Maja Sulić (1998.) i Dora Pilepić (2020.), Foto: Arhiva NL, Sergej Drechsler
Maja Sulić je 1998. godine postala prva Kraljica karnevala odabrane od strane puka, a Dora Pilepić je izabrana prošle godine
povezane vijesti
Simpatična Dora Pilepić prošle je godine izabrana za Kraljicu karnevala. Veliku čast je dočekala s oduševljenjem jer joj je, kako nam kaže, odmalena bila želja postati Kraljicom karnevala.
Ova nas želja ni malo ne iznenađuje jer su maškare za našu sugovornicu – način života. Otkako zna za sebe zna i za maškare pa objašnjava da su joj doček zvončara, pobiranje jaja i maškarani tanci subotom samo primjer običaja koje je u obitelj donio tata s Kastva.
Zbog mame sa Sušaka, sjeća se maškarane povorke po Krimeji te paljenja pusta na Orijentu s Krimejskim feštarima, a tu je, kako kaže – i legendarni, nikad zaboravljeni Joja.
Svoju ljubav prema maškarama nastoji prenijeti i na druge, a usput nam se pohvalila i da kroz par dana očekuje svog prvog nećaka kojeg već zove “moj mići zvončarić”.
Njezina prva sjećanja na Karneval sežu još u vrijeme kada je pohađala vrtić “Ptičice” i kada je vrtićka ekipa bila “Mali zeleni” čuvari prirode s nepunih pet godina. Iz tog se vremena prisjeća i prijema grupa kod gradonačelnika Vojka Obersnela.
Dora privatno voli elektronsku glazbu, ljeto i odlaske na festivale, putovanja, druženje s prijateljima i životinje (kući ima udomljeni mini Zoo). Obožava i motore, a članica je Udruge Motoristi Trsat, Foto: Damir Škomrlj
Ovo kraljevstvo je samo kruna na njezinu ljubav prema kraju i tradiciji.
“Oduvijek sam gledala kraljice sa sjajem u oku i nadala se da ću jednog dana biti poput njih. Bila sam u nekoliko karnevalskih grupa no jedino je Karmen Tončinić Brnić s grupom ‘Siti i pijani’ imala sluha za moju želju i naravno, moja obitelj koja me poticala i vjerovala u mene. Sestre Nina i Nirvana su čak nastupale i proživljavale sve zajedno sa mnom na pozornici”, kaže nam Dora.
“Je li moguće da sam ja?”
Upitali smo Doru je li očekivala pobjedu i kakav je osjećaj postati Kraljicom? Pogotovo kada se radi o ostvarenju dječjeg sna.
“Nisam očekivala pobjedu što se vidjelo i po mojoj reakciji. Sve su djevojke bile prekrasne i svaka je na svoj način briljirala, vjerujem da su presudile zaista sitnice. Iskreno, bila sam uvjerena da će zapravo pobijediti jedna meni vrlo draga osoba.
Teško je opisati taj osjećaj. Toliko različitih emocija u jednom trenutku ne doživiš mnogo puta u životu. Prvo mi je bio šok i nevjerica – zbunjeno sam gledala svoje kako se vesele, skaču, viču i plaču i pomislila: ‘Je li moguće da sam ja?’
Suze same teku uopće ih nisam mogla kontrolirati, a pokušala sam. Mislim da sam jedina kraljica koja je toliko plakala (smijeh). Sjećam se da me prethodna kraljica Nikol Marelja uvjeravala u sve dok mi je stavljala krunu jer sam ju najmanje milijun puta pitala je li ovo stvarno.
Ali, sve se to slegne nakon nekoliko dana i postaneš svjestan. Jedino mi je žao što u tom posebnom trenutku ne možeš do svojih bar na minutu da podijelite tu sreću i veselje skupa jer odmah kreće protokol“, objašnjava nam Dora.
Za sami karneval se zajedno sa svojom grupom priprema tijekom cijele godine jer je uključen dugotrajan proces. Treba osmisliti masku koja se potom dizajnira i realizira, a mjeri se i naručuje i materijal.
Naša sugovornica kaže da im za ovo treba mnoštvo vremena jer ih je u grupi stotinjak. Nakon dijela s maskama, vrijeme je i za sređivanje alegorijskih kola.
Foto: Sergej Drechsler
Dora Pilepić objašnjava obveze Kraljice karnevala
“Pripreme za izbor Kraljice su mi bile najzabavniji dio cijele ove priče. Grupa ‘Siti i pijani’ se nikada nije natjecala i sve nam je bila jedna velika nepoznanica i avantura.
Budući da smo mi prvenstveno jedna velika obitelj s našom mamom (štigom od milja) Karmen na čelu, nije bilo nikakvih problema. Svatko je u nečemu sudjelovao i dao maksimum od sebe. Osvojivši nagradu za najbolji nastup već sam dotakla zvijezde od sreće jer znam koliko truda, živaca, proba, vjere i navijanja iz petnih žila stoji iza tog savršenog nastupa”, otkriva nam Dora.
Nakon što su se slegli prvi dojmovi, a naša sugovornica shvatila da je doista postala Kraljicom karnevala, stiglo je vrijeme i za sve obveze koje stižu s tom titulom.
