Izborni pobjednik u prvom krugu za župana Zlatko Komadina, za ovu priliku nazvat ćemo ga Messi, i njegov pobočnik Erik Fabijanić, nazvat ćemo ga Andres Iniesta, izrazili su nezadovoljstvo na konferenciji za novinare mojim praćenjem izborne kampanje. Prema mome mišljenju i jedan i drugi su »promašili ceo fudbal« i potvrdili i ono malo promišljanja koja sam napisao o kandidaturi Zlatka Komadine-Messija.

Naime, na pitanje kolegice na presici Komadine-Messija zbog čega su svi novinari smeće, osim jedne kolegice, krenulo je odgovaranje pa je spomenuto samo moje ime. Dakle, metodom dedukcije ispada da sam ja novinarsko smeće. Pravo je Komadinino-Messijevo da tako misli. No, podsjetit ću kakvo sam to novinarsko smeće, odnosno što sam napisao u Novom listu, 6. svibnja 2013. godine: »Prema rezultatima ispitivanja javnog mnijenja, SDP-ovoj koaliciji predviđa se zadržavanje većine u Skupštini te pobjeda Zlatka Komadine u prvom krugu. Iako to oporbu užasno ljuti, čini se da je Komadinin politički voluntarizam od trenutka ostavke na mjesto župana do ostavke zbog bolesti na ministarsko mjesto prošao bez ikakvih posljedica, iako bi u demokratski razvijenim zemljama to bila politička smrt za bilo koga«.

Kerumovština i bandićizam

Eto, to je sve što sam napisao izravno o Komadini-Messiju kao kandidatu. Upravo Messijeva reakcija na presici, uz kasniju asistenciju Inieste, daje mi za pravo konstatirati da u potpunosti ostajem kod svoje ocjene, a dodao bih da bi županijski politički tandem Messi-Iniesta imao ozbiljnih problema u demokratskoj stranci u razvijenim demokracijama nakon istupa koji je podsjetio na kerumovštinu i bandićizam, a čega se u SDP-u navodno groze.

No, mnogo opasnije od ocjene da sam novinarsko smeće je ono što je izveo Komadininin asistent Fabijanić-Iniesta.

U nastavku teksta zvat ćemo ga Andrej Aleksandrovič Ždanov. Dotična je intelektualna veličina odlučila, nakon dosadnih novinarskih potpitanja, objasniti sedmoj sili kako da rade svoj posao. Naglašavam da je riječ o drugom čovjeku primorsko-goranskog SDP-a. Ždanov je, naime, kada se Komadina-Messi počeo izvlačiti iz živog blata u koje je upao ocjenama novinarskog rada, domarširao do govornice i poručio da su »…pojedini novinari išli s komentarima, iako uzimajući u obzir njihovo znanje, struku, sposobnost i iskustvo apsolutno im ne daje pravo da daju bilo kakav komentar. Eto toliko«, zaključivši: »Čitajte Novi list. Pogledajte Damira Cupaća što je izjavio. I to je stavio kao svoje riječi, a ne kao riječi kandidata«.

Upravni odjel za istinu

Da i ja zaključim, prije nekoliko mjeseci napisao sam da bi u razvijenim demokracijama Komadina nakon svega što je izveo vođen ambicijama kada je krenuo u Zagreb, a još brže se vratio, mogao biti možda kandidat za mjesni odbor, a i to je upitno. Danas sam uvjeren da je i ta funkcija za njega preveliki izazov.

Poštujem volju birača. Čestitam mu na pobjedi u prvom izbornom krugu, ali dvojim o političkoj zrelosti čovjeka koji na malo kritičkog diskursa gubi kompas. Nikada neću pristati na tezu da je on politička žrtva koja je na mala vrata plasirana kako bi mu se vratio izgubljeni legitimitet. Slažem se s ocjenama njegovih protukandidata Dinka Beakovića, Amira Muzura i Hrvoja Maračića da je izdao građane Primorsko-goranske županije i svog prvog suradnika Vidoja Vujića. Mogu živjeti s tim da sam za tandem Messi-Iniesta novinarsko smeće. Ali nikada neću pristati na Ždanovljev diktat o tome kako treba pisati, a još manje na njegovu želju i potrebu određivanja tko što smije komentirati.

Inače, za informaciju Andreju Aleksandroviču magistar sam znanosti, a magistrirao sam na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu s temom o lokalnim izborima i lokalnoj demokraciji. Ždanov to vjerojatno ne priznaje, on priznaje jedino puhanje u jedra svome šefu kao jedino ispravno novinarstvo. U skladu s njegovim ambicijama, težnjama i afinitetima želim mu da se u novom Komadininom mandatu osnuje novi upravni odjel za istinu, a on da mu bude pročelnik. Prvi neka mu potez bude da novinarskom smeću zabrani pisanje o Velikom vođi. Samo u mom slučaju to mu proći neće. Jer koliko god poštovao volju birača, bitniji su mi zdrav razum, pravo na stav i istina.