Industrija koju je Rijeka nekada imala danas je prošlost. Strategija daje okvir za reindustrijalizaciju na suvremenim tehnološkim osnovama i novim uslužnim industrijama, uz pomoć obrazovanih pojedinaca koji će stvarati inovativni proizvod ili uslugu temeljenu na znanju, smatraju čelnici gospodarske komore, Sveučilišta i gospodarstvenici
Gradsko vijeće prihvatilo je Strategiju razvoja grada Rijeke od 2014. do 2020. godine, a njome je planirano da se u tome razdoblju u Rijeku uloži 22,5 milijardi kuna kojima bi se trebao pokrenuti umrtvljeni zamašnjak riječkog gospodarstva godinama zaustavljen nakon što je niz tvrtki netragom nestao u tranzicijskim bespućima. Izgubljene su tisuće radnih mjesta, brodogradnja diše na škrge, a urbani turizam koji se nudio kao alternativa nije omogućio nikakav gospodarski iskorak. Riječki »new deal« koji je ponudio Vojko Obersnel oporbena politička scena je ocijenila nerealnim, riječku vlast podržali su Hrvatski laburisti, a da sve ne završi u političkoj areni kada je riječ o ovom dokumentu, pitali smo ljude povezane s gospodarstvom što misle o sedmogodišnjem planu za buđenje usnulog grada.
Nedavno izabrani predsjednik Hrvatske gospodarske komore – Županijske komore Rijeka Vidoje Vujić ocjenjuje da je riječko gospodarstvo stjecajem raznih okolnosti danas na koljenima.
(Pre)tijesan grad
Industrija koju je Rijeka nekada imala danas je najvećim dijelom prošlost. Reindustrijalizacija vezana za riječki lučki bazen će se dogoditi, ali na suvremenim tehnološkim osnovama i novim uslužnim industrijama prije svega razvijat će se obrazovna industrija, zdravstvena industrija, turistička industrija, farmaceutska industrija, informatička industrija, industrija kulture i zabave, tvrdi Vujić. On naglašava da Grad Rijeka oskudijeva prostorom s obzirom na njegovo gospodarsko, infrastrukturno i društveno značenje, te da je gradski prostor danas pretijesan za krupniju industriju i više ne može prihvatiti zastarjele i neekološke proizvodnje.
– To se znalo i problematiziralo još sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Već tada se razmišljalo o izmještanju industrije, industrijskim zonama izvan gradskog područja. Grad Rijeka nema na raspolaganju previše alata za pokretanje gospodarskog uzleta, a država, opterećena obvezama, nerado se upušta u nove veće investicije. Osim obnove željezničke pruge Rijeka – Zagreb i još nekih ulaganja u cestogradnju teško je očekivati da će u idućih šest godina državne investicije u pravcu Rijeke biti izdašnije, kazao je Vujić. No, njegova je ocjena da najveće izglede za inozemna gospodarska ulaganja u Hrvatskoj ima upravo Rijeka.
– Očekivanje da bi u sljedećih šest godina u riječko gospodarstvo moglo biti uloženo 20 milijarda kuna i ne mora biti promašeno. HGK Županijska komora Rijeka potpomognut će ostvarivanje toga cilja koliko najviše može, imajući na umu da s velikim investicijama i investitorima valja biti oprezan. Velike investicije ne vode nužno razvoju grada i boljem životu građana. Rijeka je motor našeg regionalnog općeg i gospodarskog razvoja. Komparativna prednost Grada Rijeke je povoljan zemljopisni položaj koji sam po sebi kao prioritet nameće razvoj Riječkoga prometnog pravca, zatim razvoj logističkih zona u okolici Rijeke – Kukuljanova, Škrljeva i Miklavja – potom razvoj državnih infrastrukturnih projekata, i razvoj znanosti i tehnologije, navodi Vujić.
