, sve su njihove investicije realizirane u skladu sa zakonskim propisima i prostornoplanskom dokumentacijom, došli su u našu zemlju sa svježim kapitalom, otvarili radna mjesta i uredno plaćaju sve svoje obaveze našoj zajednici. U svakom normalom sustavu te su tvrtke poželjan investitor.

Implicira se da ste bili među onima koji su za vrijeme tadašnje Kukuriku koalicije lobirali za projekt Trešnakovih tvrtki na Kostabeli?

– Nije bilo potrebno lobirati za Costabellu. Grad Rijeka je u više navrata i bez uspjeha pokušavao prodati tu lokaciju i to je trajalo nekoliko godina.

Zemljište je kupljeno na javnom natječaju koji je bio otvoren za sve ponuđače. U svim fazama razvoja tog projekta bilo je čitav niz press konferencija, prezentacija i javnih izlaganja na koje smo očito zaboravili. To su informacije koje se mogu lako provjeriti. Optužbe koje se spominju tendenciozne su i nisu istinite.

Natječaj je formalno otvoren za sve, istina, međutim, ključno je pitanje kome će se prilagođavati prostornoplanski uvjeti, zar ne?

– Ne znam jer nikad u takvim poslovima nisam sudjelovao, niti sam ikad nazvao nekog u Grad Rijeku da na bilo koji način nekome pogoduje.

Kako je došlo do suradnje vaše tvrtke i JTH-a Costabella na opremanju hotela? Sami ste prije nekoliko godina priznali da je to bio najveći posao koji je vaša tvrtka dotad odradila.

– Tako velik posao, kao što je bilo opremanje tog hotela, u Hrvatskoj može napraviti svega nekoliko firmi. S obzirom na blizinu naše tvornice, na naše iskustvo, tradiciju i kvalitetu, Modern line bio je logičan izbor. To je za nas u tom trenutku bio pojedinačno najveći projekt, ali Modern line već je tada imao iza sebe brojne velike reference.

Nakon toga bilo je i većih projekata, ali sam i danas ponosan na taj vrlo zahtjevan i uspješno odrađen posao. Uostalom, u vrijeme kad se dogovorio taj posao, ja više nisam bio ni na kakvoj funkciji, više nisam bio gradonačelnik Kastva, vratio sam se svom poslu poduzetnika, tada ni ne misleći da ću se jednom vratiti u politiku.

Logičan izbor

Što je s vašim zajedničkim putovanjem 2012. godina u Irkutsk?

– To je bilo službeno putovanje i u potpunosti je bilo prezentirano javnosti. Tadašnji zamjenik gradonačelnika Irkutska, gospodin Igor Borisov, bio je u turističkom posjetu Hrvatskoj na poziv gospodina Trešnaka. Tom je prilikom zamjenik Borisov posjetio Kastav gdje sam ga primio kao tadašnji gradonačelnik.

Njegova ideja da se Kastav pobratimi s Irkutskom meni nije bila prihvatljiva jer se radi o ogromnoj razlici u veličini ta dva grada.

Predložio sam mu susret s tadašnjim obnašateljem dužnosti župana, profesorom Vujićem, i uputio ga da s Primorsko-goranskom županijom pokuša pronaći neki dogovor. Upravo zbog tog početnog kontakta, profesor Vujić me je pozvao da mu se na tom putovanju priključim. Gospodin Brnčić je putovao s nama kao predstavnik tvrtke i, naravno, o svom trošku jer je bio pozvan direktno od strane gradonačelnika Irkutska.

Na putovanju je održano dvadesetak sastanaka. Razgovaralo se o suradnji u turizmu, o povezivanju direktnom avionskom linijom, razmjeni studenata i drugim mogućnostima suradnje, nakon čega je uslijedio uzvratni posjet delegacije Irkutska u lipnju 2013. godine, kada je i potpisan je ugovor o suradnji između PGŽ-a i grada Irkutska.