Foto: Sergej Drechsler
Kraljica uz meštra Tonija predstavlja Riječki karneval, a Dora nam priznaje da to može biti vrlo naporno uz usklađivanje privatnog i poslovnog života. Treba biti snalažljiv pa uklopiti intervjue, snimanja, slikanja, gostovanja i događanja koja znaju potrajati i duboko u noć.
“Sve to je popraćeno s puno smijeha, zabave, plesa, upoznavanja novih ljudi i divnih uspomena. Imam čast predstavljat Riječki karneval diljem lijepe naše i izvan njenih granica. Nažalost, to iskustvo nisam doživjela i nadam se da će biti prilike u ovom drugom mandatu”, kaže nam Dora koja ima i poruku za buduću kraljicu karnevala.
“Poručila bih joj da uživa u svakom trenutku ovog predivnog i posebnog životnog iskustva jer stvarno proleti za tren. Neka se opusti, zabavi i ne brine oko ničega. Meštar Toni je malo je reći divna osoba koja te uvijek na vrijeme uputi i objasni šta ti je činiti.
Naravno i ja sam tu za bilo kakva pitanja i nedoumice. Znam koliko su meni pomogle smjernice i iskustva prethodne kraljice Nikol Marelje”, zaključuje Dora Pilepić.
Naš se ugodni razgovor priveo kraju, a Dora je iskoristila priliku da pošalje i nekoliko pozdrava.
“Htjela bih se zahvaliti obitelji, prijateljima i kumpaniji ‘Siti i pijani’ što su vjerovali u mene i pomogli mi da ostvarim svoj san. Bez njih ne bih bila gdje sam, sada već po drugi put. I svakako mom meštru Toniju jer da nije njega, ovo putovanje ne bi bilo toliko lijepo i posebno. Živio pust!”
Maja Sulić se prisjeća izbora Kraljice karnevala iz 1998.: “Zar je stvarno toliko prošlo?!”
Maja Sulić nam je danas poznata kao poslovna žena, supruga i majka četvero djece. Ali, ako zavirimo u prošlost i prisjetimo se izbora za Kraljicu karnevala 1998. godine, na pozornici Hrvatskog kulturnog doma ugledat ćemo Maju Cecić-Vidoš – sedamnaestogodišnju učenicu i prvu kraljicu riječkog karnevala izabranu od strane puka.
“Dogodilo se to u prošlom stoljeću. Koliko god nam je to smiješno zvučalo danas, u zadnje je vrijeme sve manje detalja u mom sjećanju koja datiraju iz ‘prošlog stoljeća’ i to je ono što me rastužuje.
Pamtimo nama bitno, ali detalji se polagano gube u prenatrpanim ladicama naših sjećanja. Zar je stvarno toliko godina već prošlo?!”, pita se Maja dok joj sjećanje na tu godinu mami osmijeh na lice zbog prekrasnih uspomena.
“Prvo što me preplavi u sjećanju na 1998. godinu su uspomene na upoznavanje i druženje s ljudima koji žive Karneval. Bila sam zaista jako mlada i prije toga nisam doživljavala vrijeme maškara kao izrazito bitan dio godine u životima Riječana. Meni je osobno, sve do te 1998., Karneval predstavljao samo zabavu. Ali nakon ulaska u svijet Riječkog karnevala, spoznala sam važnost njegove tradicije”, objašnjava nam Maja.
Naša sugovornica se prisjetila i kako su tekle prijave i pripreme za izbor Kraljice karnevala, a kao i većina lijepih trenutaka u životu i ovaj se dogodio sasvim nenadano.
“Za sve je ‘kriv’ Mladen Černeka, poznat pod nadimkom Debo, koji me samo nekoliko dana ranije pitao želim li biti njihova predstavnica na izboru za Kraljicu Riječkog karnevala, koji se te godine održao po prvi puta.
Ekipu iz KS Marabunti Campetto sam jako voljela i s pojedinim članovima se družila ostatkom godine u popularnom Palachu tako da mi je bilo jako drago da su upravo mene htjeli kao svoju predstavnicu na prvom službenom izboru.
Ono što mi sad dolazi u sjećanje na taj razgovor bilo je da sam razmišljala o večernjoj haljini koju bih trebala nositi na izboru i veselo konstatirala da mogu iskoristiti haljinu s maturalne zabave koja se održala samo jedan dan prije izbora. Dvaput nošena u jednom vikendu, ostavila je svoj trag”, kroz smijeh nam objašnjava Maja Sulić.
Foto: Arhiva NL
Zaista poseban osjećaj
Kopajući po našoj arhivi, nailazimo na originalne fotografije s izbora i vidimo Maju kako se smiješi u maski Jokera. Kaže da je masku odabrao Debo jer im je to jedino bilo dostupno u tako kratkom roku. Dodaje da je ekipa bila jako spontana i da im je bio važniji scenski nastup od same maske.
