RIJEKA  Skup pod naslovom »Profesija/poziv knjižničar/ka: hommage Katici Tadić« održan je u prostoru izložbe »Glagoljica« Sveučilišne knjižnice Rijeka.

Organizatori skupa su Knjižničarsko društvo Rijeka i Sveučilišna knjižnica u Rijeci, a bio je posvećen knjižničarki Katici Tadić. U uvodnom dijelu Aleksandra Horvat izlagala je na temu »Knjižničari jučer i danas«, a naslov predavanja Silve Novljan je »Quo vadis, knjižničar?«.

  Središnji dio skupa bio je u znaku Katice Tadić (1936-2013), ugledne knjižničarke koja je cijeli radni vijek posvetila knjižnicama, knjižničarstvu i knjižničarima. Na sarajevski period Katice Tadić podsjetila je Amra Rešidbegović, naslovivši svoje izlaganje »Vjerna kći bibliotekarstva: od solistice do orkestra«.

Po završetku gimnazije, 1955. godine, Tadić se zaposlila u svom rodnom Osijeku u Knjižnici sindikalnog vijeća koja je kasnije ušla u sastav Gradske knjižnice Osijek, a godine 1960. zapošljava se u biblioteci Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Diplomirala je bibliotekarstvo na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu i povijest na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Bila je i članica uredništva sarajevskoga stručnoga knjižničarskog časopisa »Bibliotekarstvo«. Tijekom dvadeset godina provedenih u BiH objavila je oko 70 radova, podigla bibliotekarstvo na visoku razinu te dala vrijedan prinos bibliotekarstvu i arhivistici.

  Nakon preseljenja u Rijeku, od 1981. do umirovljenja 1991. radila je u Naučnoj (Sveučilišnoj) biblioteci. Na riječko razdoblje Katice Tadić osvrnula se Marija Šegota-Novak, ukazujući na utjecaj koji je Tadić izvršila na mijenjanje percepcije knjižničarske profesije.

Šegota-Novak istaknula je da je Katica Tadić, od milja zvana Kaća, bila odlična mentorica i savjetnica te vrsna i profesionalna u svemu što je radila. Za svoje djelovanje primila je najveće hrvatsko knjižničarsko priznanje, »Kukuljevićevu povelju«, koja joj je uručena u Zagrebu 1988. godine.

Dala je i velik doprinos u pisanju knjige »Gradska knjižnica Rijeka 1849. – 1930. – 2000.«, posebno u dijelu koji se odnosi na povijest Narodne čitaonice riječke.

  Tatjana Aparac Jelušić govorila je o dvije posebno važne knjige Katice Tadić. Prva je priručnik »Rad u knjižnici«, koji je na popisu obvezne literature na studijima knjižničarstva na hrvatskim sveučilištima te za polaganje stručnih knjižničarskih ispita, dok je Tadićkino kapitalno djelo »Bibliografija o arhivima, čitaonicama, knjižnicama i muzejima: napisi iz riječkih i sušačkih hrvatskih novina od 1900. do 1999. na području današnjih županija Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske«.

  Iskrice sjećanja i svjedočenja iznijeli su Srećko Jelušić, Senka Tomljanović, Milka Šupraha-Perišić i Ervin Dubrović, a stihove je interpretirala Željka Jurčić-Kleković.