Uspješan multidisciplinarni pristup

LIJEČENJE RAKA DOJKE U RIJEČKOJ BOLNICI: ‘Imamo sve veći broj žena koje su jako mlade’

Barbara Čalušić

Zahvaljujući preoperativnim terapijama kod nekih se žena pri operaciji više ne nalazi niti jednu tumorsku stanicu jer ona uništi tumor, a kod nekih se tumor smanjuje pa je operacija poštednija, odnosno kod većeg broja žena kod kojih se nekada morala napraviti totalna amputacija dojke, danas se dojke uspijeva sačuvati, a značajno se smanjuju i komplikacije koje mogu nastati nakon operacije

RIJEKA Hrvatska je ovaj tjedan obilježila svoj nacionalni tjedan borbe protiv raka u kojem su zdravstvenjaci još jednom podsjetili na poražavajuću statistiku prema kojoj je Hrvatska u Europi druga na ljestvici broja umrlih od raka, odmah nakon Mađarske. Ovaj podatak konstanta je već godinama, a u unatrag par godina sve više se govori o nužnosti usvajanja nacionalnog plana za borbu protiv raka koji bi sustavnim rješenjima i jasnim smjernicama trebao smanjiti smrtnost i poboljšati liječenje raka u Hrvatskoj. Kritičari su već sad smjernice nacionalnog programa ocijenili knjigom lijepih želja, no stručnjaci koji su radili na njemu uvjeravaju kako se niz odrednica programa već dokazao u svjetskoj praksi, a pomaci se bilježe i u našim bolnicama.Kako kaže doc. dr. Ingrid Belac Lovasić, zamjenica predsjednika Nacionalnog plana i predstojnica Klinike za radioterapiju i onkologiju u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Nacionalni plan za borbu protiv raka u ovom je trenutku na doradi kod nekoliko svjetskih eksperata i trebao bi vrlo brzo biti spreman za saborsku proceduru.

Šesta točka




– Zaista vjerujemo da će program zaživjeti u praksi. To nisu puste želje na papiru jer se kroz svaku stavku Nacionalnog programa jasno zna koji se cilj želi postići u našim okvirima. Prof. dr. Eduard Vrdoljak kao predsjednik programa te prof. dr. Stjepko Pleština i ja, kao zamjenici, predano smo radili na ovom programu koji je prošao puno dorada – ističe Belac Lovasić.


Od ključnih dvadeset točaka, multidisciplinarnost u onkologiji je šesta točka ovog programa. Stručnjaci, naime, smatraju da je zajednički pristup različitih specijalnosti koje se bave liječenjem raka neophodan za uspjeh u njegovu liječenju. KBC Rijeka, kako tvrdi Belac Lovasić, niz godina njeguje multidisciplinarni pristup oboljelima od raka, a kao najbolji primjer multidisciplinarnog pristupa ističe tim za liječenje raka dojke, najčešćeg raka u žena od kojeg godišnje u Hrvatskoj oboli oko 2.600 žena, a umire nešto više od tisuću.



Prije davanja preoperativne kemoterapije radiolozi postavljaju »klipse« kojima se tumor markira budući da postoji situacije u kojima tumor potpuno nestane. Takav pristup omogućava dobru orijentaciju kirurga i patologa kod praćenja učinka neadjuvantne terapije.– Preoperativna terapija može se dati kod svih tumora dojke koji imaju dva centimetra promjera ili su veći. Kod manjih tumora se daje, ako nalazimo metastazu u pazuhu dok se kod manjih tumora koji nemaju metastaze, ide se na klasičnu poštednu operaciju. Najzloćudnije forme raka dojke, dakle, HER2 pozitivne i trostruko negativne imaju i najveći stupanj odgovora na preoperativno liječenje. Kod trostruko negativnih tumora dajemo jednu terapiju, a ako su HER 2 pozitivni dajemo dvojnu terapiju. Sve ide kroz venu dok kod hormonskih ovisnih koji su najčešći u menopauzi dajemo preoprativnu terapiju u obliku tablete – objašnjava Belac Lovasić.




– Članovi multidisciplinarnog tima su radiolog, onkolog, kirurg specijalist plastične kirurgije, ako je potrebna rekonstrukcija te kirurg specijalist onkološke kirurgije, zatim patolog, citolog, specijalist nuklearne medicine, psiholog koji pridonosi boljoj kvaliteti života, ali smanjenju odbijanja liječenja, ginekolog koji se bavi reproduktivnim zdravljem žena, jer imamo sve veći broj žena koje su jako mlade. Primjerice moja najmlađa pacijentica ima samo 19 i pol godina, netom je završila srednju školu. Ne znamo zašto se rak dojke javlja sve ranije. Na svu sreću, u ukupnom broju žena taj je broj i dalje malen, ali veći nego što je bio prije deset, dvadeset godina. Cilj nam je sve žene izliječiti i ako su mlade omogućiti im da jednog dana budu majke. Neizostavni članovi našeg tima su i naše sestre koje su u svijetu poznate kao »breast nurses«. One su nam jako važna spona s pacijenticama. Zahvaljujući njima, pacijentice dobivaju jasne termine, ne čekaju nalaze i znaju točno gdje sve trebaju ići tijekom svoga liječenja. Svi nalazi koje dobijemo multidisciplinarni tim očitava i dogovora daljnje korake na svojem sastanku koji se održava svakog utorka na Klinici za kirurgiju – govori Belac Lovasić dodajući kako u manjim centrima ne postoje multidisciplinarni timovi, dok ondje gdje ih ima, postoje funkcionalniji i manje funkcionalniji multidisciplinarni timovi. Istraživanja su pokazala da multidisciplinarni tim bržu daje dijagnozu te se taj period u svijetu u prosjeku se kreće oko 29 dana dok kod ustanova koje nemaju multidisciplinarni tim razdoblje do postavljanja dijagnoze traje više od 42 dana.


