Vrelo je, sparno, kasnoljetno podne na riječkom Korzu. Ljudi biraju »dark side of street«, sklanjaju se od sunca u zenitu, teško im je nositi i odjeću, pa i vlastitu kožu. A kamoli maske!

Budući da u ih trgovinama moraju imati, na izlasku ih brzopotezno skidaju kao flaster s bolne rane ili ih stavljaju pod bradu, spretnim, uhodanim, već rutinskim pokretom kao da pod maskom žive godinama.

Tu i tamo, i po ovoj žegi, poneki građanin prolazi s maskom preko lica, no rijetki su to pojedinci. Prilazimo im, ali oni pružaju ruku ispred sebe sa široko otvorenim dlanom, dajući nam do znanja da im ne prilazimo, ili se pak okreću i nastavljaju hodati u suprotnom pravcu.

Poštujemo njihovu distancu. Ostalima su maske, ako ne pod bradom, onda ukras na laktu ili nadlaktici.

Nema razmaka

Rijeka još nije grad pod maskama, a hoće li to postati s obzirom na jučerašnje novo, i zasad najveće povećanje zaraženih u Primorsko-goranskoj županiji, pokazat će vrijeme, odnosno daljnja epidemiološka eituacija, dakle buduće odluke stožera.

– Broj zaraženih raste, jeste li primijetili da ljudi posljednjih desetak dana više nose maske, pitamo Alvina, konobara frekventnog riječkog kafića.

– Ne.

Je li vam teško raditi pod maskom?

– Izuzetno.

Smatrate li da vas maska štiti?

– Ne.

– Paze li vaši gosti kad dođu na terasu na razmak od susjednog stola?

– Ne. Apsolutno nema nikakvog razmaka među ljudima i maske nisu urodile nikakvim plodom, samo su otežale uvjete rada konobarima, trgovcima i ugostiteljima općenito. Realno, nijedna odluka koju je Stožer donio nije logična, pa tako ni ova s maskama.

Kad bi svi nosili maske, možda bi one imale efekta, ovako sigurno ne, govori Alvin poslužujući goste među kojima sam i ja. Sjedim u kafiću, u zatvorenom prostoru, bez maske, jer nije propisano da je moram nositi, kao u trgovini, dok Alvin i njegovi kolege nose maske. Dok razgovaramo, pola metra je udaljen od mene.

Mogu biti i zaražena, plaši li ta pomisao?

– Ne plaši me. Nije strah u pitanju, nego smo svi radnici ljuti, jer nema nikakvog smisla da je lokal pun gostiju, sjede na terasi ili unutra, a jedino konobari imaju masku, to nema nikakve logike.

– U trgovinama i kupci trebaju imati maske, sjedam Alvinu na ranu.

– I to ovisi. Ovdje u trgovinama po centru grada je poluopušteno, netko ulazi s maskom i unutra je spusti ispod brade, ili barem ispod nosa. A kako bi ugostiteljstvo funkcioniralo da pijete kavu s maskom, i za svaki gutljaj je morate spustiti?

Tek to bi bilo ludo! Totalna glupost je što su maske naredili ljudima, testirali su glupost na građanima. Ako se uvode određene mjere, trebale bi se uvesti za sve, jer ovako je sve besmisleno, kazao je Alvin.

Totalni protivnik nošenja maski je i Amra.

– Mislim da su maske totalna glupost jer nas ne štite, nemaju svrhe, a i inače se ne možemo zaštititi od koronavirusa. Ako ga dobijemo, dobit ćemo ga. A mislim da uopće nije tako opasan kako ga prikazuju, kaže ova Riječanka.

Briga za druge

Amra na poslu ne mora nositi masku, a kaže da je ne nosi ni kad uđe u trgovinu.

– Čim uđem, spustim je, jer ne mogu disati i grozno mi je. I nitko mi ništa ne govori, prvih nekoliko dana je bila frka, bili su zaštitari i nikoga nisu puštali u trgovine bez maski, ali sad se vidi da to popušta unatoč većem broju novozaraženih, manje je zaštitara koji na to paze, a sve više ljudi u dućan uđe bez maske ili je spusti čim uđe.

Sve to zbunjuje ljude, stvara konfuziju i ne znaju kome i na temelju čega vjerovati, pa se ponašaju u skladu s vlastitim mogućnostima i situacijama, smatra Amra.

Anja razmišlja drukčije.

– Nosim masku samo u trgovinama i svim zatvorenim prostorima u kojima moram, i kad sam u bliskom kontaktu s ljudima, kao evo sad s vama. Nisam rizična skupina, ali nosim je iz poštovanja prema ljudima koji jesu i onima koji se jako boje zaraze. Smatram to pristojnim za trenutne okolnosti.

– A vi se ne bojite zaraze?

– Ne bojim se za sebe, ali bojim se za roditelje, oni su ipak stariji, smatra Anja.

I gospođa Ankica nosu masku. Ne nosi je, kaže nam, na ulici, osim nekoliko metara ako je zaboravi skinuti kad izađe iz dućana ili ako zna da će odmah ući u drugi.

– Ali nosim je u zatvorenim prostorima, u autobusu, trgovini čak i vani ako je oko mene u velikoj blizini puno ljudi. Bojim se, ipak imam 62 godine i u rizičnoj sam skupini. Naravno da me maska može zaštititi, ipak nije isto kad netko kihne s maskom ili bez nje, kazala nam je Ankica.

Koliko ljudi, toliko i mišljenja, a čak svaka osoba bira drukčiju vrstu maske i nosi je na različit način. Ili je ne nosi uopće.