RIJEKA  Mario Mandžukić nedvojbeno je ovih dana junak “kockastih”, ali i pravo otkriće dosadašnjeg dijela Eura. Slavonski Đilkoš svojim je golovima “zapalio” Hrvatsku, praktički je eksplodirao na euro smotri, zahvalivši na najbolji mogući način Biliću na ukazanom povjerenu.

Popularni Mandžo živi najsretnije dane karijere, uživa podršku u navijačkom puku diljem Hrvatske, ponajviše u rodnoj Slavoniji, ali onu posebnu, rodbinsku, malo je znano – i u samoj Rijeci! Stric Ilija i bratić Filip, dvije “sedamnaestice” u kockastom, zasigurno su najvjerniji Marijevi navijači u gradu na Rječini. Na Kvarner ih je doveo ratni vrtlog i izbjeglička životna priča, no srećom nakon Njemačke skrasili su se i s pravom guštaju u igrama Super Marija. 

 – Što reći nakon svega? Uzbudljivo, uzbudljivo i samo uzbudljivo! – govori Ilija Mandžukić. – Možda smo malo upali i u euforiju nakon Irske, ali to je sastavni dio našeg navijačkog mentaliteta. Svi su jako dobri, ali Mario je eto iskočio golovima. Zabio je kada je najpotrebnije. Svaka mu čast! Ne znam što posebno reći, mi smo rodbina, vežu nas posebne emocije. 

Uz sve obveze, Ilija i Filip posebnu pozornost posvećuju najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Za nogomet se uvijek nađe vremena. Pa tako znaju zaigrati i međusobno. 

– Evo baš u nedjelju kad smo igrali protiv Irske družili smo se na terenu na Podmurvicama. Filip igra u starijim pionirima “Zameta”, malo smo za kraj sezone mi roditelji igrali s djecom, družili se i roštiljali, gledali utakmicu i naravno navijali. Bilo je stvarno zgodno, prava stvar. Susret s Italijom gledali smo doma, u obiteljskom okruženju. Bilo je napeto, ali najvažnije da nismo izgubili – dodaje Ilija koji se često čuje s Marijom. Redovit na “vezi” je i njegov brat Mato, Marijev otac. 

– Nije putovao u Poljsku, u Slavonskom Brod je. Poznavajući njegov temperament, ne bi to Mato mogao podnijeti. Ovako je u lokalnom kafiću s društvom kojeg redovito posjećuje i sam Mario – kaže Ilija koji o svom nećaku ima samo riječi hvale. Upornost se, dodaje, kod njega posebno isplatila. 

– Sad je eksplodirao, a moglo se to dogoditi i ranije. U “Wolfsburgu” baš i nije imao velikih šansi za dokazivanje, a po prikazanom sad je i prerastao sadašnji klub. Možda ode u puno veću sredinu. Mario jako puno toga mora zahvaliti ocu. On je bio također nogometaš, ne klasni, ali dobar. Puno mu je dao, a posebno ga je savjetovao na bolju igru glavom – prisjeća se Marijev stric koji je u Rijeci od 1998. godine. Vihor rata odveo ga je u Njemačku, a nakon što više nisu mogli tamo boraviti, odlučili su se za Rijeku. 

– U Rijeci nam je lijepo, volim nogomet i naravno, Mario mi je najveći idol. Istina, volim i Messija i Neimara, ali Mario je zakon. Fenomenalan je, uporan, ne predaje se, pravo srce hrvatsko! To je ono što mi se najviše sviđa. Iako protiv Talijana nismo igrali baš najbolje… – dodaje Filip, učenik petog razreda Osnovne škole Zamet. 

 – Dobro je što Filip ima od koga učiti – znakovito dodaje otac Ilija kojeg čeka još jedan naporan vikend. Treba organizirati feštu za novi veliki okršaj sa Španjolcima. 

 – Neka samo daju sve od sebe pa i ako ne prođu, nitko im neće zamjeriti – zaključuje Ilija Mandžukić.

Mario Mandžukić svojevremeno je posebno obradovao male nogometaše “Zameta” među kojima stasa i Filip. Mandžo je, naime, darovao mlađim uzrastima “Zameta” 20-ak lopti, a u planu je bilo i da posjeti županijskog nogometnog ligaša. Zbog brojnih obveza lani do toga nije došlo, možda u novoj sezoni Mario ipak skoči do Podmurvica, priželjkuju Ilija i Filip čiji brojni suigrači imaju veliku želju upoznati hrvatskog golgetera.