
Foto: Marko Gracin
Izborni predmet koji riječki srednjoškolci slušaju prvi u Hrvatskoj iznikao je iz prošlogodišnjeg projekta »Rijeka riječi«, a čitaju se uglavnom autori koji pripadaju riječkom području
RIJEKA Učenici Prve riječke hrvatske gimnazije prvi su hrvatski srednjoškolci koji u svojoj satnici imaju izborni predmet Kreativno čitanje i pisanje u okviru kojeg se redovno druže s autorima književnih djela i to uglavnom autorima koji pripadaju riječkom području. Pojašnjavajući kako je novi izborni predmet iznikao iz prošlogodišnjeg projekta »Rijeka riječi« u okviru kojeg je tijekom jednog tjedna Prva riječka hrvatska gimnazija ugostila cijeli niz pisaca, knjižničarka Sandra Vidović navodi da se projekt ove godine proširio.
Prijateljstvo
– Cilj projekta je približiti mladima lokalnu književnu scenu i potaknuti interes za čitanjem domaće literature izvan okvira školske lektire. Projekt je ostvaren u suradnji s neformalnom književnom skupinom Ri Lit, a učenici kroz njega stvaraju prijateljstvo s književnicima. Dolaze na susrete s njima pripremljeni i sami moderiraju te susrete. Projekt se financira iz Javnih potreba u kulturi Grada Rijeke i ove godine interes su pokazale i Gimnazija Andrije Mohorovičića te Građevinska tehnička škola Rijeka, pojašnjava Vidović.
Druženje s piscem
I Vidović i De Karina slažu se da kroz druženje s piscima učenici razvijaju sposobnost stvaralačkog izražavanja, a istovremeno se formira i čitalačka publika. Koliko je lektira s lokalnim riječkim predznakom popularna među gimnazijalcima, najbolje govori činjenica da se za novi izborni predmet javilo dvostruko više učenika nego što se moglo primiti te je rađena selekcija. Kreativno čitanje i pisanje tako pohađaju 24 gimnazijalca, a među njima su Ela Maljković i Tvrtko Srdoc koji ne kriju oduševljenje novim iznornim predmetom, jer kako navodi Tvrtko, izborni im predmet ne daje samo uvid u književno djelo, već i u sam život autora.
– Druženje s piscem daje nam opsežniji uvid u njegov život, od pitanja vezanih za izdavaštvo, njegovog vlastitog osvrta na djelo, pa sve do općenitog problema čitanja i pitanja životne egzistencije. Ukoliko se nakon tog razgovora ponovo ide čitati knjiga, dobije se sasvim drugačiji uvid u ono što je pisac zapravo htio reći – navodi Tvrtko.