Nakon igranja uz svjećice, slasne večere, noćne šetnje Krasicom i obilaska groblja, uslijedila je priča za laku noć i uskakanje u vreće u kojima su klinci ćakulajući i hihoćući se dočekali Sanka Sklopiočića
KRASICA Dok većina učitelja često kaže “ne sjedi na ušima”, “ne spavaj na nastavi”, Helena Borčić, Gordana Kovačević i Sandra Picco, tri učiteljice PŠ Krasica, svojim “pačićima” govore upravo suprotno. I to već drugu godinu zaredom. Projekt “Noć u školi” što ga je lanjske godine u “filijali” OŠ Bakar lociranoj na Krasici pokrenula učiteljica produženog boravka Helena Borčić, podrazumijeva doček posljednjeg dana školske godine noćenjem u školi.
Ovogodišnjem spavanju u vrećama kojem prethode brojna zbivanja, sve jedno zanimljivije od drugog, odlučili smo svojim “hrkanjem, škrgutanjem zubima i sličnim radnjama” pridonijeti i mi, pa smo se točno u dogovoreno vrijeme obreli u dvorištu što ga PŠ Krasica dijeli s mjesnom crkvom Majke Božje Karmelske.
Palačinke tete Nade
A kad tamo, ekipa već u punom sastavu, svjećice raspoređene po cijelom dvorištu plamte li ga, plamte, sve u želji da mališanima rasvijetle teren za igru. Cika, vika, strka, kao da je podne. Sva sreća što su susjedi razumni ljudi pa se na vrijeme sjete da su i oni nekad bili djeca i u skladu s tim sjećanjem ne rogobore, i ne prigovaraju.
Klinci zauzeti igrom, a učiteljice pripremama za večeru, jer kakav bi to party bio bez pizze, soka i dakako – palačinki. A za palačinke, iskušano – bogovske, kao i inače za zdravu ishranu krasičkih učenika pobrinula se Nada Đaković, ili teta kuharica. Nakon večernjeg obroka, učiteljica Sandra pljesnula je rukama i u tili čas su mališani već bili u redu, spremni za noćnu šetnju Krasicom. Prije starta poželjevši im lijepe snove, od njih se oprostila ravnateljica matične im škole Mirjana Dragičević te učiteljica Bosiljka Vrban-Arh.
Mačka i miš
Prvo odredište prošetavanja uspavanom Krasicom bilo je igralište. Ni činjenica što su reflektori odbili igru, klincima nije zasmetalo pa su zavrtjeli nekoliko krugova “mačke i miša”, a onda pljes – pljes, opet vrsta i put k drugom odredištu – krasičkom groblju.
Zašto groblje, nije li to malo spooky, pitamo mi učiteljicu Gordanu? A ona će i nama i klincima – groblje stoga što treba razbiti strah i predrasude. To je mjesto gdje počivaju nama dragi ljudi i sav taj strah i nelagoda su stvari kojih se treba riješiti u djetinjstvu. Lako je učiteljici Gordani bilo reći, ali sudeći po stiskanju reda, držanju za ruke i tišini neobičnoj za klince, nismo sigurni da im je baš bilo svejedno. No, druge godine bit će već lakše.
Prije spavanja je uslijedila i priča za laku noć. Na stepenicama crkve Majke Božje Karmelske učiteljica Gordana otvorila je knjigu Frana Mikuličića i iz nje im pročitala prije 130 godina zapisanu priču “Mladić – gad, lip kod sunce”. Onda trk na pranje ruku, lica, zuba, pa uskok u “piđamicu” i juhuuu – vreća! Poredani kao srdelice odgledali su film “Duh u močvari”, malo ćakulali, malo se hihotali, tražili od učiteljica zagrljaj i poljubac za laku noć, a onda je došao Sanak Sklopiočić i ugasivši svjetlo odveo ih u slatke snove.