Osjetljiva tema

Smatrate li da su odluke vaših stranačkih kolega, počev od bivšeg riječkog gradonačelnika Obersnela, Hajdaša Dončića kao tadašnjeg ministra pomorstva, Milanovića kao premijera, bile ispravne kad se odlučivalo o koncesiji koja dopušta mogućnost ograđivanja plaže?

– Prema svim informacijama, bile su u skladu sa zakonom i kao takve su ispravne. Drugo je pitanje treba li dopustiti ograđivanje plaža i smatram da je to vrlo osjetljiva tema o kojoj se društvo treba jasno odrediti.

Slažem se da ljudima treba osigurati pristup pomorskom dobru, ali treba osigurati i gospodarstvu da se razvija i omogućiti investicije. Tu politika postavlja okvir, a onda dolaze na red pravni stručnjaci koji moraju pomiriti te dvije strane.

Ako želimo da netko izgradi plažu, mora zauzvrat imati od toga i neku dobit i to nam treba biti jasno. Ako suviše »stegnemo remen« i zaustavimo gospodarski napredak koji donosi radna mjesta i porezne prihode, teško ćemo servisirati javne potrebe koje su neophodne za normalan život naših građana.

Neosporno je da ljudi imaju prava, ali moramo biti svjesni da imamo i svoje obaveze. Smatram da je kod takvih izazova potrebna mudrost i potraga za društvenim konsenzusom i da tu nema mjesta paradama i jeftinom populizmu.

Je li, po vama, zaključavanje i stavljanje lokota na vanjski pristup plaži, uz mogući prolaz samo putem recepcije hotela, kršenje ugovora i odluke o koncesiji? Ne žonglira li se u ovom slučaju lukavo s nedorečenim propisima oko korištenja pomorskog dobra jer, naizgled, plaži je osiguran pristup, ali ustvari baš i ne.

– Nisam stručnjak za to područje i zaista ne mogu reći jesu li propisi nedorečeni i krše li se ugovori. Ako su točne informacije koje su prenijeli mediji, nadležna tijela su aktivna i ostavimo im potrebno vrijeme da nam daju jasan odgovor.

Ostajete li i dalje pri tome da nemate neko posebno mišljenje u slučaju Hiltona?

– O toj temi imam jasno mišljenje, ali ne bih ga nazvao posebnim. Ponovit ću ono što sam tada rekao i malo razjasniti jer je očito moja izjava pogrešno protumačena, kao da uopće nemam mišljenje na tu temu. Koncesija je izdana u skladu sa zakonom i to davne 2015. godine. Kao potpuni zagovornik pravne države i legalist smatram da ono što se ugovorilo i tada potpisalo treba poštovati. I to s obje ugovorne strane. Razumijem da se nakon posljednjih događaja razvila rasprava o tome krše li koncesionari ugovor i to što se rasprava razvila je potpuno u redu. Nadležne institucije trebaju preispitati problematiku i tu kao župan nemam nikakvih ingerencija i ne smijem se u to miješati. Ako su koncesionari kršili ugovor, neka snose posljedice, a ako nisu, pustimo ih da i dalje rade u skladu s ugovorom. Istovremeno se ne slažem s načinom na koji se ta tema problematizira jer takve aktivnosti štete našem turizmu i nepotrebno dižu tenzije u društvu. Zato što ne želim dizati tenzije u društvu i držim se podalje od populizma.

Bježim od populizma

Zašto toliko bježite od iznošenja vlastitih stavova i mišljenja? Pozicija župana itekako je politička fukcija.