Na pitanje je li Strategija realna, Vujić podsjeća da je u protekla dva desetljeća bilo puno ambicioznih nacionalnih, regionalnih i gradskih razvojnih strategija koje se ni približno nisu ostvarile.
– Mislim da je dokument optimističan i obećavajući. Strategija Grada Rijeke sama po sebi predstavlja veliku promjenu u promišljanju razvoja. To je okvir u kojem se trebaju kretati buduće taktičke odluke. Ona će biti realna onoliko koliko ćemo smoći snage i sposobnosti da uspostavimo monitoring njene realizacije, tvrdi Vujić.
Strategijom su određena tri strateška cilja. Prvi, za čiju je realizaciju predviđeno nešto manje od 17 milijarda kuna, globalno je pozicioniranje Rijeke putem razvoja Riječkog prometnog čvora. Drugi strateški cilj vrijedan više od tri milijarde kuna je razvijanje konkurentnog gospodarstva na temeljima društva znanja i novih tehnologija. Za njegovu realizaciju neopohodna je suradnja s riječkim Sveučilištem pa nas je zanimalo što o strateškom dokumentu misli rektor Sveučilišta u Rijeci Pero Lučin.
Strateški ciljevi
– Naravno, možda ne u punom opsegu, iako smatram da je i to moguće ako se u provedbu krene hrabro. Pritom je važno razumjeti da to nije strategija ili plan rada gradske uprave, već strategija razvoja cijele zajednice. U njoj moraju sudjelovati svi, posebice Sveučilište. U ovom trenutku svaki peti ili šesti čovjek u gradu je izravno vezan za Sveučilište. Sveučilište je jednako odgovorno za razvoj grada kao i gradska uprava, javna poduzeća, političke stranke ili poduzetnici, naglašava Lučin. Rektor riječkog Sveučilišta ne vidi problem u tome što su ciljevi vjerovatno preambiciozno postavljeni.
– Kad se radi strategija treba biti ambiciozan. Nemoguće je očekivati realizaciju svih ciljeva, no mislim da je ova startegija dovoljno ambiciozna. Ja bih bio zadovoljan sa 60-70 posto realizacije, no smatram da dio koji se odnosi na Sveučilište treba biti još ambiciozniji jer ono postaje ključ za gospodarski razvoj i nositelj gospodarskog razvoja. Tako je svugdje u svijetu. Prije pedesetak godina sveučilišta su servisirala industriju, danas su sveučilišta ta koja moraju razvijati industriju. Naravno, u sprezi sa zajednicom. Zbog toga se sveučilišta moraju ubrzano mijenjati. Tako je i u Rijeci, procjenjuje Lučin. On je uvjeren da će se nova riječka industrija razviti kroz djelovanje dobro obrazovanih pojedinaca koji su u stanju stvoriti globalni proizvod ili uslugu temeljenu na puno znanja ili kroz dolazak investitora koji trebaju dobro obrazovane ljude.
– Sveučilište to treba osigurati na način da bude proaktivno i da osigura svu potrebnu infrastrukturu. Dobar rezultat u znanosti, dobri znanstveni radovi koji se prepoznaju u svijetu vrhunske znanosti, pokazuje da se u našem gradu nalazi dovoljno ljudi zbog kojih treba investirati upravo u Rijeci. Vrhunska istraživanja, vrhunski uvjeti i oprema, koncentracija vrhunskih istraživača je poziv za druge, uključujući i investitore. Ako pogledate u povijest, tako je počeo industrijski procvat Rijeke koncem 19. stoljeća. Tako je nastao torpedo. Usto, mislim da je nužno raščistiti s prošlošću. Rijeka više nije grad u kojem se može razvijati industrija s niskom dodanom vrijednošću ili industrija koja koristi jeftinu radnu snagu. Moguće je razvijati samo industriju, a pritom mislim i na usluge, koja se temelji na dobro obrazovanim ljudima, po mogućnosti vrhunski obrazovanim u nekim područjima. Takvih ljudi u Rijeci ima dosta i tome treba podrediti cijelu strategiju, zaključio je Lučin.
