Strah i nemoć jer obitelji su kilometrima daleko, i nemaš im kako pomoći, nemoćan si… To je najgore. Rekle su nam to dvije Riječanke porijeklom iz Ukrajine Galina Gržinčić i Nadja Filipović, čija je rodbina na ukrajinskom jugu, točnije u gradovima Nikolajev te Kherson, na ušću Dnjepra u Crno more. Područje je to blizu Krima, koje je također zahvaćeno ratnim stradanjima.

– Možete misliti kako se nosim sa situacijom, nikako… Sve što znam, znam iz medija i onoga što mi nećak koji je u Nikolajevu, inače najvećoj riječnoj luci u Ukrajini, uspije javiti. Jučer smo se čuli, kazao mi je da puno muškaraca ide u vojsku, a tko ne ide, pomaže kako god može.

Gore ulice, Rusi su bombardirali vojni aerodrom, eksplodirala je benzinska pumpa. Nije dobro. Kaže da stalno čuju sirene za zračnu uzbunu pa se sakrivaju u podrumima… Što reći… On je ondje s djedom i bakom.

Baka radi u bolnici u praonici i inače ne rade vikendima. Međutim, jučer su je zvali da dođe na posao jer trebaju sve raspložive ljude. Kaže da vojska čuva bolnice, ispričala nam je Gržinčić. Dodala je da u ovom gradu za sada dio trgovina radi pa opskrba ipak nije u potpunosti prekinuta.

U čitavom tom užasu dobra je stvar da se i dalje mogu čuti telefonom i što funkcionira internetska veza, međutim osjećaj straha za svoje bližnje i nemoći ništa ne može ublažiti.

Grozna situacija

– Nitko nije očekivao ovako nešto. Muka je, razdvojeni smo i ne znam kako će sve to dalje ići, svaki dan se situacija mijenja. Nećak je inače student umjetnosti, točnije slikarstva, to baš voli. Tako mlad čovjek da to mora doživjeti.

Komentirao je baš kako ni jedan ukrajinski predsjednik nije uspio spojiti ruskojezični i ukrajinskojezčni narod istoka i zapada kao Putin. Ljudi su se u toj grozoti povezali, drže se skupa i pomažu jedni drugima, dodala je naša sugovornica.

U sedamdesetak kilometara udaljenom gradu Khersonu, također smještenom na ušću Dnjepra u Crno more, dakle blizu Krima, rodbinu ima i Nadja Filipović koja je iskreno kazala da posljednja četiri dana s nevjericom i u suzama prati što se ondje događa.

– Čujem se s njima, ali ne mogu im pomoći, a situacija je sve gora. Strašno je… Odsječeni su od granice, naime dosta Ukrajinaca koji žive u zapadnijim dijelovima Ukrajine je krenulo prema Poljskoj, ali oni su daleko od poljske granice.

To je jug Ukrajine, na Crnom moru. A nema ni benzina da mogu napuniti rezervoar auta i krenuti prema poljskoj granici, praktički su odsječeni. Kako su mi javili, ukrajinska vojska noćas je obranila grad, ali sada očekuju drugi ruski napad.

Sa strane Krima kažu da je puno ratnih brodova koji dolaze opet do grada. Tko može, bježi na selo, bilo kamo, samo da ode iz grada, negdje gdje će ih ljudi primiti. Ali tu je problem i hrane, imaju nešto, ali pitanje je koliko će to potrajati.

Ne možete ni do gotovine, bankomati ne rade, prazni su. A ni mi im ne možemo poslati novac, tako da je situacija grozna. Moja sestrična s obitelji stanuje u jednoj zgradi, skrivaju se u podrumu, četiri dana nisu izašli van, rekla nam je Nadja Filipović dodajući da se svi boje da će situacija biti još strašnija. Kaže, ruske snage napadaju aerodrome, benzinske crpke…

Napad na civile

– Ono što pokazuju na televiziji, nije ni pola grozota koje se događaju ondje. Vjerojatno ne mogu ni pokazati jer TV ekipe zbog bombardiranja ni ne mogu doći u te gradove.

Ljudi su mirno živjeli, a sada su im bombardirali čak i dućane, bila je tamo i nova velika tržnica, i nju su bombardirali, to je najgore, nisu više ciljevi samo vojni, dodala je naša sugovornica te s rezignacijom navela da Putinu nije trebalo dozvoliti da uzme Krim jer je već godinama unaprijed ondje gomilao vojsku. Sada i u Bjelorusiji.

– Svi su mislili da je to samo pokazivanje mišića, ali zašto bi tako gomilao vojsku da nije ovo imao na umu. Jadni Ukrajinci, mole Europu i svijet za pomoć, a najgore što ne znamo kako će biti dalje, s tugom u glasu zaključuje Nadja Filipović.