Primjetila sam i ja da mnogi od njih imaju bolji auto od mene! – rekla je jedna djelatnica Zavoda, koja je naravno željela ostati anonimna
RIJEKA Riječani su uviđavni prema svim problemima nezaposlenih sugrađana, ali ne i prema problemu parkiranja ispred Zavoda za zapošljavanje na Bulevardu. Tamo, naime, krvni pritisak skače svaki put kada ste primorani proći jednom od dvaju ionako uskih traka, u bilo kojem smjeru.
Vjerojatnost da to možete učiniti jedino kršeći pravila vožnjom u tuđoj traci proporcionalna je nemaru nezaposlenih (i svih ostalih koji se tamo parkiraju), koji svoje automobile ostavljaju gdje god stignu. U pravilu to dovodi do prometnih čepova, nervoze, trubljenja, psovanja i pregleda marki automobila koji se tamo mogu naći.
– Primjetila sam i ja da mnogi od njih imaju bolji auto od mene! – rekla je jedna djelatnica Zavoda, koja je naravno željela ostati anonimna. I doista, u čertvrtak ujutro pred Zavod se dolazilo u Jeepu, Mercedesu A klase, Škodi Octaviji… Način na koji su nezaposleni kupili takve aute je recimo njihova stvar, ali način na koji ih parkiraju ipak se tiče svih koji onuda prolaze.
– Mi djelujemo u skladu s mogućnostima i kažnjavamo vozače, kaže Robert Mišan, ravnatelj riječke Direkcije za prometno redarstvo. – Dapače, čak se i premještaju na parkiralište na Bulevaru oslobođenja, ali očito treba proći duži vremenski period dok se neki ljudi nauče što smiju, a što ne smiju činiti.
Policija je dakle tamo, ali očito prerijetko da bi nemarnim građanima utjerala strah u kosti.
– Ne možemo permanentno stajati gore jer takvih lokacija ima čitav niz u Rijeci. Ali svjestan sam da ovaj dio posebno iritira ljude, između ostaloga i zbog toga što ne može proći autobus. Ne znam konkretno koliko smo imali intervencija, ali se radi.
Od 1. siječnja ove godine imali smo 47 kazni u ulici Bulevar oslobođenja, od čega 30 naredbi za premještanje vozila. Ljudi bi trebali znati i bez kazni kako se moraju ponašati u prometu, rekao je Mišan.
Djelatnici Zavoda kažu da dnevno kroz »njihove ruke« prođe tristotinjak građana, od kojih većina, usprkos nezaposlenosti, ima vlastite automobile. I drskost potrebnu da bi se parkiralo nasred ceste.
