Foto: Silvano Ježina
Svakog se utorka u 20 sati već 9 mjeseci okuplja molitvena zajednica Srce Isusovo, kao dio molitvene mreže uspostavljene u 20-ak gradova Hrvatske. Mole uvijek na otvorenom i u isto vrijeme, a nerijetko im se pridruži i koji prolaznik, turist ili obližnji stanar
RIJEKA Tko utorkom navečer prođe riječkim Trgom Grivica, tamo će susresti prilično veliku skupinu najviše mladih ljudi u molitvi krunice i pobožnoj pjesmi. Pred katedralom sv. Vida, naime, svakog se utorka u 20 sati već devet mjeseci okuplja molitvena zajednica Srce Isusovo, jedna od mnogih riječkih molitvenih zajednica, ali jedinstvena po tome što djeluje izvan crkvenih prostora.
– Ovdje smo redovito od prvog utorka, i po lijepom vremenu, i po kiši, i po buri. Nekad nas nema puno, ali nas ima, i vrijedi doći moliti za svoj grad, za ljude u potrebi…. Naravno i pjevati, jer tko pjeva, dvostruko moli, poručili su bračni par Silvana i Josip.
Krenulo iz Zagreba
– Želio sam da mi Gospodin nešto »pošalje« i evo poslao mi je da u Rijeci, mom rodnom gradu, pokrenem zajednicu koja će evangelizirati vani, na ulici, koja će svjedočiti ljepotu vjere, ono što je čovjeku najpotrebnije u današnjem vremenu. Mnogi su ljudi danas u problemima, mnogi su bez posla. Bio sam i ja neko vrijeme, ali molitva i Gospodin su mi dali snage da to prebrodim. To je moje osobno i iskustvo mnogih drugih ljudi – kaže Rade Vujnović, pokretač ove riječke zajednice.
Molitva utorkom u 20 sati dio je molitvene mreže uspostavljene u već 20-ak gradova diljem Hrvatske. Krenula iz Zagreba, s Kamenitih vrata gdje se molitve svakog utorka održavaju već četvrtu godinu, a pokrenuo ih je isusovac p. Ike Mandurić, duhovni asistent svih zajednica Srca Isusova.
– U svim gradovima u Hrvatskoj molitve zajednice Srca Isusova održavaju se na otvorenom, uvijek u isto vrijeme. Povezuje nas i to što se svugdje između desetica mole iste molitve koje nam za svaki utorak dostave iz Zagreba. Tako u biti prožimamo cijelu Hrvatsku istom molitvom u isto vrijeme, objašnjava Mladena Tadej. Isto tako, vjernici koji to žele, iznose i svoje osobne zahvale i molitve: za dobrobit svih ljudi, za Grad Rijeku, za zatvorenike u obližnjem zatvoru, za bolesne i siromašne, za našu domovinu, za obitelji, mir u svijetu…
Pored te molitvene skupine nitko ne prođe bar bez zastajanja; neki prolaznici stanu i raspituju se, neki se i pridruže, zapravo svi nekako pozitivno reagiraju. Prilazili su im i stranci, turisti; neki su se Nijemci, kaže Ivona Ivanović, raspitivali kako djeluju s namjerom da slično pokrenu i kod sebe doma.
Pozitivne reakcije
K tome, čini se da su i oni koji žive oko katedrale ovu ustrajnu molitvu dobro prihvatili. Jedna bakica skoro redovito s njima moli s prozora svoga stana; oni koji mole znaju da ih čuju i zatvorenici u obližnjem zatvoru i da neki od njih s njima mole. Na sve to ova zajednica kaže: »Bogu hvala«.
Duhovno zajednicu vode časne sestre Presvetog Srca Isusova – pridružuju se u molitvi utorkom, a svakog petka u 20 sati u svojoj kući u Ulici Pomerio održavaju razmatranja biblijskog teksta.
Tadej i Vujnović poručuju da je to vrlo važno, da je važno kako vjeru živjeti svaki dan, u svim svojim odnosima i situacijama, a s. Dobroslava Mlakić koja vodi te molitveno-meditativne susrete kaže da su se časne u duhu svoje karizme i poziva pape Franje priključile uličnoj evangelizaciji.
