U povodu sto i pedesete godišnjice velikoga Antuna Gustava Matoša riječka je podružnica HSP-a održala tiskovnu konferenciju na temu “Potonuće, sumrak i budućnost kulture u Rijeci”, kojom su pokušali skrenuti pažnju na postojeće stanje kulture u našemu gradu te smjer u kojem kulturna politika vladajućih vodi Rijeku.

O kulturi u gradu, pitanju što smo dobili od EPK-a, u financijskom, kulturnom i ljudskom smislu, govorio je voditelj Odbora za kulturu HSP-a Rijeka i voditelj Kazališne grupe Viktora Cara Emina Siniša Posarić, koji je naglasio da u Rijeci “gasimo vlastiti identitet i kulturni identitet, iako se dičimo multikulturalnošću”.

Kako kaže, od EPK-a dobili smo “ideološke provokacije koje nemaju veze s kulturom”, a u tom smislu ističe Cvijanovićevu petokraku zvijezdu čije postavljanje oni kao ogranak stranke nikako nisu podržali.

Uz takvo EPK nasljeđe napominje kako se Grad ne brine dovoljno o prostorima kulturnih ustanova, pa tako navodi loše stanje u garderobi Lutkarskoga kazališta, a uz to dodaje da u posljednjih osamdeset godina nije sagrađena niti jedna kulturna zgrada. Također, ističe i da njegova kazališna grupa dobiva vrlo malo financijskih sredstva, i to jedino kad se prijavljuju na festival.

Na tragu toga o odnosu lokalne vlasti spram kulturnih aktera u gradu govorio je potpredsjednik riječkog ogranka stranke Zvonko Čapko, koji je za trenutačan odnos gradske vlasti prema pojedinim kulturnim dionicima kazao da je “lokalna vlast nekome majka, a nekome maćeha”, navodeći primjere u kojima se gradska vlast kao majka odnosi prema “režimskom umjetniku” Nemanji Cvijanoviću, koji je za svoju izložbu dobio 3.000 eura, Udruga Slobodna Hrvatska “upitne ustavnosti” dobila je 1.855 eura za zbornik kojim “promiče autonomaške stavove”, jedan jazz-festival 20.000 eura te udruga Drugo More 25.000 eura.

Dio novca nije usmjeren u Kazališnu grupu Viktora Cara Emina, smatra, jer je vodi “nepoželjni Siniša Posarić, pravaš, domoljub, svakako nepoželjan”, što ističe kao maćehinski odnos na djelu.

Kako napominje, nije protiv dodjele novca za sve te kulturne aktere, no protiv dodjele Cvijanoviću jest. Što se tiče svih financijskih stavki, govori da je pitanje kako je novac raspodijeljen te koji su kriteriji dodjele.

Novca za kulturu izvan gradske vlasti ima u gospodarstvu, smatra, a predlaže da se novac “prelije prema društvenoj nadogradnji”, što “zahtijeva i određeni angažman lokalne vlasti” u smislu sustava poreznih olakšica i aktivnosti kojima se “gospodarstvenike može motivirati da doniraju određena sredstva u ustanove i udruge u kulturi”.

Kako navodi, u 2021. godini, kad je pandemija koronavirusa bila na vrhuncu, riječki su gospodarstvenici ostvarili prihod od 23,1 milijardu kuna, što je 3,066 milijardi eura, a s obzirom na to da je prošlogodišnji prihod porastao, dolazimo do brojke od 61 milijun eura.

U tom smislu smatra da se svega 10 posto od tog iznosa usmjeri u kulturu, šest milijuna eura bilo bi u rukama riječke kulture, što je više od 10 puta više od trenutačnih javnih potreba u Gradu.

– Sustavnim bavljenjem ovim pitanjem moguće je znatno podići financijsku potporu kulturnim ustanovama u udrugama u našem gradu. Samo, za to treba volje, znanja i truda. Voljeli bismo da aktualni gospodari Rijeke porade na tom pitanju.

Ako to ne učine, tada će to biti jedan od mnogih projekata koje ćemo ponuditi našim sugrađanima na predstojećim lokalnim izborima, zaključio je Zvonko Čapko.