Izvješće riječke gradonačelnice Ive Rinčić o prvih šest mjeseci rada nije nebitan dokument, ali ipak nije prošlo na Gradskom vijeću. Riječ je o šest mjeseci u kojima su se trebale pokazati naznake obećanih promjena na izborima i nije ugodno kada prve korake politički partneri ocijene kao nedovoljne u tom smjeru.

Izvješće nije prošlo zbog izostanka podrške troje vijećnika koje je u gradski parlament ušlo s nezavisne liste Marka Filipovića pa je na kraju gradonačelnicu Rinčić i njezin rad podržalo 11 vijećnika koalicije koja ju je podržala na lokalnim izborima, Akcije mladih, Unije Kvarnera, Centra, Fokusa, Alternative i HSU-a, nezavisni vijećnik s liste Mosta Marinko Koljanin i gradski vijećnik iz redova talijanske nacionalne manjine Enea Dessardo.

Da je glasala, izvješće bi podržala i Petra Mandić iz Mosta, ali to bi i dalje bilo nedostatnih 14 glasova. Protiv izvješća glasali su vijećnici SDP-ove koalicje, s tim da je IDS-ovac Srđan Srdoč bio suzdržan. Suzdržani su ostali vijećnici HDZ-a, te dvoje vijećnika s nezavisne liste Marka Filipovića, a treći, Leonardo Matković, nije glasao.

Preslagivanje 2018.

Netko bi mogao pomisliti da je tako pukla projektna koalicija koja ima većinu u Gradskom vijeću, a čine je centristička koalicija koja je stala na lokalnim izborima uz nezavisnu kandidatkinju Ivu Rinčić, Most, Enea Dessardo i nezavisna lista Marka Filipovića.

Valja odmah naglasiti da to nije točno jer nije riječ o neuobičajenoj praksi u gradskom parlamentu kada nakon lokalnih izbora izvršna vlast izgubi većinu u Gradskom vijeću pa je prisiljena na kohabitaciju, u slučaju posljednjeg mandata Vojka Obersnela, te u jedinom mandatu Marka Filipovića. A i jedan i drugi su odradili četiri godine na čelu grada bez puno većih problema.

Vojko Obersnel se morao u posljednjem mandatu koji je počeo 2017. godine suočiti s pravom kohabitacijom budući da su oporbene stranke kontrolirale gradski parlament kojim je predsjedao Tihomir Čordašev iz Akcije mladih.

Odmah nakon konstituiranja bilo je jasno da Obersnelu ne bi trebalo biti lako budući da većina u kojoj su bili njegovi žestoki kritičari nije bila sklona kompromisima.

Sve do izglasavanja najvažnijeg gradskog dokumenta, a to je bio proračun za 2018. godinu. Sjednica je trajala do sitnih noćnih sati da bi se slomili vijećnici Akcije mladih i odlučili podržati prijedlog.

Nije prošlo puno vremena i dogodilo se jedino što se moglo dogoditi – većina u gradskom parlamentu se raspala, napustili su je Lista za Rijeku i HNS. Epilog je bila smjena Čordaševa, a za predsjednika je izabran Andrej Poropat iz HNS-a. Mandat je odrađen bez ikakvog problema.

Uskakanje Štimca

Marko Filipović, nakon što je dobio izbore 2021. godine, također je ostao bez podrške u lokalnom parlamentu. S tim da on od prvoga dana nije previše razbijao glavu oko toga.

Jednostavno bi pripremio odluke koje je proslijedio na odlučivanje i prepuštao je odgovornost za (ne)donošenje gradskim vijećnicima. U prve dvije godine mandata podržavali su ga, prihvaćajući prijedloge proračuna, Akcija mladih i Unija Kvarnera.

Nakon dvije godine im je dozlogrdilo pa su poručili da Filipović više nema njihovu podršku. Spas je stigao iz smjera iz kojega to nitko nije očekivao – sljedeća dva proračuna podržao je nezavisni vijećnik Davor Štimac koji je bio Filipovićev žestoki oponent u utrci za riječkoga gradonačelnika.

Pa je i Filipović odradio mandat do kraja. Istina, ne bez problema budući da ga je riječki SDP izbacio iz utrke za riječkoga gradonačelnika. Pa se on kandidirao kao nezavisan kandidat, ušao u utrku, dobio više glasova od SDP-ove kandidatkinje Sandre Krpan da bi na kraju uvjerljivo izgubio od Ive Rinčić.

Nova riječka gradonačelnica također se suočila s problemom nedostatne većine u Gradskom vijeću i morala je naći političke partnere koji će je podržavati. Odmah su uz nju stali gradski vijećnici Mosta, a ona svjesno nije htjela sa SDP-ovom koalicijom, Možemo! i HDZ-om.

Činilo se da je problem potrebnih 16 glasova nerješiv pa je konstituiranje gradskog parlamenta visilo u zraku. Prve dvije konstituirajuće sjednice završile su neuspjehom, ali onda je na posljednjoj, prije ponavljanja izbora za predstavničko tijelo, Marko Filipović spasio Ivu Rinčić jer je njegovih troje vijećnika podržalo izbor Roberta Kurelića iz Akcije mladih za predsjednika.

Unatoč tome što je Stefan Mataja Mafrici rezolutno poručivao da ne misli podržati prijedlog da se treći put zaredom glasa o Kureliću za predsjednika.

Mač novih izbora

Riječ je o scenariju koji je vrlo sličan onome što se događalo kod izvješća riječke gradonačelnice koje nije prihvaćeno. Lako je bildati političke mišiće frazama kako je gradonačelnici dana prilika za promjene, ali da ona taj posao nije odradila na zadovoljavajući način.

Lako zbog toga što neprolazak te odluke nema nikakve političke konzekvence. Bit će takvih situacija sigurno još budući da je gradski parlament politička pozornica koju svatko koristi kako bi poslao poruku svom biračkom tijelu.

I dok je u pitanju samo retorika, nema nikakvih problema za riječku izvršnu vlast. Je li pukla ili nije riječka projektna koalicija u Gradskom vijeću, znat će se tek kada se bude glasalo o dokumentima kao što su rebalans proračuna ili proračun za sljedeću godinu.

Tada će biti potrebno pokazati hrabrost jer neizglasavanje proračuna u konačnici znači nove izbore za predstavničko tijelo. Pa čak i da dođe do toga da Filipovićevi vijećnici ne podrže proračun, vrlo je vjerojatno da bi se pronašao neki novi politički partner koji bi ga podržao.

Teško je vjerovati da bi u trenutku dok je dio projektne koalicije Most Ivu Rinčić mogli podržati SDP-ovi i regionalni vijećnici, kao i vijećnici Možemo!. Tko bi to mogao biti spasitelj, valja tražiti među onima koji su bili suzdržani kod glasanja o izvješću o radu.

Riječ je o vijećnicima HDZ-a, a i retorika predsjednika riječkoga HDZ-a Josipa Ostrogovića s govornice Gradskog vijeća bila je znatno blaža nego što je bila kada se raspravljalo o proračunu za 2026. godinu.

U ovom trenutku Iva Rinčić nema ni jedan razlog razbijati glavu s pitanjima što je s projektnom koalicijom jer je izvjesno da će odraditi mandat do kraja. Ako je to uspjelo Obersnelu i Filipoviću u puno osjetljivijim okolnostima, razumno je vjerovati da će i njoj to poći za rukom.

Jer, mač ponovljenih izbora ne visi iznad izvršne vlasti. Zakonski su propisi takvi da u slučaju neizglasavanja proračuna na popravni ispit ispred birača ide predstavničko tijelo.