Ribari ne vide izlaz - Romeo Mikičić / Foto ARHIVA NL
povezane vijesti
Stanje je teško i ne znam kako ćemo opstati ako država hitno ne intervenira. Mjesečni trošak za gorivo postao mi je veći od ukupnog mjesečnog prihoda. Idemo na more unaprijed svjesni gubitka. Tako ne može duže trajati! Stanje je grozno na svjetskoj razini, ne znamo što nam donosi sutrašnji dan!
Ovako zbori Romeo Mikičić, profesionalni ribar iz Rijeke, ribar obrtnik koji ima dva velika broda koćara. Brodove osposobljene za rad na otvorenom moru i velike potrošače goriva, plavog dizela o kojemu se posljednjih dana puno priča, a ništa konkretno ne poduzima za olakšanje trenutnog stanja.
Ribarska gorčina
Nezadovoljan je zbog sadašnje cijene goriva, kao i svi potrošači, a nezadovoljan je i, kako ističe, zbog iskazane nebrige resornog ministra za probleme ribarstva. Nakupila se gorčina, puno toga htio je odjednom ispričati. Odakle god krenuo, sve je jednako važno. Najprije gorivo, plavi dizel čiju je cijenu država zaštitila. Ali samo na benzinskim postajama.
Plovidba u prazno
Prije dvadesetak godina država je poticala ribare na gradnju velikih brodova, takvih koji će raditi u tadašnjem ZERP-u, današnjem gospodarskom pojasu. Željelo se zaustaviti dominaciju talijanskih ribara u tom akvatoriju. Čak su ribari značajno stimulirani za ulaganje u takve brodove. I Romeo Mikičić ušao je u taj program, izgradio dva nova broda. Danas, međutim, oni rijetko povlače mrežu u gospodarskom pojasu. – Za dolazak na ribolovnu poziciju otvorenog mora moj brod mora potrošiti 300 litara goriva, isto toliko u povratku. U današnjim uvjetima to je preveliki luksuz plovidbe u prazno. Hrvatsko ribarstvo drastično se smanjilo, ostalo nas je malo. Više nismo u mogućnosti ni luke zatvoriti, nema dovoljno brodova. |
– Zaštićena cijena je 1,19 eura, a veleprodajna koju je plaćam trenutno iznosi 1,35 eura. Ona se mijenja svakog ponedjeljka, a formiraju je sami distributeri. Cisternu goriva Ini sam 3. ožujka platio 23.500 eura, a tri tjedna kasnije 42.300. To je poskupljenje od 90, a ne 30 posto, kako je predstavila Vlada. Što meni znači zaštićena cijena od 1,19 eura, kada na obalnim benzinskim postajama ne mogu napuniti spremnike svojih brodova. Ne postoje tehničke mogućnosti na našim pumpama, s brodom se ne mogu privezati zbog njegova gaza, a točenje bi trajalo satima, čitavo radno vrijeme. Nadalje, na postajama Ine dozvoljeno je maksimalno natočiti tri tone po brodu. Za moju potrošnju malo, to mi je za dva dana rada! Nije mi jasno da takvog ograničenja nema kod Petrola, kaže Mikičić. Izjavama i nekim postupanjima resornog ministra, ribari u cjelini nisu zadovoljni, jednako koćari i plivaričari. Prvenstveno mu zamjeraju zbog optužbi, kažu da je to rekao i na sjednici Vlade, da su ribari stvorili privremenu nestašicu plavog dizela jer su stvarali zalihe. Mogao bih reći da pojedini plivaričari iskazuju veće nezadovoljstvo resornim ministrom, iako su znatno manji potrošači goriva, i u povoljnijem su položaju nego veliki koćari.
Ukidanje noćnog ribarenja ugrožava i egzistenciju ribara / Foto M. MIJOŠEK
Romeo Mikičić nastoji ublažiti takav odnos.
