Dvije riječke kroatistice i profesorice s Filozofskog fakulteta u Rijeci – Diana Stolac i Anastazija Vlastelić – zaključile su da je jezik reklamnih poruka dovoljno zanimljivo, ali i nedovoljno istraženo područje, pa su odlučile zaroniti u to nepregledno more reklama koje nas okružuje. Rezultat je knjiga »Jezik reklama«, objavljena u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade, i nedavno predstavljena javnosti. 

  Zadovoljni studenti

Knjiga nije dugo na tržištu, ali kakve su dosad bile reakcije, od šire, ali i uže javnosti, vaših kolega?

  Stolac: – Povratnih informacija, naravno, ima malo jer knjiga je tek mjesec dana u prodaji, ali je vjerojatno ljudima zanimljiva zbog naslova, pa su reakcije uglavnom išle u smjeru da je dobro da se o tome piše. Manje je bilo stručnih analiza, je li to netko vidio pozitivno, negativno, ima li netko primjedbu zašto se mi kao jezikoslovci bavimo samo jezikom reklama, a ne cjelinom, koja je složena. Ali mislim da smo i u knjizi pokazali da se nismo uplitali u tuđi posao; nas je zanimao tekst i koliko se iz njega vidi poruka. A te poruke su jako zanimljive. 

  Vlastelić: – Meni su se studenti javljali, oduševljeni činjenicom da je ova knjiga nastala na temelju njihovih radova i promišljanja, a rezultat je kolegija koji se 15-ak godina održava na našem fakultetu, pa su oni iz te perspektive jako zadovoljni. Javljali su mi se stari studenti koji su slušali kolegij te našli u knjizi i djelić sebe. 

  Kako ste došli na ideju izbornog kolegija i kad se uključila profesorica Vlastelić?

  Stolac: – Ja se u svojim temeljnim istraživanjima bavim poviješću jezika. Povijest jezika za mene je ono najljepše čime se čovjek može baviti, ali znam da to nije zanimljivo mnogima. Također, dovedete se u situaciju da ste stalno u 16., 17. stoljeću i poželite iskoračiti iz toga starijeg vremena. 

   Prvo sam počela samo bilježiti neke reklame, a onda se pokazalo da tu ima dosta materijala pa sam o tome počela izlagati na skupovima Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku. Time je nekako i započelo djelovanje izvan fakulteta i vidjela sam da ima materijala za izborni kolegij. Studentima se to svidjelo jer ih je smještalo u njihovo vrijeme, njihov život. 

  Kako izgleda struktura tog seminara? Je li dinamično?

  Vlastelić: – Jest. Seminari se sastoje od dva dijela – jedan je iščitavanje stručne literature, gdje studenti biraju članke vezane uz jezik reklama i to pripremaju kao izlaganje, a u drugom dijelu formiraju timove od više studenata koji onda istražuju područje reklama za koje se dogovorimo. To može biti medij, vrsta riječi, područje (npr. automobili, teleoperatori, kozmetika, hrana…) – sve kako se dogovorimo, ali po njihovim afinitetima. 

  Stolac:– Profesorica to neće reći, ali ću zato ja: Ti seminari su toliko dinamični, studentima je to do te mjere zanimljivo da ih sam materijal toliko povede… Neću zaboraviti grupu koja je govorila o pivu, pa su djevojke bile odjevene kao da smo na Oktoberfestu; vidjele su mogućnost da to ne mora biti klasičan seminar gdje se stane i čita. Predavanja su teorijska, manje intrigantna, ali otvaraju područja, da nam netko ne bi rekao da se samo zabavaljmo čitajući reklame; to jest struka, ali zanimljivo je upravo to kako ih je profesorica kroz seminare dovela do toga da ne odrađuju za ocjenu, nego baš da rade. S užitkom! 

Od terminologije do literature

  Stolac: – U drugim jezicima ima više literature. Meni je velik poticaj bio kad sam svojedobno u Češkoj naišla na knjigu o jeziku čeških reklama. To mi je dalo ideju da bismo i mi mogli napraviti takvu knjigu. Te knjige su potpuno različite po strukturi, ali ideja je tu. 

  Vlastelić: – Ali članaka ima. Ima stručnjaka koji se bave, između ostalog, i jezikom reklama, ali njihovi radovi su slabo dostupni, po časopisima, zbornicima… Primjerice, radovi Vlaste Rišner, Sande Lucije Udier, Branka Kune, Nade Ivanetić, Anamarije Gjuran-Cohe, Liljane Pavlović i drugih, koji s različitih perspektiva analiziraju i jezik reklama. 

Opširnije u tiskanom izdanju