Rijeka je grad sporta. Svaki dio grada, od Zameta do Trsata, ima svoju zasebnu sportsku priču i svaki od tih dijelova grada nadopunjuje bogatu sportsku povijest grada. Važan dio te sportske priče su i sportski objekti koji su s vremenom u Rijeci stekli kultni status. Od Kantride, dvorane na Zametu, stadiona Krimeja pa sve do Dvorane mladosti na Trsatu. Sva ta mjesta bila su poprište kultnih sportskih događanja koja su obilježila riječki, ali i hrvatski sport.

Međutim, posljednjih smo godina mogli biti svjedoci »odumiranja« nekih od tih kultnih mjesta riječkog sporta. Nije riječ o doslovnom napuštanju i zapuštanju sportskih objekata, već o postupnom prestanku organiziranja velikih sportskih događanja i nestanku velikog interesa publike. Dva glavna primjera te situacije mogu biti stadion Kantrida koji je nekad bio hram riječkog nogometa te Dvorana mladosti na Trsatu. Za razliku od Kantride, dvorana na Trsatu nikada nije bila strogo definirana jednim klubom, manifestacijom ili događajem, već je oduvijek imala širu primjenu. Bez obzira na to, dvorana je u prošlosti uvijek uspijevala naći način kako da privuče publiku.

Novi duh dvorane

U posljednjih se nekoliko godina u krugu Dvorane mladosti na Trsatu rijetko kad mogao vidjeti veći broj ljudi. Ukoliko se izuzmu gosti lokalnih kafića, ljudi koji dolaze u obilazak Trsatske gradine i studenti kojih je Trsat prepun, oko same dvorane i unutar nje posljednjih godina nije bilo mnogo »života«.

Stvari su se promijenile u posljednjih nekoliko mjeseci. Uzrok tome je uzlet riječkog futsala, odnosno konkretno Hrvatskog Malonogometnog kluba Rijeka. Sam klub je osnovan tek 2021. godine, a u najviši rang hrvatskog futsala ulazi 2024. godine. Tad kreće euforija koja je vrhunac doživjela ovo proljeće. Rijeka je u ožujku osvojila kup Hrvatske pobjedama protiv Futsal Dinama, a dva i pol mjeseca kasnije stigla i do finala prvenstva gdje je tek u majstorici izgubila naslov protiv omiškog Olmissuma. Obje odlučujuće utakmice odigrane su pred riječkom publikom, baš u Dvorani mladosti.

Finale Prvenstva Hrvatske u futsalu: Rijeka – Olmissum i krcata Dvorana mladosti /Foto Dean MICULINIĆ

Ono što je fascinantno u ovoj priči je nevjerojatan porast interesa publike. Prema objavljenim podacima riječki klub bio je najgledaniji u cijeloj ligi. Utakmice je redovito pratilo između 800 i 1.000 gledatelja, a najveći derbiji poput finala kupa privukli su i više od 3.000 gledatelja. Takve scene su prije nekoliko godina bile nezamislive. Pogotovo kada se uzme u obzir da klub nije ni postojao, a dvorana nije imala niti jednu sportsku priču koja može privući veći broj gledatelja. Riječki malonogometaši unijeli su novi duh u taj spomenik sporta i podsjetili na doba kada je riječka Dvorana mladosti bila puna i disala za sport.

Sjenu na lijepu priču bacili su neredi i prepucavanja pri kraju posljednje utakmice prvenstva u kojoj su sudjelovali navijači i igrači obje momčadi. Međutim, fokus ovdje nije na navijačima, već na kulturološkom i sportskom fenomenu dvorane. Cijela ova priča napravljena je s ograničenim financijama i marketingom te potvrđuje izjavu kojom je nekadašnji trener KK Split Srđan Subotić nakon serije dobrih rezultata i povratka gledatelja na tribine objasnio situaciju; »Nema ovdje marketinga… Moraš nešto napravit da ljudi dođu gledat«. Izgleda da ova rečenica vrijedi univerzalno za sve sportove i gradove u Hrvatskoj.

Kult dvorane

Generacije u Rijeci oduvijek su imale neka kultna sportska mjesta koja su posjećivale. Centar sportskih događanja u Rijeci gotovo cijelo stoljeće bila je Kantrida koja je zbog specifičnog položaja i »romantičarske« atmosfere stekla kultni status. Kasnije se taj trend preselio na Rujevicu, iako je upitno hoće li novoizgrađeni stadion ikada uspjeti steći kultni status stadiona pod stijenama. Ono što je Kantrida bila za nogomet, to je Dvorana na Trsatu trebala biti za dvoranske sportove.