Maja Sulić je prva kraljica odabrana od strane puka. Dvije godine ranije, kraljica Riječkog karnevala bila je Iva Radić, ali titulu je zaslužila na račun toga što je izabrana za Kraljicu Hrvatske, Foto: Arhiva NL
“Pripreme su trajale jako kratko, svega dan ili dva uoči izbora. Izbor se održao u HKD-u i bilo je jako svečano, moram priznati da su sve natjecateljice bile jako ponosne predstavnice svojih karnevalskih skupina te da su predstavile sebe i svoju skupinu na najbolji mogući način.
Žiri je bio taj koji je odlučivao o odabiru kraljice, ocjenjivali su nastup pod maskom kao i izlazak u večernjoj haljini i konačan zbroj tih ocjena značio je pobjedu.
Prozivanje mog imena kao Kraljice je bio zaista poseban osjećaj jer svaka potvrda i pobjeda na bilo kakvoj vrsti natjecanja donosi nam osjećaj uspjeha i radosti.
Tako sam ja doživjela krunu Kraljice Riječkog karnevala, uspjeh predstavljanja dragih mi ‘Marabunta’, ali i sebe naravno, jer naš scenski nastup sastojao se samo od mog ‘joker plesa’ dok su u pozadini dva muška člana naše skupine obučena u mažoretkinje vrtili štapovima. Tako malo, a opet dovoljno za Krunu”, prisjeća se Maja.
Foto: Arhiva NL
Maja Sulić objašnjava razliku između tadašnjih i sadašnjih obaveza
Naša nam sugovornica kaže da je te godine obveza Kraljice karnevala bilo mnoštvo. Puno medijskog prostora značilo je i puno poziva na razne društvene događaje, mnoštvo domjenaka te pojavljivanja na raznim manifestacijama tijekom cijele godine neovisno o samom Karnevalu.
Nastupali smo i u televizijskim emisijama na HRT-u, posjećivali domaće i inozemne Karnevale, a najviše mi je ostao u sjećanju Lignano, Klagenfurt i Čapljina. Bila je to zaista intenzivna karnevalska godina”, prisjeća se Maja.
Na naše pitanje o razlici u izboru Kraljice nekad i danas, odgovara da ih je jako puno.
“Drugačije se odabire sama Kraljica, drugačiji je pristup izboru, a obveze su, koliko uspijem pratiti, svedene samo na događaje unutar trajanja Riječkog karnevala”, primjećuje.
1999., Foto: Arhiva NL
Dvadeset tri godine kasnije, sedamnaestogodišnja Kraljica karnevala, prema Majinim riječima, više ne postoji. “Život nam uvijek donosi brojna iznenađenja tako da sam zaista potpuno različita osoba od one koju sam daleke 1998. zamišljala da ću biti ‘kad narastem’. Ali ljepota života upravo je u toj nepredvidljivosti”, objašnjava nam.
Danas su se uloge preokrenule pa tako Majina djeca svake godine sudjeluju u povorci. “Provedu cijeli dan pod maskama, prehodaju kilometre i kilometre nasmijani i uzbuđeni što su dio te velike maškarane povorke.
Najstarija kćer sudjeluje od svoje treće godine u glavnoj povorci, dakle punih 13 godina neizostavnog sudjelovanja. Njihova nona Estera Sulić je članica karnevalske skupine ‘Trsačke maškare’ dugi niz godina i moja djeca su uz nju već tradicionalno dio Riječkog karnevala”, otkriva nam naša sugovornica.
Priznaje da su maškare dio i riječke, ali i obiteljske tradicije te da je karneval doba godine kojem se posebno vesele. “Teško je opisati osjećaj koji nas preplavi dok na Korzu, okruženi desecima tisuća ljudi, uživamo u sveopćem veselju i promatramo uloženi trud u tisućama kreativnih maski uz neizostavni osmijeh na licima tih ljudi, neprocjenjivo”, objašnjava nam Maja.
Razgovor smo priveli kraju porukom koju prva Kraljica odabrana od strane puka šalje svim budućim kraljicama karnevala.
“Poručila bih da jednostavno uživaju u tom periodu godine, u tome što su dio riječke tradicije te u mogućnosti da upoznaju mnoštvo zanimljivih ljudi iz svijeta Karnevala jer to je ono što njenu Krunu čini posebnom”, zaključuje.
Maska u Puerto RicuMaja se usred razgovora nenadano prisjetila i događaja iz 2001. godine kada je bila na izboru za Miss Universe u Porto Ricu gdje je kao Miss Universe Hrvatske morala donijeti jedan suvenir iz domovine. “Naravno, željela sam da to bude nešto iz mog grada pa sam doprinijela maskom koja je te godine obilježila izgled Riječkog karnevala”, kaže Maja i objašnjava da je riječ o licu koje je na pola obojano bijelom, a na pola plavom bojom i kao takvo se pojavljivalo na svim plakatima. Masku je dobila od TZ grada Rijeke, a sve su natjecateljice davanjem svojih suvenira sudjelovale u humanitarnoj dražbi. Malo je reći da se Maja iznenadila kada je vidjela da među izloženim primjercima nema njezinoga. Iako se prepala da nešto nije u redu, organizatori su joj objasnili da im se maska toliko svidjela da su je odlučili zadržati i izložiti. |
