Probuđeni grad

‘Ima svega, samo ako je soldi va takujine’: Provjerili smo ponudu blagdanskih kućica u Rijeci

Alenka Juričić Bukarica

Nekadašnji miš-maš svega i svačega sada je ipak pročišćen i ponuda je smislenije posložena, no ima tu i dalje raznih rekvizita tipičnih za svaštarske štandove kakve se svugdje viđa - kapa, šalova, rukavica, mačaka i pasa na baterije...



RIJEKA – Lampice, djedice, fritulice, sarme, klinčići… Nije to još Advent u Zagrebu, ali Rijeka se po pitanju adventa još lani probudila. Nekadašnji miš-maš svega strpanog na samom Korzu sada je ipak pročišćen i ponuda je smislenije posložena. Ima tu i dalje za svakoga ponešto, raznih lampica i ostalih rekvizita tipičnih za svaštarske štandove kakve se svugdje viđa, kapa, šalova, rukavica, mačaka i pasa na baterije… No, na udarnim lokacijama ipak se ima što vidjeti, probati, a i kupiti… Ako je soldi va takujine. Neki će reći skupo je, drugi ustvrditi kako i nije tako strašno te da su cijene otprilike kao i na drugim adventima.


Ručni rad na cijeni


Što se zanimljivoga nađe i što kupci kažu na ponudu, pokušali smo stoga saznati prilikom kišnog obilaska blagdanskih kućica na Korzu, Koblerovom trgu i Trgu riječke rezolucije. Kišno prijepodne nije donijelo nešto pretjerano kupaca, no na Korzu je svejedno bilo živo, čemu je pridonio i tradicionalni vlakić koji je davao dodatni štimung.


S čime krenuti? Jasno – s fritulama. One su na štandovima po 20 kuna, no osim tih omiljenih blagdanskih loptica, ima tu i domaćih, ručno rađenih kolača.




Mirjana Babić i Alenka Kračun, pokazujući slatke paketiće, pojašnjavaju kako imaju domaće šape, breskve, orehnjače, makovnjače.


– Pa kupaca ima, krenulo je, za sada smo zadovoljni. A ljudi i dalje, unatoč tome što po supermarketima ima svega, ipak vole uzeti i domaći kolač. Ovo su stvarno slastice naših baka. I ručni rad.


Foto Sergej Drechsler


Foto Sergej Drechsler



To se ipak cijeni, kažu nam naše sugovornice. Potvrdila je to i gospođa koja je upravo stigla na štand po još jednu turu šapa s orasima.


– Šapice s orasima za 20 kuna, koliko je paket od 270 grama, su stvarno super. Osjeti se orah, a ne samo brašno. Em što su fine, em su jeftinije nego da ih sama radim doma. Samo kalupići koštaju 50 kuna. A unuci ih jako vole, komentirala je tako Katherine Trinajstić.


Na pitanje je li ponuda na Adventu skupa, dodala je kako je danas sve skupo, ali kako se po relativno normalnim cijenama može naći finih domaćih poslastica.


– A ponuda općenito ? Ne mogu reći da na Adventu u Rijeci nije dobra ponuda, dapače, ima za svakoga ponešto, lijepo je i okićeno. Ono što bi se, po meni, moglo napraviti je malo bolje posložiti ponudu. To sam, recimo, vidjela na Adventu u Grazu. Tamo na jednom trgu imaju slatko, na drugom trgu su štandovi sa suhomesnatim proizvodima i sličnom ponudom, na trećem božićni ukrasi i tako dalje. Kod nas je, recimo, fantastično osmišljena ponuda iza Radio Rijeke, Znaš što se tamo nudi i zašto se tamo ide, fina hrana, od kobasica i kupusa, do nečeg malo drugačijeg i novog. Isto tako, mogli bi, primjerice, za Advent organizirati radionice za djecu na kojima bi učili kako se rade nekadašnji domaći, reklo bi se, bakini kolači. Za mene je advent miris cimeta, klinčića… Tako bi i Korzo trebalo mirisati, rekla nam je Trinajstić.


Foto Sergej Drechsler


Foto Sergej Drechsler



Na Korzu se za Advent mogu naći, dakle, slavonske šape, poljički soparnik i slično, no možda nedostaje neki prepoznatljiv riječki kolačić. Zagreb je od germknedla na sto načina, od vanilije do šljokica, napravio prepoznatljivu priču. Sviđale se kome germknedle ili ne, tko ide na Advent u Zagrebu, probat će ih.


Koblerov trg


Riječki đir našli smo na štandu proizvodnje likera Suza. Marinko Suzić otkrio je kako se od likera najviše prodaju Fiumanka i Fiuman, novi likeri koji su na tržištu tek nekoliko mjeseci, a dolaze u bocama od 0,7 litara po cijeni od 120 kuna, i od 0,2 litra po 35 kuna. Ako se uzmu dva malena, stoje 60 kuna. Dakle, Fiumanka… Kao što i samo ime sugerira, više je za žene, slatkast, na bazi terana sa suhom smokvom, medom, višnjom, orašastim plodovima… A malo je jači od, primjerice, borovičke s obzirom da ima 25 posto alkohola.