Gradovi trebaju mjesta na kojima se stvara kolektivna emocija. Uz stadion na Kantridi, tu se može svrstati i stadion Krimeja. Iako praćenost Orijenta koji tamo igra domaće utakmice nije masovna, može se osjetiti da stadion »ima dušu«

Poanta ovog teksta nije u sportu nego u prostoru. Gradovi trebaju mjesta na kojima se stvara kolektivna emocija. Uz Kantridu, u Rijeci se tu može svrstati i stadion Krimeja. Iako praćenost Orijenta koji tamo igra domaće utakmice nije masovna, može se osjetiti da stadion »ima dušu«. Dvorana mladosti trenutno se nalazi u nekoj vrsti međuprostora. Dvorana već godinama, sve do uzleta futsala, nije privukla veći broj gledatelja. Može se reći da se kult dvorane u ovom slučaju nekako izgubio. Nije uvijek bilo tako…

Godina rođenja 1973.

Sama dvorana izgrađena je 1973. godine prema ideji iz 1968. godine. Dvorana je izgrađena u sklopu šireg projekta modernizacije naselja na Trsatu, prvenstveno stavljajući fokus na poboljšanje kvalitete života mlađih generacija te na unapređenje sadržaja za mlade. Osnovna namjena objekta predviđena je za sportska događanja. Centralni teren dvorane ima funkciju prenamjenjivanja tako da se na glavnom terenu mogu igrati košarkaške, rukometne i odbojkaške utakmice. Centralni teren može se uz korekcije koristiti i za borilačke sportove kao što su karate, judo i kickboxing. Sama dvorana ima 2.960 sjedećih mjesta i oko 1.000 stajaćih mjesta, što je čini najvećom sportskom dvoranom u Rijeci.

Osim navedenog centralnog terena, dvorana ima i nekoliko manjih prostora i sala, fitness centar, uredske prostore i ugostiteljske objekte. Centralna točka dvorane 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća bila je košarka, odnosno KK Kvarner. Uspjeh i konkurentnost riječkog kluba u tada vrlo jakoj jugoslavenskoj ligi držao je tribine punima te se mogla osjetiti povezanost dvorane, sportaša i ljudi.

Prenamjena dvorane

Daleko od toga da je dvorana izgubila svrhu i namjenu, ali postupnom stagnacijom riječkih sportskih klubova, pogotovo KK-a Kvarner, pada i interes riječke publike. Dvorana je posljednjih godina uglavnom imala funkciju fitness centra i mjesta gdje gradski klubovi mogu obavljati treninge, dok je masovni interes publike izostajao.

U Dvorani mladosti nije se samo igralo, u njoj se oduvijek i sviralo, pjevalo i zabavljalo

Izuzetak predstavlja nekoliko međunarodnih natjecanja i završnica nacionalnih kupova i prvenstava u raznim sportovima. Osim sportske namjene, dvorana je često bila domaćin raznih koncerata. Može se zaključiti da je dvorana uvijek imala svoju svrhu, ali nedostajao je taj masovni interes publike.

Trsat – sportski centar grada

Cijela ova priča s ponovnim dolaskom ljudi na tribine Dvorane mladosti sadrži i sociološki aspekt. Trsat je već godinama poznat kao mjesto okupljanja. Prvenstveno je to zasluga svetišta i studentskog kampusa. Sportska komponenta je također postojala, ali religijski i studentski aspekt je prevladavao.

Uspjesima HMNK-a Rijeke trsatsko naselje dobilo je i ovu treću komponentu. Zanimljiv je i psihološki aspekt cijele ove priče. Prirodno je da s porastom uspjeha momčadi raste i broj gledatelja.

Međutim, postavlja se pitanje je li ova priča s povratkom ljudi u Dvoranu mladosti samo trenutak ili je moguće dugoročno održavanje takvog stanja. Jesu li pune tribine posljedica trenutnog sportskog uspjeha ili se stvara nova navika odlaska na utakmice?

Koliko li je generacija ovim stubama hrlilo u nju? / Foto Dean MICULINIĆ

Ljude su definitivno privukle pobjede i rezultati, ali ne može se zanemariti ni osjećaj sportske nostalgije i iskustvo masovnog praćenja sportskog uspjeha. Osim sportske strane, najveći poduhvat ove futsalske priče jest upravo revitalizacija i oživljavanje jednog kultnog mjesta u Rijeci. Građanima Rijeke i Trsata ostaje nadati se da ovo nije samo prolazni trenutak, već početak, odnosno nastavak duge sportske tradicije trsatskog naselja.

I svi s nestrpljenjem očekuju konačni početak faceliftinga ove trsatske sportske ljepotice.