RIJEKA – Drenova je kvart u kojem je zadnjih nekoliko desetljeća gusta šuma jednim dijelom postala moderno urbano naselje. Smještena na visoravni gdje se gradski asfalt susreće s gustom, tamnom šumom, Drenova je mjesto gdje se priroda i urbanost neprestano isprepliću. No, čak i za taj suživot na koji su mnogi navikli, ono što se dogodilo u kafiću Dominus postalo je priča dana.

Savršeno miran

Sve je započelo u Šumskom dvoru. Tek nekoliko stotina metara zračne linije od vreve Dominusove terase, smjestila se ta zanimljiva prirodna oaza. Šumski dvor je više od farme, to je srce zelenila u blizini urbanog centra, utočište gdje se gradska djeca upoznaju s konjima, kravama, kozama, kokošima, zečevima i brojnim drugim domaćim životinjama. To je mjesto gdje se uči poštovati prirodu. Valter Štefan, predsjednik MO Drenova, s ponosom ističe zanimljivost tog kvarta, gdje se djeca mogu susresti sa životinjama, pa je tako to postalo i urbano naselje, gdje se nalazi i mali riječki zoološki vrt.

Foto NIKOLA BLAGOJEVIĆ

Jedan od najšarmantnijih stanara tog životinjskog dvora je Jelenko. Jelenko je srna, ali s dušom istraživača – avanturista.

Tog dana u Dominusu je vladala uobičajena atmosfera. Zvuk aparata za kavu miješao se s prigušenim razgovorima, glazbom i smijehom. Konobarica Aleksandra Grbac taj dan nije bila u smjeni. Njezin kolega Tomislav Gašpert vješto je balansirao narudžbe, ne sluteći da će mu u smjenu ušetati neočekivani gost. Prvo je nastao tajac. Zatim se čuo glas: »Pogledaj…«. Na terasu Dominusa ušetao je Jelenko. Prošao je pored gostiju, znatiželjno ponjušio nogu stolice i zastao nasred terase, trepćući svojim velikim očima. Gosti su bili zapanjeni. U gradskom kafiću očekujete pse, možda mačku, ali srnu?

Tomislav Gašpert je izašao iza šanka, spreman reagirati, ali reakcija nije bila potrebna. Jelenko je bio savršeno miran.

– U prvom trenutku mislio sam da sanjam, priča Tomislav.

Vraća se u prirodu

Početni šok gostiju prerastao je u čisto dječje oduševljenje. Jelenko je bio nevjerojatno umiljat. Prišao je stolu gdje su sjedili gosti i blago ih pogledao. Gosti nisu mogli ostati ravnodušni.

U idućim minutama, cijeli kafić postao je Jelenkov. Ljudi su mu prilazili, mazili ga po glatkoj dlaci. Jelenko je očito navikao na ljude iz Šumskog dvora, pa je uživao u pažnji, strpljivo obilazeći stolove.

– Nevjerojatno je kako su gosti bili oduševljeni, ističe Tomislav, a neki gosti su mobitelima zabilježili ovu nesvakidašnju scenu.

Jelenko je tog dana postao prvi riječki »kafićki ljubimac«, miljenik svih prisutnih. Irena Šuša iz udruge koja, uz Jelenka, brine i o brojnim drugim domaćim životinjama u Šumskom dvoru, rekla nam je svoj dojam ovog zanimljivog događaja. Ona je Jelenka našla napuštenog u šumi i odgajala, a Jelenko osim u Šumskom dvoru, često odlazi u prirodu i ponovo se vraća.

– Jelenko je poznat po svojim izletima, rekla je Irena kroz smijeh.

– Ali sigurna sam da ovaj put nije zalutao, dodala je.

Vjerojatno ga je jednostavno privukao neodoljiv miris kave. Tko bi mu mogao zamjeriti.