RIJEKA Dodjeljujući nagradu za životno djelo fra Bonaventuri Dudi, Grad Rijeka je odao priznanje čovjeku koji je zadužio i zadužuje cjelokupnu hrvatsku kulturu. Ovjenčao ga je grad u kojem je rođen i u koji se iz svoga zavičajnog Krasa na otoku Krku još kao dijete vratio na školovanje; gdje je upoznao Trsat i franjevce i odlučio postati franjevac, prije toga upoznavši Sušak i sestre sv. Križa – ukratko grad s kojim je, preko Trsata, ljubavlju i radom, uvijek ostao snažno povezan.

Na svečanosti dodjele nagrada nešto od toga najsažetije je spomenuo sam p. Duda, naš bibličar, prevoditelj Biblije, antologijski tumač i propovjednik Evanđelja, pjesnik i skladatelj, profesor emeritus na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, akademik i dobitnik mnogih priznanja. No cijeloga sebe, svoj credo, svoj pogled na život na toj je svečanosti lapidarno izrazio pjesmom sv. Franje Asiškog »Pjesmom svih stvorenja«. 

   Susreli smo p. Dudu u Trsatskom svetištu u koje je stigao iz Varaždina, iz franjevačke kuće, moglo bi se reći bolnice, u koju se s Kaptola preselio i u kojoj ima svu potrebnu pomoć. Susreli smo se uoči te sjednice Grada, kada smo ga došli pozdraviti te nam je njegov subrat i prijatelj dr. fra Emanuel Hoško prenio ono što je p. Duda toga popodneva evocirao u svetištu koje je u bitnome usmjerilo njegov život. Kratak je bio taj naš susret, ali kao i uvijek srdačan i vrlo dojmljiv – p. Duda se raspitivao i zahvaljivao, i ispratio nas, kao i uvijek, s blagoslovom. 

  Ljudi čine grad

Nagradu za životno djelo koju je dobio u Zagrebu, primio je puno lakše i otišao na tu svečanost, a poziv da dođe u Rijeku ostavio je bez odgovora sve do dana te svečanosti. Imao je osjećaj da dolazak u Rijeku od njega očekuje franjevački provincijal, premda je provincijal odluku prepustio njemu samom. Došao je u pratnji jednoga brata franjevca, koji je zadužen da mu pomaže i brine o njemu, došao je na Trsat, a s Trsata na svečanost.

Podsjetimo, na svečanoj sjednici Grada bio je i predsjednik države Ivo Josipović, izrazivši tako poštovanje i dobitnicima nagrade za životno djelo, uz p. Dudu i Maksu Peču. Podsjetimo i da je gradonačelnik Vojko Obersnel tada rekao da djela čine čovjeka, a da ljudi čine grad, da su ta dvojica velikana dali najbolje od sebe. 

   Uglavnom, tog poslijepodneva na Trsatu, p. Duda se prisjetio svojih snažnih veza s Rijekom: tu se rodio, ali najranije djetinjstvo proživio je u Krasu na otoku Krku odakle je njegova obitelj, pa često znade reći da je »Krasanin, Krčanin, kršćanin«. »Predškolske i rane školske dane proveo je na Krasu, a zatim ga je njegova mama uzela na Sušak. Sada je Bonaventura ispripovijedao nešto što začuđuje i zadivljuje. U njegovoj familiji su, pregledavajući obiteljske fotografije, našli sliku kako ga njegova mama nosi u nekoj torbi, i jasno ta slika je za njega jako važna i sada je čuva on sam kao posebnu dragocjenost. 

Susreti s franjevcima

Ispričao je da je godinama kasnije slučajno prolazeći kroz Padovu, u knjižari zapazio točno takvu sliku koja se nalazi na oltaru u Krasu. Ispod nje je pisalo da se original nalazi u poznatoj talijanskoj stalnoj izložbi Pinacoteca di Brera u Milanu i da ju je naslikao glasoviti slikar Van Dyck. Na toj slici sv. Antun ima zamotanu nogu. Zašto? Fugošić mu je objasnio da je Antun omotao nogu sa zbirom svojih pisanih propovijedi i te propovijedi je koristio. To je bio put da se nekako ukaže na to da je Antun bio, kako danas u Crkvi nosi naslov, evanđeoski naučitelj. Evanđelje mu je bilo model života i temeljni sadržaj koji je naučavao, a Sv. Franjo je Antuna nazivao »naš biskup«. Tako je i to značajno u životu p. Dude«, kaže dr. Hoško. I asocijacija nam je sasvim izravna i potvrđuje ono što znamo – naš p. Duda je suvremeni učitelj Evanđelja. 

Rimski studij

I kao dijete, jako je studirao što ta crkva ima i usvajao sav onaj sadržaj koji je vezan uz nju kao mjesto na kojem je boravila Nazaretska kućica, odnosno kao mjesto na kojem je osobita slika Majke Božje iz 1367. godine. Kaže da ga je ta slika uvijek privlačila i izazivala u njemu divljenje jer da je, kao dio poliptiha, bila sasvim drukčija od drugih slika Majke Božje. Završio je školovanje u Rijeci, otišao je franjevcima u kolegij u Varaždin i tamo završio sve što se moglo, a zatim je u Zagrebu studirao teologiju.

Uspješno mu je ishođena putovnica pa je otišao na daljnje studije u Rim i doktorirao na temu velikog hrvatskog teologa kasnog srednjeg vijeka Ivana Stojkovića. Tezu je napisao na latinskom jeziku, a dugo dugo vremena je prošlo prije nego je saznao da je prvi koji je napisao recenziju njegove radnje u jednom teološkom stručnom časopisu bio sadašnji papa emeritus Benedikt XVI. Kao mlad profesor posvetio se predavanju Svetoga pisma, osobito Novoga zavjeta i to mu je postao životni poziv. I u tom pozivu je proživio i doživio svoj život«, prenosi naš sugovornik. 

   Kratko ćemo podsjetiti da u našoj crkvenoj i kulturnoj povijesti ostaje upisan fascinantan poduhvat prevođenja Biblije 1967./68. godine – Zagrebačke Biblije kojoj je p. Duda, uz Juru Kaštelana, bio urednik, kao i to da je jedan od pokretača Glasa Koncila. 

   »S Trsatom je Duda povezan od djetinjstva i Trsat je bio njegova polazišna točka da postane franjevac. Bio je jako angažiran i oko proslave 700. obljetnice Trsatskog svetišta 1991. Tada je napisao knjigu »Nazaretska poruka Marijinog Trsata« i ta knjiga o Trsatu govori na drukčiji način, na nov način – govori i predstavlja Trsat kao Hrvatski Nazaret. Njegovi tekstovi su pisani pristupačno običnom čitatelju, a svećenicima predstavljaju bogat izvor za propovijedanje o Trsatu.