– Postaje mi jasno da moram češće komunicirati i svoje stavove i svoj rad. Moj pogled na politiku je očito drugačiji. Rekao bih da bježim od populizma i stvaranja konfliktne društvene klime, a ne od iznošenja stavova i mišljenja. Smatram da je politizacija svakodnevnih tema pogubna za društvo i da podriva društveno povjerenje koje je temelj svake sretne zajednice. Istovremeno držim da je kvaliteta života ovisna o kvalitetnim društvenim servisima kao što su obrazovanje, socijala, zdravstvo, sport i kultura i taj je posao visoko u mojim prioritetima. Politika ne bi smjela biti natjecanje u tome tko je najglasniji nego preuzimanje odgovornosti za kvalitetu života u društvu i za ono što govorite i radite.

Marko Boras Mandić dao je javnu podršku potezima Marina Miletića u slučaju plaže Hilton. Je li to naznaka nekih značajnijih turbulencija i hoće li to predstavljati prepreku suradnji na razini Skupštine PGŽ-a između koalicije SDP-a i stranaka okupljenih oko Unije Kvarnera?

– Naša mišljenja o potezima Marina Miletića potpuno su različita, ali to ne bi trebala biti zapreka za našu programsku suradnju. Mi nismo u službenoj koaliciji, ali smo do sada pronalazili zajednički jezik oko najvažnijih tema. Na meni je zadatak da, kao i do sada, uvažavam sve realne i kvalitetne pristigle sugestije i pripremam kvalitetne programe i projekte. Na taj način trudit ću se da, usprkos činjenici da naša grupacija u Županijskoj skupštini nema većinu, dobijem racionalnu podršku većine. Tako ću se i dalje ponašati, a vrijeme pred nama će pokazati u kojem će pravcu naša suradnja. Osobno vjerujem da ćemo ipak pronaći način koji će osigurati normalan rad Županije.

Zašto niste odradili prethodne dogovore s predstavnicima političkih stranaka zastupljenih u Županijskoj skupštini tako da osigurate prolaz rebalansa proračuna?

– Nije točno da nisam održao prethodne konzultacije. Sastao sam se s predstavnicima svih stranaka, izuzev grupacije okupljene oko HDZ-a koji su već ranije najavili da rebalans neće podržati. Naši su koalicijski partneri bili suglasni s mojim prijedlogom, a kolege iz stranke Možemo! su imali amandman koji smo podržali. S koalicijom stranaka okupljenih oko Unije Kvarnera također sam se sastao, ali su na kraju donijeli odluku da neće podržati rebalans.

Prilika generacije

Imate li projekcije i izračune koliko bi koštala prenamjena PIK-ovih nekretnina za potrebe umjetničkih škola?

– Do sada nismo izradili procjenu i izračune. Procjenu ćemo napraviti uoči novog rebalansa, ali vjerujem da će ona samo potvrditi da je ovo prilika koju ne smijemo propustiti. U srednjoškolsku infrastrukturu je nužno potrebno ozbiljno ulaganje, a umjetničke srednje škole nam rade u neprimjerenim uvjetima. To je projekt za koji postoje velike mogućnosti financiranja iz fondova i nacionalnih sredstava, Županija financijski dobro stoji i sigurno će iznaći potrebna sredstva za svoj dio financiranja. Dovođenje tih škola u zonu Art kvarta udahnulo bi novu energiju i život tom dijelu grada.

Kažete da ćete iznose koliko bi sve to skupa na kraju moglo koštati imati uoči novog rebalansa. Čemu onda tolika žurba s kupnjom te nekretnine?

– Zato jer postoji još ponuđača, a meni je potpuno jasno da je u ovom slučaju riječ o prilici generacije. Objekt je u takvom stanju da u najmanju ruku možemo govoriti o roh-bau izvedbi, ima svoju trafostanicu, sve potrebne infrastrukturne priključke, veliko parkiralište i idealnu lokaciju za rad naših umjetničkih škola. U trenutku kad je trebalo dati odgovor, bilo je najvažnije utvrditi ključne stvari – da je cijena za koju kupujemo povoljna, realna i evaluirana od strane stručnih ljudi, kao i da Županijska skupština odluči to prihvatiti ili ne, s jasnom naznakom u kojem pravcu taj projekt mora ići.