RIJEKA  Danas je u foyeru HNK Ivana pl. Zajca održana komemoracija za Mani Gotovac. Proslavljena hrvatska teatrologinja, dramaturginja, kazališna kritičarka i urednica, spisateljica, prva žena na čelu hrvatskog nacionalnog teatra napustila nas je 12. studenoga, na svoj 80. rođendan.

Od intendantice riječkog kazališta u razdoblju od 2003. do 2007. godine tom su se prigodom oprostili intendant Marin Blažević, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i književnica Vedrana Rudan.

Blažević je kazao da je Mani za kazalište govorila da je oduševljava, i ta riječ, istaknuo je, najljepše opisuje njen odnos prema kazalištu, jer sadrži pojam duše.

Komemoracija za Mani Gotovac: Vedrana Rudan, Marin Blažević i Vojko Obersnel / Snimio Sergej DRECHSLER

– Za Mani pojam teatar obuhvaća ne samo ono što se zbiva na pozornici, ono što se kazuje, ili pak uprizoruje: nju je zanimao cijeli kompleks fenomena kazališta, a on ne uključuje samo pozornicu i gledalište, nego i zajednicu u kojoj kazalište djeluje. Zato je Mani bila iznimno uspješna ravnateljica i intendatica, jer ju je uvijek jednako zanimala zajednica u kojoj radi, u kojoj je stvarala, zajedno sa suradnicima koje je odabirala. Smatrala je da na neki način i samu zajednicu u kojoj kazalište djeluje treba teatralizirati, učiniti jednako teatralnom kao što je i sam teatar. I zbog toga je nailazila na mnoga nerazumijevanja – rekao je Blažević.

Naglasio je da je za Mani kazalište moralo biti kontroverzno, paradoksalno, proturječno. I moralo je biti provokativno.

– Zbog toga je Mani uspjela kao malo tko postati institucija sama po sebi, i zato zapravo ne možemo, ne bismo smjeli govoriti o oproštaju od Mani, jer bi to značilo da se odričemo i opraštamo od nečega što je sastavni dio našeg kazališta, odnosno hrvatskog glumišta. Mani kao privatna osoba pripada, naravno, njezinoj obitelji, ali kao kazališna institucija pripada nama – zaključio je Blažević.

Obersnel je rekao da Mani pamtimo po energiji, ali vrlo često i sposobnosti da vrlo otvoreno, ponekad i drsko, kaže što misli.

– U tom doživljavanju takve jedne osobe gotovo je nemoguće zamisliti da se radi o osobi koja je u isto vrijeme bila idealist i veliki romantik. Mani je dijelila ljude na one koji su osjetili što je to ljubav i na one koji nikad nisu imali prilike osjetiti tu emociju, koji su propustili saznati kolika je moć ljubavi. Imam dojam da je ljubav bila stalna opsesija Mani Gotovac, i uz sve to njeno neprikosnoveno znanje o teatru, upravo zbog ljubavi puštala je da ju vodi i srce. To je bila jedna izvrsna kombinacija u kojoj smo imali prilike uživati ovdje u Rijeci četiri godine, a mislim da ne trebam posebno govoriti o tome da su tada napravljene mnoge promjene – rekao je Obersnel, dodajući da kada smo u Rijeci dobili Mani, dobili smo njen teatar, dobili smo promjenu, provokaciju, ali iza svega toga stajao je, kaže, odličan sadržaj.

Komemoracija za Mani Gotovac / Snimio Sergej DRECHSLER

– Mani nam je pokazala kako živjeti teatar, u gradu, s građanima. To je njen veliki doprinos. Želim se zahvaliti Mani na svemu što je učinila za Rijeku. Pokazala je svima nama da je znala živjeti, da je znala voljeti, raditi, i to sve vrlo intenzivno, uz puno srca. Kao osoba, rekao bih da je stršala u brojnim konzervativnim sredinama, ali da je unatoč tome otporu uvijek znala probuditi nove vrijednosti, rekao je riječki gradonačelnik.

Rudan je rekla da je Mani bila jedno čudno ljudsko biće koje je imponiralo svakome tko ju je u životu ikad vidio, a za njenu knjigu »Rastanci« kazala je da je čista umjetnost, remek-djelo, kojom je dosegnula ono što rijetkima uspijeva: stvoriti umjetničko djelo, koje je veće od svog autora. Rudan veli da misli da smrt ne postoji.

– Ako postoji netko živ tko te voli, ti si živ. Mani je živa, u svima nama koji smo je voljeli na ovaj ili onaj način. A još me više veseli što će zaista živjeti njeno umjetničko djelo – zaključila je Rudan.

Poezijom i pjesmom od Mani Gotovac su se oprostile riječke dramske umjetnice Olivera Baljak, Edita Karađole, Tanja Smoje i Leonora Surian te pijanist Igor Vlajnić.