– Ribari nisu zadovoljni svojim ministrom, to je činjenica. Nije mi jasno, je li slabo brifiran ili stvarno ne zna? Neka pogleda moju knjižicu goriva, kakvo stvaranje zaliha! S računima mogu sve dokazati! Poruka nije dobra, nismo nikakvi prevaranti, niti stvaramo zalihe goriva. Meni je tjedna potrošnja devet tona, ne može nas uspoređivati s poljoprivrednicima. Paušalno je napadao ribare, a kasnije se ispostavilo da je prekomjerna potrošnja registrirana u dvije kontinentalne županije. Ne na moru! I da hoćemo, ne možemo stvarati zalihe. Odakle nam novci za plaćanje velikih količina. Gorivo treba promptno platiti gotovinom.
Na račun resornog ministra ribari imaju još primjedbi.
– Čini mi se da ga ribarstvo ne zanima, i žao mi je zbog toga, objašnjava Romeo Mikičić.
– Nakon nedavnog ministarskog sastanka EU on izjavljuje da će zatražiti aktiviranje članka 22, kojim se uvode izvanredne mjere u ribarstvu, osiguravaju subvencije zbog poremećaja na tržištu. To je trebao odmah učiniti, na tom sastanku, a ne čekati. Kako čujem, aktiviranje su zatražili ministri iz nekih drugih ribarskih zemalja i neke međunarodne ribarske asocijacije. Situacija je svima teška, ne samo nama. Francuska je jedna od vodećih ribarskih zemalja u EU-u i koćarska flota je dominantna. Nezadovoljni postojećim stanjem i cijenama tamošnji su koćari prošlog tjedna stupili u štrajk.
Više cijene nisu rješenje
Nakon posljednjeg poskupljenja goriva moglo se čuti komentare da će riba opet poskupjeti, a da već sada ima previsoku cijenu. – Poskupljenje nije rješenje, smatra Romeo Mikičić. – Mi ne možemo dizati cijene, jer je kupovna moć slaba. Mogu ja dignuti cijenu oslića na 20 eura, ali tko će ga kupovati? Kruh i mlijeko ljudi moraju kupovati, bez obzira na cijenu. Ribu, međutim, ne moraju jesti ako smatraju da je skupa. Pri spominjanju cijena iznosi usporedbu s Italijom. Kaže, i tamo je cijena plavog dizela ista kao u nas. Između 1,15 i 1,20 eura, dogovara se na licu mjesta, prije točenja. – A cijena ribe..? To ne možemo uspoređivati! |
Bez rješenja
Romeo Mikičić vraća nas nekoliko godina unatrag, iznosi usporedbe.
– Sličnu situaciju imali smo 2022. godine i tada je Vlada promptno reagirala i pomogla ribarima. Puno su nam tada pomogli. To očekujemo i sada. Zašto se sada čeka? Vlada je ista, sada i prije četiri godine, samo se promijenila osoba u fotelji ministra. Za pomoć poljoprivrednicima promptno je reagirao i osigurao novce, a njima gorivo nije najveća stavka u troškovima. Nemam ništa protiv, to im treba, i oni su u teškom položaju. Želimo samo da i nas tretira na isti način. Ribarima treba pomoći odmah!
Kako isplivati iz sadašnjih problema, postoji li kakvo rješenje?
– Ne vidi se izlaz! Učinio sam jedan nepopularan i neposlovan potez – noću ne radimo. Možete zamisliti, lijepo vrijeme, bonaca, a moj brod pluta na otvorenom moru. Kako na takav način ljudima osigurati plaću. Dobro je znano kako se plaćaju ribari, prema ulovu. Tako je oduvijek, i u socijalizmu se tako plaćalo. Kada ne rade, nema ni plaće. Potražiti će drugi, bolje plaćeni posao. Ionako ljudi više ne žele raditi u ribarstvu. Teško ih nalazimo. Rješenje nije uvozna radna snaga, ne mogu takvi raditi na ribarskom brodu. To je specifičan posao, traži određeno znanje.
Ovaj razgovor vodili smo prije blagdana, kada se nisu znale nove cijene goriva. To, međutim, ništa ne mijenja u njegovu sadržaju, suština priče je nepromijenjena.
