Izmjene GUP-a

Ideja stara dva desetljeća: Opet se sve glasnije priča o gradnji uspinjače od Školjića do Trsata

Ljiljana Hlača

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Komentirajući ovaj projekt riječka povjesničarka Daina Glavočić kaže da je uspinjača Školjić – Trsat dobra ideja i da bi sve to moglo biti jako, jako zanimljivo i interesantno za Rijeku



RIJEKA Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel prihvatio je Nacrt prijedloga Odluke o izmjenama i dopunama Generalnog urbanističkog plana grada Rijeke, koji je upućen na javnu raspravu, u kojem je ucrtana nova trasa uspinjače od Školjića do Trsata, definirana idejnim projektom. Time je ponovno aktualizirana ta stara riječka priča, investicija o kojoj se u ovom gradu priča skoro više od 20 godina.


O toj temi posljednji put pisali smo negdje 2014. godine, kada je iz proračuna izdvojeno 34.000 kuna za izradu geotehničkog izvještaja, a kojeg je trebala napraviti riječka tvrtka Rijekaprojekt. Ovu ideju različito prihvaćaju Riječani, ali u Gradu Rijeci smatraju da bi uloga uspinjače bila dvojaka, turistička i prometna jer bi Trsat imao brzu vezu s centrom.


Komentirajući ovaj projekt riječka povjesničarka Daina Glavočić kaže da je uspinjača Školjić – Trsat dobra ideja i da bi sve to moglo biti jako, jako zanimljivo i interesantno za Rijeku. Osvrnula se na uspinjaču u Barceloni, velikoj turističkoj atrakciji, koja povezuje staru jezgru tog grada (luku) s brdom Montjuic.




– Za posjetitelje bi mogla biti zanimljiva ta vizura kanjona Rječine. No, pitanje je kada će sve to biti, kod nas realizacija takvih ideja traje jako dugo, smatra Daina Glavočić.


Održiv projekt


Upitali smo za mišljenje o ovoj investiciji i riječkog prozaika, kritičara i esejista Igora Žica koji u svojem odgovoru ide malo dalje. Žic, naime, smatra da je sama ideja uspinjače odlična, ali ističe da cijeli taj projekt treba malo šire sagledati, odnosno cijelu priču staviti u razvojno turistički kontekst. Drugim riječima, projekt treba biti održiv.


Foto M. Gracin


Foto M. Gracin



– Jer nema nekog smisla dovoditi turiste u dio grada koji je zapušten, koji nije lijep i koji je praktički mrtav. U tom dijelu Školjića to jest bivšeg tvorničkog kompleksa se ne nudi ništa što bi privuklo ljude. Taj dio je vrlo zapušten i depresivan. Treba ga ponajprije urediti, ponuditi i na tom dijelu grada nešto, mišljenje je Igora Žica, dodajući još da osim gradnje uspinjače treba nekako prometno povezati dvije ulice odnosno Vodovodnu ulicu i Ružićevu ulicu, a budući investitor treba misliti i na parking.


Predsjednik Društva arhitekata Rijeka (DAR) i riječki arhitekt Gordan Resan smatra da je unošenje trase uspinjače u Plan zapravo »točkasta intervencija, koja nije popraćena strateškim razvojem područja Školjić«. I on je mišljenja da taj dio grada nije integriran s ostalim dijelovima grada, ničim ne privlači građane odnosno nije čak ni javan. Pa je pitanje tko bi uopće, primjerice, s Korza išao do Školjića da bi se uspeo na Trsat?



Grad Rijeka je izgradnju riječke uspinjače aplicirao još 2015. godine i to na natječaj za razvoj javne infrastrukture Ministarstva turizma, sa zahtjevom za dodjelu 1.3 milijuna kuna potrebnih za izradu projektne dokumentacije za njezinu izgradnju, uređenje okoliša postaja, predinvesticijske studije i konačnog investicijskog projekta, saznajemo. No, Europa je rekla ne, ali Grad Rijeka ne odustaje.


– No, aplikacija je odbijena s objašnjenjem kako se iz EU fondova ne mogu dobiti sredstva za izgradnju ovakve konstrukcije. Stav EU-a još uvijek je nepromijenjen, no nadamo se da to neće ostati tako i da će ipak doći do promjena.


Grad Rijeka će i dalje raditi na ovom projektu, istovremeno tražeći privatnog investitora zainteresiranog za njegovu realizaciju, otkrivaju u Gradu Rijeci. Kada je riječ o trasi, s obzirom na izgrađenost terena, uvjete zaštite i primjenu aktualne tehnologije ishodišna točka žičare bila bi u zoni ulaza u »ViR« (Mesokombinat) a njena završna postaja bila bi u zoni Hrvatske čitaonice na Trsatu. Inače, prilikom izrade idejnog projekta trase stupilo se u kontakt i s proizvođačima opreme za takve konstrukcije i s njima su komentirani tehnički uvjeti trase o kojima ovisi prihvatljivost i izvodljivost rješenja. Sve u svemu, do sada je za dokumentaciju uloženo oko 150.000 kuna.



Paušalno rješenje


– Stoga će se uspinjača sama kao takva teško uključiti u život građana, a ja nisam vidio da je prostornim planom predviđen i neki strateški razvoj tog dijela grada. Da razvoj tog dijela grada nije lagan posao, pokazao je i primjer festivala Hartera, koji je zamro te pokazao da nije održiv. Riječ je o jednom paušalnom rješenju i vjerojatno odgovor na neku lokalnu inicijativu, smatra dalje riječki arhitekt.


Danko Švorinić (Lista za Rijeku) dodaje da se tu radi o »vrlo atraktivnoj ideji u smislu pozicioniranja Rijeke kao turističke ideje i u tom smislu misli da bi polazna stanica trebala biti što bliže Titovom trgu«.– Međutim, u kontekstu trenutne financijske i gospodarske situacije u gradu treba biti vrlo oprezan prema projektima za koje ne postoji garancija barem srednjoročne samoodrživosti. U protivnom, postoji opasnost od dugoročnog opterećenja proračuna ili poslovanja komunalnih društava što na koncu plaćaju građani kroz skuplje usluge, veli Danko Švorinić, dodajući:

– Ukoliko bi se radilo o privatnoj inicijativi, u Listi za Rijeku bi ju odmah podržali. Međutim, kad se radi o proračunskim sredstvima ili investicijama komunalnih društava smatramo da prioritet trebaju dobiti projekti koji brzo utječu na zapošljavanje i poboljšanje poduzetničke klime u gradu, rekao nam je Švorinić.