Inicijativa jednog čovjeka izvukla obitelj Šimić iz financijskog škripca: Dobar čovjek Hoky

Dalibor Horvat Hoky i Alisa Šimić

Teško je nabrojiti sve koji su pomogli, na grupi Podrška obitelji Šimić okupila se moja Puknuta ekipa: Mare Pelaić, Samir Omerović, Lovorka Meštrović, Damir Grmoja, Alenka Matković, Tanja Omerović, Marija Mioč i Lejla Omerović, kaže Hoky

U samo tri mjeseca uspjeti cijelu jednu obitelj izvući iz teškog financijskog škripca u koji su upali ne svojom krivnjom, spasiti im jedini dom iz kojeg im je prijetila deložacija, i barem novčano osigurati im priliku za novi početak, nevjerojatan je i hvalevrijedan herojski pothvat. Upravo u tome uspio je Dalibor Horvat Hoky u suradnji sa svojim Puknutima koji su na noge digli čitavu Hrvatsku i dijasporu kako bi pomogli obitelji Šimić iz Viškova.

 Šimićevi su se i u iznimno teškoj situaciji našli prije skoro tri godine, nakon što je Marko Šimić ostao u komatoznom stanju. Supruga Alisa ostala je s troje malodobne djece brinuti se o Marku, uvjerena da mu u bilo kojoj ustanovi ne može biti bolje nego kod kuće. Budući da je Alisa morala ostaviti posao kako bi se mogla skrbiti o suprugu, već godinama bezuspješno pokušava od države dobiti status njegovateljice. Problem je što postojeći zakonski okvir dobivanje tog statusa omogućava roditeljima djece s invaliditetom i suprugama ratnih vojnih invalida, no ne i bračnom drugu ili drugom članu obitelji odrasle osobe s najtežim invaliditetom, čak i ako se time osigurava najbolja moguća skrb i ostanak u obitelji. Zbog ovih zakonskih ograničenja i nelogičnosti, bračni drugovi i drugi članovi obitelji koji su jedini njegovatelji odrasle osobe s najtežim invaliditetom stoga se nalaze u izuzetno teškoj životnoj i egzistencijalnoj situaciji. Alisa Šimić s vremenom više nije mogla pokrivati rate kredita, podignutog dok je Marko bio zdrav za pokretanje obrta. Banka nije odobrila reprogram kredita, s obzirom na to da je riječ o kreditu za obrt i obitelj se našla u opasnosti od deložacije, koja je sad u potpunosti otklonjena zahvaljujući velikoj akciji Dalibora Horvata i prijatelja.

Jedan Facebook post

Ne pamti se da je netko u jednoj humanitarnoj akciji u tako kratko vrijeme, i to bez neke velike organizacije iza sebe i posebnih telefonskih linija za zvanje, uspio sakupiti toliki iznos, čak 331.000 kuna. Ne samo da je zatvoren kredit u banci od 320.000 kuna, već je preostali dio novca iskorišten za zatvaranje jednog manje kredita, minusa na tekućem računu, kao i računa koji su se nagomilali. A sve je u ožujku krenulo od jednog Hokyjevog posta na Facebooku.

Akcija pomoći Zrinku Kaurinu

Dalibor Horvat Hoky i njegovi puknuti već su krenuli u sljedeću humanitarnu akciju, kojom žele prikupiti sedam tisuća eura potrebnih za operaciju devetnaestogodišnjem mladiću Zrinku Kaurinu iz Bakra, koji pati od teškog oblika očnog tumora. Otvorena je Facebook stranica »Svi za Zrinka«, koja već okuplja oko 2.500 ljudi, a skupljen je već i prvi manji iznos.– Zrinko je ranije išao u Aviano na kemoterapije, a sada bi trebao na operaciju, koja dosta košta. Priključili su se svi moji Puknuti, udruge iz Bakra i Grobnika, a pokušat ćemo se povezati i s Gradom Bakrom. Volio bih kad bi mogli pomoći i Zrinku, koji je tek na počeku svog života – rekao je Hoky.

– Pogledao sam emisiju Provjereno o Šimićevima i poslije nisam spavao cijelu noć. Nisam mogao doći k sebi koliko me dirnula njihova priča. Još iste večeri odlučio sam da moram nešto napraviti. Preko Facebooka sam stupio u kontakt s Markovim bratom Tomislavom, nazvao Alisu i s najboljim prijateljem Nevenom Žagarom čim sam prije mogao došao k njima u Viškovo – prisjeća se Hoky.

Dotad je već bio uspješno odradio pet humanitarnih malonogometnih turnira, putem svog kluba HNK »Peto zborno područje«, i mislio je da će i Šimićevima uspjeti na taj način olakšati situaciju. No, kad je vidio o čemu se radi, shvatio je da obitelj s tih 10 tisuća kuna, koje bi turnirom mogli skupiti, neće previše pomoći.

– Krenuo sam dalje širiti priču putem Facebooka, a na grupi Podrška obitelji Šimić okupila se moja Puknuta ekipa, od kojih sam prije znao samo Matka Kariža, mog prijatelja sa Škurinja. On se prvi priključio, čak je u svojoj firmi uspio skupiti deset tisuća kuna pomoći, a najveći dio priče zajedno s njim odradili su moji Puknuti: Mare Pelaić, Samir Omerović, Lovorka Meštrović, Damir Grmoja, Alenka Matković, Tanja Omerović, Marija Mioč i Lejla Omerović. Nitko se nije prije poznavao, okupili smo se iz raznih krajeva Hrvatske i svi su odradili strašan posao – priča Hoky.

