Na 50 stranica tvrdog papira formata A4 nalazi se cjelokupna ponuda Centra na hrvatskom, engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku
KRALJEVICA Kraljevički bistro i caffe bar Centar prvi je u Hrvatskoj svoju kartu otisnuo na hrvatskom, engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku – i to na Brailovom pismu namijenjenom slijepim i slabovidnim osobama.
Na 50 stranica tvrdog papira formata A4 nalazi se cjelokupna ponuda Centra, inače omiljenog okupljališta članova Udruge slijepih Primorsko-goranske županije i njihovih gostiju. Budući da Udruga često organizira druženja i natjecanja na izletištu Udruge, na prostoru bivšeg nogometnog igrališta NK Bakarca na Sansovu, tako se često i »spuste« do centra Kraljevice, križanja Ulice palih boraca i Ulice Josipa Jurja Strossmayera, gdje se nalazi njihov omiljeni bistro i caffe bar.
– Ovdje smo uvijek dobrodošli. Vlasnik i osoblje nas ljubazno ugoste pa smo u razgovoru i došli na zajedničku ideju da jelovnik bude i na brajlovom pismu. Svi koji su ga vidjeli, a posebno oni koji su se njime koristili, oduševljeni su, priča Duško Miočić, predsjednik Udruge slijepih PGŽ.
Od ideje do realizacije prošlo je svega desetak dana, a posla se primio Tomislav Lilić iz Rijeke koji je slijep od svoje trinaeste godine. Ističe kako je karta s ponudom ića i pića prilagođena slijepim i slabovidnim osobama još jedan korak naprijed u poboljšanju integracije osoba s teškoćama vida u društvo. Menü je za sada tiskan u samo jednom primjerku. Dovoljno, reći će Lilić, koji se dobro služi i kompjuterom specijaliziranim za slijepe.
Sredstva i pomagala koja slijepima pomažu u svakodnevici ne proizvode se u velikim serijama, stoga su skuplji. Lilić je kartu napravio volonterski pa o cijeni svog proizvoda nije želio govoriti.
– Uložio sam puno truda, a išlo je nešto sporije jer sam pisao na mašinu. Kraljevica je grad u koji dolaze i turisti i slijepi pa ovakvo nešto može biti samo plus za sve nas. Sada kada dođem u Centar više mi nitko ne mora čitati što se sve nudi i po kojoj cijeni. Ne moram pamtiti, već mogu sjesti i sam istražiti što je u ponudi i od kojih je namirnica jelo, zaključuje Lilić u nadi kako će i ostali ugostiteljski i hotelski objekti prepoznati potrebe svojih slijepih i slabovidnih gostiju te da će sve čime se propagiraju u tiskanom obliku učiniti dostupnim slijepim i slabovidnim – na brajlovom pismu.