– Fiuman i Fiumanka nam najviše idu. Uz to standardno, medica, travarica, borovička… Što se tiče prodaje, još je početak, sad će se tek zalaufati, kad stignu plaće, ha, ha… Ima nešto i stranaca, vidimo to po tome što je, recimo sad za vikend, otišlo pet, šest boca s riječkim motivima, a njih u pravilu kupuju turisti kao suvenire, rekao nam je naš sugovornik.


Inače, na Korzu još ima meda, pletenih košara, noževa, svježeg voća, mliječnih proizvoda… Nešto drugačija priča na Koblerovom trgu koji je doista jedan od najljepših blagdanskih kutaka u gradu. Tamo su smještene rukotvorine i malo drukčija ponuda.


Foto Sergej Drechsler


Foto Sergej Drechsler



Mi smo u raznovrsnoj ponudi našli i riječke kuglice za bor. Nisu staklene, već plastične, no samo zato da ih autorica može farbati i iznutra. A ona je Milena Vučko, simpatična vlasnica obrta za ručno oslikavanje stakla i porculana na čijem se štandu mogu naći kuglice za bor s motivima Rijeke. Naravno, tu su i djedice Mrazovi, anđelići, ali i dječji motivi. A mališani su, doznajemo, najzdovoljniji ovim kuglicama.


– Jednoj su malenoj curici kupili moju kuglicu i nosila ju je čvrsto u rukama sve do auta, pazeći da ne padne. I taman kad su stigli do parkinga, pala joj je iz ruke. Pričala mi je njena mama da je bila tako žalosna, ali srećom plastične su pa je mama to brzo pokupila s poda, pokazala da se kuglici ništa nije dogodilo, i stvar je bila spašena. Inače, ima nešto i stranaca koji kupe suvenirčić, ali ne puno. Riječanima je, primjerice, zanimljiv i motiv morčića. A cijene? Veće kuglice su po 40 kuna, a manje, ove na Grinča su po 30 kuna. Tko cijeni ručni rad, jer ovo sve ja sama farbam i oslikavam, kupi. Ovako nečega nema u trgovačkim centrima i to ljudi cijene, ispričala nam je Vučko.


Nešto drugačiji buncek


A naša zadnja postaja obilaska bio je Trg riječke rezolucije. Jednostavno rečeno, onaj iz Radio Rijeke gdje je nekad bilo parkralište. A tamo se za Adventa jede… I to je doista tako. Doduše nisu svi štandovi prijepodne još bili otvoreni, no kiseli kupus je već zamirisao na trgu. Pod suncobranom koji je poslužio kako kišobran smjestila se vesela ekipa iz Zagreba. Kažu, za koju sekundu stiže im buncek.


– Stigli smo jedan dan iz Zagreba, dosta nam je zagrebačkog Adventa, ha,ha.. Šalim se, stigli smo ovamo i mislimo probati što se nudi u Rijeci. Super je ponuda, rekao nam je Zdravko Hadmicar.


A buncek koji je stigao je ipak nešto malo drugačiji od onog klasičnog. Mladi kuhar Kristian Ramić otkrio je o čemu je riječ.


Foto Sergej Drechsler


Foto Sergej Drechsler



– To je buncek s coleslaw umakom. Riječ je o umaku u koji idu bijeli i crveni kupus, mrkva, senf, majoneza, worchester i šećer, kazao je Ramić te dodao kako najbolje idu upravo buncek i zarebrnik. Inače, ovakav buncek »with a twist« košta 29 kuna. Isto toliko u susjednoj kućici stoje, primjerice, porchetta Pepa, odnosno ciabattta sa salatom od poriluka i svinjetine, ili porchetta pecorino, odnosno ciabatta s pestom, sušenom rajčicom, svinjetinom i pecorino sirom. A one koji su više za divljač, tu je šumski burger po 37 kuna. Diminik Popović iz Projekta Cibus, pojašnjava da u šumski burger idu marmelada od luka, krastavci, panceta, sir i srnetina. A za one sklonije klasici ima i sarma sendviča…


Umjesto zaključka, dodajmo kako je kuhano vino u pravilu 15 kuna, a đin 20 kuna, a na svoje će doći i ljubitelji ribe. Porcije su oko 30 kuna.


Skuplji čvarci imaju bolju prođu od jeftinijih


Riječani nisu nešto zagriženi za kulen, više vole malo blaže kobasice. Slanina, panceta i kobasice su najtraženiji, a u skupini onoga za čime mnogima cure sline, su i čvarci. Slaven Živković iz Županje je, prezentirajući što od suhomesnatog ima u ponudi, otkrio i što Riječani najviše vole po pitanju mesnih delicija. Suho meso za maneštru se izgleda trenutno ipak radije kupuje ili na placi ili u trgovinama, dok na Korzu bolje prolaze malo bolje jestvine.


– Primijeti se da ovdje ljudi vole ipak malo manje ljuto nego kod nas. Iako čvarci uvijek prolaze. Sada su nam ostali ovi po 140 kuna, a imali smo ih i po 170, ali su prošli. Žale li se ljudi da su skupi? Pa znaju komentirati cijenu, ali kupe, i onda se za koji dan vraćaju po još. Znači da nisu loši, ha, ha, ispričao je ovaj simpatični prodavač na Korzu te zaključio – traži se, samo da je domaće. Dodajmo da se na Adventu kobasice prodaju za oko 60 kuna kilo.