Skromni inovatori
Pitanja o Strategiji, njezinoj opravdanosti, ostvarivosti, utjecaju na riječko gospodarstvo postavili smo čelnim ljudima niza riječkih tvrtki koje posluju u realnom sektoru. Nažalost, većina njih nije odgovorila što misle i što očekuju od strateškog dokumenta koji je prihvatilo riječko predstavničko tijelo.
No, je predsjednik Uprave Alarm automatike Boris Popović koji Strategiju smatra velikim iskorakom budući da je riječ o prvom takvom dokumentu, tim više što Grad Rijeka nije imao zakonsku obvezu izrade.
– Sam proces dolaska do strategije koji je trajao osam mjeseci i uključivao stručnu, ali i svu zainteresiranu javnost, civilizacijski je iskorak u komunikaciji i još ako se učini napor u prezentaciji te strategije cjelokupnoj stručnoj javnosti, gospodarstvu i građanstvu to će biti to. Također bi bilo dobro postići u budućnosti konsenzus za ovu strategiju u Gradskom vijeću. Nisam čuo da neki drugi grad u Hrvatskoj ima službeni dokument strategije pa je i u tom smislu Rijeka vodeća i pokazuje proaktivnost, ali i odgovornost jer taj dokumet obavezuje i omogućuje usporedbu između realiziranog i očekivanog zapisanog u dokumentu, istaknuo je Popović. Njegova je ocjena da su strateški ciljevi u potpunosti opravdani.
– Prvi cilj u okviru ekonomije bazirane na resursima – geostrateška pozicija i infrastruktura – apsolutno je opravdan. Drugi cilj je u okviru ekonomije bazirane na inovacijama i od njega smo prilično daleko ako znamo da Hrvatska spada u četvrtu najslabiju kategoriju zemalja koja se zove »skromni inovatori« uz Poljsku, Latviju, Rumunjsku, Bugarsku i da je glavnina naše ekonomije u okviru ekonomije bazirane na efikasnosti kao i većina zemalja u razvoju. Daleko smo od prve kategorije inovacijskih lidera u koju spadaju zemlje sa sjevera Europske unije. Prosječni inovatori imaju šest inovacija na tisuću zaposlenih. Mi na naših 32.000 zaposlenih imamo 30-40 inovacija godišnje ili jednu na tisuću zaposlenih. Moramo se poboljšati 5-6 puta da bi se pomakli za jednu stepenicu, kaže Popović. On dodaje da je cilj EU-a ulaganje u istraživanje i razvoj od tri posto BDP-a, dok se u Hrvatskoj ulaže oko 0,75 posto BDP-a.
– Osobno sam mišljenja da nedostaje još jedan strateški cilj, a taj je dovršetak tranzicije i spašavanje onoga što vrijedi u ekonomiji efikasnosti te eventualno privlačenje nekih svjetskih izvozno orijentiranih tvrtki s kompleksnijim proizvodima napredne tehnologije koji traže konkurentnu educiranu radnu snagu, odnosno radnike znanja s glavnom svrhom povećanja zaposlenosti i zadržavanja mladih visokoobrazovanih radnika znanja te povećanjem inovacija, poduzetništva, izvoza i BDP-a, sugerira Popović.
Osobno mu nedostaje izračun za svaki cilj koji bi pokazao na koji način ostvarenje utječe na zaposlenost, posebno mladih i visokoobrazovanih, poduzetništvo, inovacije, izvoz i BDP te međuciljevi na razini svake godine kako bi se moglo pratiti gdje ide bolje, a gdje lošije te kako bi bolje usmjeravali resurse potrebne za realizaciju planiranih ciljeva i u konačnici kako utječu na treći cilj, dostojanstvo građana.