Važan je tim


– Negdje je njihovo postojanje tek stvar na papiru. Primjerice, na području Glasgowa i zapadne Škotske dvije su regije s dvije bolnice. Pokazalo se da je na području Glasgowa smrtnost od raka dojke bila osjetno veća nego u ostatku Škotske. Nakon što je u bolnici u Glasgowu uveden multidisciplinarni tim, u razdoblju od pet godina rezultati su pokazali da je područje Glasgowa koje imalo deset posto veću smrtnost od raka dojke od ostalih dijelova Škotske, tu smrtnost smanjio za 18 posto u odnosu na zapadni dio Škotske. Dakle, dobar tim, ako dobro radi, učinkovitiji je od drugih specifičnih terapija. Za Rijeku je specifično da sve bolesnice prikazujemo multidisciplinarnom timu. Niti jedna bolesnica ne može dobiti ni onkološko, ni kirurško, niti bilo koje drugo liječenje bez da je prikazana na sastanku multidisciplinarnog tima. Nakon što je tim analizirao njezin slučaj bolesnica dobije preporuku za daljnje liječenje u pisanom u obliku sa svim potpisima specijalista u timu. Zajedno odlučujemo što je za ženu najbolje – objašnjava Belac Lovasić.


Terapija o kojoj u riječki multidisciplinarni tim za dojku često odlučuje je kemoterapija koja se pacijentici s rakom dojke daje prije operacije. Riječ je o neadjuvantnoj ili preoperacijskoj terapiji za koju predstojnica riječke Klinike za radioterapiju i onkologiju kaže da u njoj optimum predstavlja maksimum. Riječka bolnica ima 32,4 posto preoperativno liječenih žena s rakom dojke. Posljedica toga je puno manje komorbiditeta, poštedne operacije i tzv. »in vivo« liječenje kojim liječnici planiraju adekvatno liječenje za svaku određenu bolesnicu nakon operacije. Rijeka ima najveći postotak ovako liječenih žena s rakom dojke, a iza nje se nalazi zagrebačka Klinika za tumore koja ima 24,3 posto tako liječenih žena dok Rebro oko 20 posto. Da se u Rijeci na ovaj način liječi doista značajan broj bolesnica svjedoči i podatak da KBC Rijeka ima podjednak broj novootkrivenih žena s rakom dojke kao i KBC Zagreb i KBC Split, pri čemu preoprativno Split liječi oko desetak posto žena.


Prve studije o preoperativnoj terapiji datiraju u 2001. godinu. Tada se dokazala njezina jednaka učinkovitost, no u početku se primjenjivala sporadično dok je danas sve češća. Znanstvena uloga preoperativne terapije njezin je »in vivo« potencijal na kojem liječnici praktički uživo gledaju kako se tumor smanjuje i kako prilagoditi terapiju nakon operacije svakoj pacijentici ponaosob.


Preoperativna terapija


– Inicijalno, prije više godina, ta je preoperativna terapija bila rezervirana inoperabilne tumore, najčešće zapuštene tumore gdje se bolesnica nije javljala liječniku. Do implementacije te preoperativne terapije došlo je zbog razumijevanja biologije tumora i unaprjeđenja samih znanja o ulozi sistemske terapije. Uloga preoperativne terapije u liječenje promijenila se jer su onkolozi proširili svoja znanja o receptorima, o biologiji samih tumora gdje smo otkrili koji su to tumori koji dobro reagiraju na preoperativnu terapiju. Studije su dokazale da je preživljenje bez znakova bolesti i ukupno preživljenje u posljednjih 18 godina jednako u oba slučaja – kada dajemo terapiju prije i poslije operativnog zahvata. Dajući terapiju prije same operacije, na prvom mjestu dobivamo veći broj žena s poštednim operacijama. Primjerice, gdje smo nekad morali napraviti totalnu amputaciju dojke, danas uspijevamo sačuvati dojke. Mnoge žene kao posljedicu liječenja, zračenja imaju velike probleme s oticanjem ruku, primjerice. Kod mnogih žena sad preoperativnom terapijom dobivamo da na mjestu gdje se nalazio tumor, pri operaciji više ne nalazimo niti jednu tumorsku stanicu. To zovemo kompletni patološki odgovor što znači da je terapija u potpunosti uništila tumor. U drugim slučajevima tumor se smanjuje te je sama operacija poštednija. Ona značajno povećava kvalitetu života jer davanjem terapije prije operacije smanjujemo niz komplikacija koje mogu nastati nakon operacije. Količina patološkog odgovora govori nam i o ženinoj prognozi u budućnosti. Tako dobivamo prognozu baš za konkretnu bolesnicu, ne statističku varijablu već »in vivo« znak kakvo će žena imati preživljenje bez znakova bolesti. Sve to liječnike usmjerava kako će dalje liječiti pacijenticu – navodi Belac Lovasić.