Klinički bolnički centar Rijeka obilježio je 55. godišnjicu prve transplantacije bubrega u Hrvatskoj i cijeloj tadašnjoj državi i okruženju, a radi se o zahvatu koji je 30. siječnja 1971. godine postavio temelje suvremene transplantacijske medicine.

Razvoj transplantacijske medicine u riječkoj je bolnici bio zamašnjak razvoju brojnih drugih struka i znanosti, a sve je počelo krajem 60-ih godina prošlog stoljeća kada je prof. dr. Vinko Frančišković okupio multidisciplinarni tim stručnjaka spremnih na iskorak u tada još nedovoljno razvijenom području transplantacijske medicine.

Pripreme su započele osnivanjem centra za hemodijalizu i razvojem programa eksperimentalne kirurgije, a kulminirale prvom uspješnom transplantacijom bubrega na ovim prostorima.

Vizija Vinka Frančiškovića

Viziji prof. dr. Vinka Frančiškovića i razvoju transplantacijske medicine bio je posvećen svečani skup kojim je Klinički bolnički centar Rijeka, inače Referentni centar za transplantaciju bubrega, u suradnji s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci, obilježio ovu značajnu obljetnicu u novom bolničkom kompleksu na Sušaku, okupivši brojne uglednike, liječnike, znanstvenike, predstavnike akademske zajednice i udruga bolesnika.

Prof. dr. Alen Ružić, ravnatelj KBC-a Rijeka, istaknuo je kako je prije 55 godina u Rijeci učinjen hrabar i pionirski iskorak koji je trajno promijenio hrvatsku medicinu.

– Prva transplantacija bubrega bila je rezultat znanja, predanosti i timskog duha koji i danas čine temelj rada KBC-a Rijeka. Ponosni smo što je naš transplantacijski program kroz desetljeća spašavao i poboljšavao živote tisuća bolesnika te poticao razvoj brojnih medicinskih struka.

Ova obljetnica obvezuje nas da s istom strašću i odgovornošću nastavimo graditi izvrsnost za buduće generacije. Kao ravnatelj sam prije nekoliko godina donio odluke koje u transplantaciju uključuju veći broj ljudi te smo broj eksplantacija povećali za 100 posto, a broj transplantacija za 50 posto, rekao je Ružić koji je podsjetio da se paralelno s prvom riječkom transplantacijom u to vrijeme odvijalo i praćenje slijetanja posade Apola 14 na Mjesec, koje se dogodilo samo nekoliko dana kasnije nakon što je za vikend koncem siječnja 1971. godine pacijentu transplantiran bubreg koji mu je darovala majka.

Renesansa riječke medicine

Ružić je pritom istaknuo da je posebno ponosan što svjedoči 55. godišnjici pothvata koji je pokrenuo renesansu riječke medicine u brojnim segmentima.

– Danas smo baštinici te tradicije u edukaciji ljudi i privlačenju kadrova, a imamo modernu medicinu koja našim pacijentima nudi sve te stečene tekovine, naglasio je Ružić.

Tijekom više od pet desetljeća transplantacijski program KBC-a Rijeka postao je snažan pokretač razvoja brojnih medicinskih disciplina, uključujući urologiju, kirurgiju, nefrologiju, anesteziologiju, patologiju, imunologiju, transfuziologiju, radiologiju i nuklearnu medicinu.

Danas je Klinika za urologiju KBC-a Rijeka Referentni centar za transplantaciju bubrega Republike Hrvatske, a od 30. siječnja 1971. do 1. siječnja 2026. godine u riječkoj bolnici učinjeno je ukupno 1.275 transplantacija bubrega.

Pioniri riječkog transplantacijskog programa svoje su znanje nesebično dijelili, sudjelujući u razvoju transplantacijskih programa i izvan Rijeke – uz njihovu pomoć učinjene su i prve transplantacije bubrega u Zagrebu, Sarajevu, Skopju i Osijeku.

Dani ponosa i slave

Kako je to izgledalo u počecima transplantacije, prisjetio se jedan od suremenika i voditelj transplantacijskog tima koji je prije 20 godina obavio prvo presađivanje jetre u Rijeci, prof. dr. Miljenko Uravić.

– To su bili dani ponosa i slave. Ja sam sudjelovao možda i u stotinjak prvih transplatacija, ali morate znati da to nije počelo 1971. godine.

Profesor Frančišković taj je cilj imao čim je došao na sušačku kirurgiju 1962. godine. Počeo je s eksperimentom koji je temelj prirodnih zanosti.

Eksperimentalna kirurgija krenula je 1963. godine i to je primaran aspekt njegovog djelovanja koji je doveo do niza prodora u kirurgiju.

Sve to je rezultiralo prvom transplantacijom bubrega, a 1993. godine istovremenom transplantacijom bubrega i gušterače. Sve su to bili uspjesi, a na eksperimentalnim modelima radili smo transplantaciju jetre koja je rezultirala uspješnom transplanatcijom jetre u čovjeka 2006. godine.