Pomoć medija

Nakon posjeta Šimićevima stavio je prve fotografije na Facebook, zajedno sa snimkama dokumentacije o njihovom slučaju te potvrde da je Marko Šimić hrvatski branitelj. S tim papirima je krenuo, i pozvao sve pripadnike HV-a, a posebno 111. brigade, da se 1. travnja okupe pred obiteljskom kućom Šimićevih gdje je trebala biti održana preddeložacija. Tog datuma pred kućom se okupilo nekoliko stotina ljudi, a u tih par dana Hoky je pronašao i odvjetnika, Miroslava Vitaljića, koji je uspio zaustaviti deložaciju, a i dan danas zastupa obitelj pro bono.

– Bez medija, posebno onih lokalnih, ne bi uspjeli raširiti priču, niti bi se okupilo toliko ljudi. Halub boysi organizirali su humanitarni malonogometni turnir, ubrzo su se priključili kafići s turnirima u pikadu i slično, a s prikupljanjem donacija počeli su i učenici Trgovačke, Ekonomske, Prometne i drugih škola. Počele su stizati novčane donacije, putem pošte i na račun, uključio se i sindikat »3. maja«, a preko Andreja Prskala povezali smo se s igračima HNK Rijeke koji su također među prvima dali svoj doprinos. Pridružila im se i Uprava Rijeke s Deanom Šćulcem. Osigurali su nam i majice koje smo za donacije dijelili na štandovima, kojima smo promovirali veliki humanitarni koncert. S pripremom koncerta započeli smo odmah nakon što smo spriječili preddeložaciju. Potpredsjednik Općinskog vijeća Viškova Luka Matanić obećao nam je da će podržati koncert, zvao sam svog prijatelja Zorana Bradaševića koji nam je osigurao kompletnu logistiku, Matko je preko prijatelja stupio u kontakt s Joletom, a ja sam nazvao Battifiacu i Josu Krmpotića i pomalo su nam se pridružili i svi ostali – rekao je Hoky.

Prijelomni trenutak

Prvih mjesec i pol dana donacije su odlično pristizale, zatim je nastupilo malo zatišje, ali Hoky i njegovi Puknuti nisu dali da se priča stiša.

Pravna borba za status njegovateljice

Odvjetnik Miroslav Vitaljić nastavlja pravnu borbu za osiguranje statusa njegovateljice Alisi Šimić, koja zapravo nije ni tražila novčanu pomoć, niti se ovakvom sretnom raspletu  nadala, već je samo tražila pravo da uzdržava svog teško bolesnog supruga. Ni Hoky ni njegovi puknuti tu ne staju. Uz Vitaljićevu pomoć namjeravaju osnovati zakladu Marko Šimić, koja bi se bavila pomaganjem ljudima koji su se našli u sličnoj nevolji. Da će posla itekako biti, svjedoči i to što Hoky i ostali već dugo primaju pozive ljudi iz svih krajeva Hrvatske da se i njima pomogne u izlasku iz teške situacije.

– Sjedili smo praktički ljudima za vratom. Banci smo uspjeli otplatiti 200.000 kuna i tu smo stali. Nedostajalo je još 120.000 kuna i nismo znali što i kako dalje. Prijelomni trenutak bio je kad su nam se javili iz Sindikata »3. maja« i rekli da su skupili 47.000 kuna. To je bilo ono što nas je povuklo dalje da uspijemo uspješno završiti cijelu priču – kaže Hoky.

Na koncertu se okupilo više od tri tisuće ljudi, a zajedno s utrškom sa šanka prikupljeno je 85.000 kuna, čak 10.000 kuna više nego što je trebalo, iako osim 110 VIP karata, nije bilo posebnih ulaznica, već je svatko na ulazu donirao koliko je mogao, u za to postavljene kutije.

– Ne bi uspjeli bez brojnih sponzora, od kafića, mesnica, firmi, nevjerojatno je koliko se njih uključilo. Teško je nabrojiti sve ljude koji su dali ruku i pomogli, ali na koncertu smo svima njima zahvalili. Na dan koncerta i Matko i ja cijeli smo dan bili na lokaciji. Bio je pravi show hoće li nam sve uspjeti ili ne, hoće li biti kiše, hoće li biti ljudi ili neće. Nijedan ni drugi nismo cijeli dan ni jeli ni pili. Kad smo se svi okupili na pozornici zajedno s obitelji da zahvalimo svima na pomoći, Alisu, ženu koja nikad ne plače, svladale su emocije. Kako je ona počela plakati, počela je padati i kiša. Rekao sam publici, nemojte nigdje otići, stat će kiša. I tri minute kasnije, kako je naglo počelo, tako je i prestalo kišiti. Za kraj koncerta priredili smo veliki vatromet zahvaljujući mojem dobrom prijatelju Tihi Vrbasu. Dogovor je bio da vatromet krene dok Jole izvodi pjesmu »Žene tulumare«. Toliko je dugo pucalo da je Jole na kraju dvaput otpjevao istu pjesmu, počeo je zahvaljivati svima, a vatromet je još trajao, fantastično nešto. Nakon koncerta, u gluho doba noći, svi smo se okupili kod Alise i počeli zbrajati novac. Teško je opisati tu provalu oduševljenja koja je uslijedila nakon što smo shvatili da smo skupili dovoljno. A tek kad smo poslije otišli u banku i platili im sve što je ostalo. Onaj osjećaj olakšanja kad izađeš iz banke je neprocjenjiv – priča Hoky.