– Jer nema dostojanstva građana bez radnog mjesta, bez stana, bez dostupnog zdravstva i obrazovanja, bez sretne djece i staraca. Zato je bitna ta veza i utjecaj prvog i drugog cilja sa, odnosno, na treći cilj, dostojanstvo građana. Daleko više problema očekujem u realizaciji strategije nego u izradi. Ono na čemu će se još trebati poraditi je struktura, organizacija, koja mora pratiti strategiju posebno u prvom cilju gdje ne postoji odjel gradske uprave koji se time bavi kao ni neko vijeće koje uključuje stručnjake i ljude iz prakse koje žive promet te konzultante sa međunarodnim iskustvom i referencama, ljude iz klastera… Na tome se vjerovatno radi kao i na osnivanju vijeća za konkurentnost koje je predviđeno u drugom cilju. Za drugi cilj će vjerovatno trebati pojačati kapacitete odjele za poduzetništvo i odgoj i školstvo.
Sreća je za hrabre
Strategija je tek onaj mali vidljivi komad sante leda, a provedba onaj veći i teži dio koji se ne vidi. Ne zavidim odgovornima jer su si zadali vrlo ambiciozne planove i neće im biti lako sprovesti ih ako ne dobiju podršku kompletne javnosti. Mislim da nemamo alternative i trebamo se uhvatiti posla i krenuti u realizaciju, uvjeren je Popović.
Što se tiče gospodarske slike grada, Popović je mišljenja da su stvari bolje nego što se čini na prvi pogled.
– Istina je da se ruše »stare« prerađivačke industrije bazirane na hardveru, velikom broju niskoobrazovanih zaposlenih, ali i potrebom za velikim prostorom i s negativnim utjecajem na okolinu. No, s druge strane dižu se uslužne industrije koje traže manje visokobrazovanih ljudi, imaju manje zahtjeve na materijalne resurse i nisu toliko štetne za okoliš kao što su zravstvena industrija, nautika i turizam, obrazovne i stručne usluge, trgovina, logistika te ICT industrija kao dio kreativne industrije ili prerađivačke koje traže stručnu radnu snagu kao što je farmaceutika (JGL). Šansa za oporavak leži, primjerice u zdravstvenoj industriji, ali i industriji outsourcing inženjeringa, navodi Popović.
On skreće pozornost da oba primjera počivaju na rezultatima kadrova s Riječkog sveučilišta, konkretno Medicinskog i Tehničkog fakulteta.
– Samo su četiri industrije u Hrvatskoj konkurentne na EU razini i imaju produktivnost oko prosjeka EU-a, a to su farmaceutika, energetika, ICT, financijska industrija i tu još treba tražiti prostora. Za jači razvoj ICT potreban je jak fakultet elektronike i računarstva. Uslužne industrije, prerađivačke sa kompleksnijim proizvodima napredne tehnologije bi trebale biti naša budućnost. Za sve to nam je potreban izvrstan menadžment i jak poduzetnički duh te suradnja i zajedništvo javnog i privatnog sektora, procjenjuje Popović. On ne dvoji da je financijska konstrukcija za tri strateška cilja ostvariva.
– Sredstva raspoloživa za Hrvatsku do 2020. godine su u ukupnom iznosu od gotovo 12 milijardi eura, od toga na kohezijske fondove otpada oko osam milijardi i njihova sredstva su dozvoljena za financiranja prometnih koridora EU. Ostala dva fonda za regionalni razvoj i socijalni fond na raspolaganju su za financiranje drugog i trećeg cilja i u njima ima oko četiri milijarde eura. Novca znači ima puno više nego što nama treba, ali ostaje pitanje hoćemo li ga znati povući, a za što je preduvjet dobra pripremljenost projekata, ocijenio je Popović, dodavši da kao poduzetnik je i mora biti optimist kada je riječ o realizaciji Strategije i gospodarskom iskoraku Rijeke. »Kažu da su pesimisti puno češće u pravu, ali su optimisti puno češće uspješni, a sreća hoće hrabre«, zaključio je Popović.