Pacijent kojem smo transplantirali jetru preminuo je ovog siječnja, dakle 20 godina kasnije, podsjetio je Uravić ističući kako je prof. dr. Frančišković bio spiritus movens transplantacije u Rijeci, ali i cijeloj tadašnjoj državi.

Razvoj niza struka

Uz transplantaciju bubrega usko je vezan razvoj transfuzijske medicine, imunologije i osnivanje prvog laboratorija za HLA tipizaciju tkiva u Hrvatskoj, a razvoj ovih struka rezimirala je prof. dr. Sanja Balen, predstojnica Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu KBC-a Rijeka.

– Moja profesorica Ksenija Vujaklija Stipanović bila je uvijek jako emotivno vezana uz transplantaciju jer je taj poduhvat dao jedan zamah razvoju, ne samo transfuzije, već i tipizacije tkiva.

Kako sam imala tu sreću slušati o transplantaciji iz prve ruke, sjećam se da mi je rekla: “Sanjice, vlak stane samo jednom na peronu, a na tebi je hoćeš li ući u taj vlak ili ćeš ostati i čekati.”

Ona je kao mlada i prva specijalistica u bolnici imala hrabrosti osnovati prvi laboratorij za tipizaciju tkiva u Hrvatskoj. Bilo je to hrabro, s puno entuzijazma i stvaralačke energije.

Bez tipizacije bilo bi vrlo teško postići dugoživući transplantat bubrega jer je potrebna jako dobra imunološka podudarnost, ne samo u krvnim grupama, nego i HLA-sustavu, rekla je Balen.

Prof. dr. Miljenko Kovačević, predstojnik Klinike za kirurgiju KBC-a Rijeka, također je izdvojio razvoj niza suradnih struka.

– Napravljen je niz zahvata u torakalnoj kirurgiji, primjerice, profesor Frančišković educirao se u Ljubljani iz kardiokirurigije, pa je 1966. godine u Rijeci napravljena prva operacija aboinlane aorte.

Doktor Budisavljević napravio je prvu koronarografiju 1973. godine, a profesor Anton Šepić, jedan od njegovih učenika, bio je pionir kardijalne kirurgije u Rijeci, ali cijeloj Hrvatskoj.

Frančišković je živio kirurgiju i medicinu i pacijent mu je bio na prvom mjestu, istaknuo je Kovačević.

Važnost vizionarskog razdoblja

U uvodnom dijelu skupa okupljenima su se obratili i prof. dr. Josip Španjol, v. d. dekana Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i predstojnik Klinike za urologiju KBC-a Rijeka, prof. dr. Goran Hauser, rektor Sveučilišta u Rijeci i predstojnik Klinike za internu medicinu KBC-a Rijeka, prof. dr. Iva Rinčić, gradonačelnica Rijeke te doc. dr. Irena Hrstić, ministrica zdravstva Republike Hrvatske.

Govornici su istaknuli važnost vizionarskog razdoblja u kojem je transplantacijski program nastao te njegov trajni doprinos unapređenju kvalitete zdravstvene skrbi.

– Prošlo je 55 godina od programa koji se itekako razvija, jer se ubrzo nakon transplantacije bubrega krenulo u transplanatciju brojnih drugih soldinih organa sve do multiorganske transplanatcije.

Moja je poruka da transplantacije bez donora nema te svih timova koji podupiru ovaj program, a nema djelatnosti koja u njoj ne sudjeluje. To najbolje znaju pacijenti, poručila je Hrstić.

Deset godina živi s presađenim bubregom

O važnosti doniranja organa svjedočila je Petra Sučić, predsjednica Udruge bubrežnih bolesnika, inače medicinska sestra u KBC-u Zagreb koja već deset godina živi s presađenim bubregom. Kao dijete je već imala izrazito visok krvni tlak, a ubrzo je krenulo i liječenje na dijalizi.

– Htjela sam dalje živjeti i transplantirana sam vrlo mlada s 22 godine. Nisam dugo čekala poziv, svega četiri mjeseca i nisam mislila da će to biti tako brzo.

Zahvaljujem obitelji mojeg donora koja se u tom trenutku opraštala od nekog svoga da bi meni danas omogućili da sam danas ovdje s vama, rekla je Sučić.

Nataša Franković Štulić, predsjednica Udruge dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Primorsko-goranske županije, kazala je kako ovaj jubilej za nju ima osobnu notu s obzirom na to da na isti dan obilježava svoju godišnjicu preventivne transplantacije bubrega.

– Zahvalna sam stručnjacima ali i donorima koji se u najtežim trenucima svojeg života odlučuju reći jedno veliko DA, a posebno roditeljima koji to učine kod gubitka svojeg djeteta, poručila je.