RIJEKA – Međunarodna konferencija “Migracije, identitet i granice” u organizaciji Udruge Slobodna Država Rijeka, održana u Gradskoj vijećnici pokazala je da se migracijska kriza ne može promatrati isključivo kao sigurnosni problem, već kao složeni rezultat povijesnih nepravdi i neizbježna demografska stvarnost. Konferencija je započela s dva izlaganja, dijagnozom suvremenog trenutka. Damir Grubiša govorio je o postkolonijalnom izazovu, a Milan Rakovac s refleksijom o nemogućem Babilonu identiteta.

Damir Grubiša u svojem izlaganju “Migracije u XXI. stoljeću: izazov postkolonijalnoj Europi” oštro je kritizirao nesposobnost Europe da se suoči s valovima migracija, koje su izravna posljedica njezine kolonijalne i neokolonijalne prošlosti, ratova, gladi i klimatskih katastrofa.

Grubiša naglašava da Europska unija nije uspjela stvoriti koherentnu politiku, tretirajući migrante ne kao ljude, već kao “sigurnosnu prijetnju” ili, cinično, kao kolonijalnu radnu snagu i roblje. Posebno potresna jest konstatacija da je Sredozemlje postalo “masovna grobnica migranata”, pri čemu obalne države ne pružaju ni osnovnu pomoć.

– U pojedinim zemljama ponovno se otvaraju koncentracijski logori za migrante, pa se čini kao da se povijest ponavlja, upozorava Grubiša, ukazujući na tragični paradoks da se bogati Zapad bavi naoružanjem.

Grubiša napominje da dok Jug grca u lokalnim ratovima, poruka je jasna: migracije su globalno nezaustavljiv tok, a jedini način upravljanja njime je kroz civilizirani pristup i demokratsku kontrolu, umjesto paničnog pokušaja da se zaustavi ono što je neminovno.

Potpuno komplementaran, ali egzistencijalno optimističan pogled donosi Milan Rakovac u predavanju “Emigranti, imigranti, migranti ili za nemogući Babilon”. Pozivajući se na ideju “ponosnog križanca/mješanca” – onoga koji nije ni jedno ni drugo, već oboje – Rakovac odbacuje arhaične podjele. Kroz priču o obiteljima svog kraja koje su se selile prvo unutar Jugoslavije, a potom u Italiju, SAD, Kanadu, Australiju i Brazil, on migraciju postavlja kao povijesnu konstantu, gotovo kao “inicijaciju djeteta u čovjeka”.

Rakovac nudi radikalnu viziju budućnosti, citirajući svoje likove čiji je cilj “ubiti državu da bismo stvorili Europu,” odnosno “andorizirati Europu” – pretvoriti je u zajednicu, a ne u tvrđavu.

– Ovdje migracija nije samo preživljavanje, već vitalna potreba koja spašava i samu Europu, čija demografska održivost, kako navodi, počiva na Aziji i Africi, kaže Rakovac.

Poruka Milana Rakovca nadilazi puko političko promišljanje, nudeći duboku, humanističku maksimu koja definira cijelu konferenciju: “Emigrirati znači živjeti.”

Konferencija je imala niz izlaganja koja su analizirala specifične primjere iseljavanja, integracije, demografije i instrumentalizacije migracija, dajući povijesni i aktualni kontekst globalnom fenomenu. Eszter Tamasko je istražila “Hrvatsko-racki identitet u pismima iseljenika u Ameriku” iz Dušnoka (Mađarska), dajući humanizirani uvid u to kako se transnacionalni identiteti grade i održavaju kroz privatnu korespondenciju.Tado Jurić je u izlaganju “Dva lica migracija i integracije u Hrvatskoj” komparirao odnos Hrvatske prema ukrajinskim izbjeglicama i ekonomskim migrantima. Siniša Tatalović je prezentirao “Demografske pokazatelje nacionalnih manjina u Hrvatskoj: slučaj srpske zajednice”, baveći se unutarnjim demografskim kretanjima unutar granica. Ivan Jeličić je kroz “Bilješke o poslijeratnom iseljavanju iz Liburnije i Rijeke/Fiume” pružio uvid u lokalne povijesne obrasce. Marino Micich je u temi “Narod u egzilu” istražio nastanak udruga istarskih, fjumanskih i dalmatinskih egzilanata (1943.–1949.), naglašavajući ulogu tih organizacija u očuvanju sjećanja i identiteta daleko od zavičaja. Giovanni Stelli je na primjeru “Društva za studije Rijeke” pratio njegov rad od 1923. do ponovnog osnutka u Rimu nakon egzodusa, demonstrirajući kako se kulturna i znanstvena aktivnost nastavlja i razvija u dijaspori. Róbert Gönczi je raspravljao o “Instrumentaliziranim migracijama”, fokusirajući se na zračni koridor Benghazi–Minsk kao primjer hibridne prijetnje Europskoj uniji. Agnieszka Rudkowska je analizirala “Povijesne čimbenike koji oblikuju stavove prema migrantima u Poljskoj” u kontekstu suvremenog vala. Ljubinka Toševa Karpowicz obradila je “Analizu izvješća Minority Rights International o palestinskom pitanju”. Ahmed Burić postavio je fundamentalno pitanje: “Migranti: tko je izvan, a tko unutar žice?”, naglašavajući da fizičke granice često određuju ne samo položaj, već i ljudsku vrijednost u očima društva. John Peter Kraljić podijelio je “Iskustva imigracije u Sjedinjenim Državama tijekom Domovinskog rata”. Konferencija je zaključena poetsko-glazbenim performansom “Granica”.