Mnogo je hodača i hodačica na Korzu, svakodnevno. Neki mirno šeću riječkom žilom kucavicom, drugi jure za kakvim poslom, a ima i onih koji se u silnoj žurbi sudaraju s drugim hodačima.

Jedan od tih hodača ipak je posebniji od ovih ostalih – on je uvijek na Korzu, i po danu i u gluho doba noći, kad je pljusak i kad dere bura, a bio je tamo i u vrijeme pandemije koronavirusa kad na glavnoj šetnici grada Rijeke nije bilo »ni žive duše«. Taj »Hodač«, skulptura priznatog autora – akademika Ivana Kožarića, »rođena« je na današnji dan prije deset godina. Riječ je o uvećanoj skulpturi ranijeg Kožarićevog rada izrađenoj u aluminiju, visokoj 220 centimetara i teškoj 50 kilograma.

Na svečanosti otvorenja prije deset godina prisjetili smo se još jednog »Hodača« – danas kultne predstave kazališta TRAFIK, koja je bila inspirirana Jankom Polićem Kamovom, najvećim književnikom kojeg je Rijeka dala, a dramaturšku okosnicu predstave činila je upravo piščeva opsesija hodanjima. Želja Grada Rijeke bila je oplemeniti javne gradske prostore postavom skulptura suvremenih autora, pa je upravo s tim ciljem Grad prihvatio i preuzeo realizaciju inicijative Muzeja moderne i suvremene umjetnosti da se u Rijeci, na javnom prostoru u užem središtu grada, postavi skulptura Ivana Kožarića pod nazivom »Hodač«.

U povodu postavljanja skulpture, koja ove godine slavi deseti rođendan, Ivan Kožarić istaknuo je da se njegova skulptura savršeno uklopila u urbani prostor, a njezina univerzalnost i karakterističnost jest ta što predstavlja sve hodače svijeta. Kožarić je autor neosporne kreativnosti i stvaralačke snage, a više je njegovih skulptura trajno postavljeno u vanjskim prostorima, koji su time dobili poseban pečat i postali prepoznatljiva i identifikacijska mjesta svojih sredina. Spomenimo spomenik A. G. Matošu te »Prizemljeno sunce« u Zagrebu.

Uz »Hodača« je vezana i jedna ružna epizoda – svega nekoliko mjeseci nakon postavljanja na Korzu, Kožarićeva skulptura je pronađena razbijena, polomljenih nogu. Premda to nije dokazano, pretpostavka je bila da se radilo o vandalskom činu. Nakon devastacije, »Hodač« je popravljen u zagrebačkoj radionici Likum i vraćen je na Korzo – pojačan željeznim šipkama i betonom, kako bi se onemogućila nova oštećenja.

I evo ga i danas tamo, na istom mjestu, ispred knjižare V.B.Z. Postao je »Hodač« zaštitni znak grada na Rječini – doživljavajući kao i grad razne promjene i neočekivane »modne« detalje koje mu stavljaju slučajni prolaznici, hodači poput njega. Ipak, drugačiji je ovaj »Hodač« – nogu ispruženih za hodanje, a vazda stoji u jednom mjestu…