Danas, na Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima – fašizma, nacizma i komunizma – okupljamo se ovdje, na spomen-groblju u Sobolima jer ono za nas ima duboko povijesno i emotivno značenje.

Na ovom tlu su živote izgubile nevine žrtve fašističkog nasilja. Ljudi koji su bili progonjeni – jer su bili drugačiji, jer su mislili slobodno, jer su vjerovali u dostojanstvo čovjeka.

Soboli za nas nisu samo groblje, oni su simbol patnje, ali i opomene. Jer ovo mjesto nije samo. Diljem cijele Grobnišćine naši su krajevi obilježeni brojnim spomenicima, pločama i grobovima koji svjedoče o žrtvama rata, represije i progona.

Svaki od tih spomenika, bilo na osami, uz put, ili u srcu sela, nositelj je jedne priče. Jedne sudbine. Jednog upozorenja. I opomena da zlo nikada ne dolazi iznenada – nego kroz šutnju, strah i ravnodušnost.

Danas se prisjećamo svih žrtava totalitarnih režima – bez obzira na vjeru, naciju ili uvjerenje. Njihova žrtva nas obvezuje: da ne zaboravimo, da govorimo istinu i nadasve da – čuvamo slobodu.

Bile su to riječi Ivane Cvitan Polić, načelnice općine Čavle na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, koji se širom Starog kontinenta tradicionalno obilježava 23. kolovoza.

I ove se godine u organizaciji Općine Čavle održao ispred spomen obilježja žrtvama fašističkog terora u Sobolima. I ove godine popraćen svijećama i iskrenim poštivanjem prema žrtvi od strane predstavnika UHBDDR Grobnišćine kao i predstavnika matičnih organizacija HDZ-a Grobnišćine, ali, iako je riječ o spomen danu upisanom u kalendar najvažnijih datuma do kojih drži moderna Hrvatska – u popriličnoj tišini.

Ili da budemo do kraj iskreni, kad govorimo o poštivanju žrtve, bez obzira od koje ruke stradala, skoro da jedino iskreni, veliki, slobodarski duh Grobnišćine do njega drži.

Kako naime objasniti da smo tako strasni, tako vatreni u obračunima “ustaša i partizana”, a tako nespremni, tihi, ma naprosto jalovi kad treba iskazati naklon žrtvama totalitarizama.

Ljudima koji su živote izgubili samo zato jer se nisu uklapali u pojedina, na našem području na žalost uvijek preduga, razdoblja isključivosti.

– Ovdje, među ovim spomenicima, i diljem Grobnišćine, mi se uvijek sjećamo ljudi – ne brojeva. Sjećamo se njihovih priča, njihove šutnje i njihove vjere u bolje sutra. Zato neka ova mjesta – Soboli i svi naši spomenici ostanu trajni znak da mir počinje upravo ovdje: u poštovanju, u istini i u pamćenju, dodala je Cvitan Polić nakon čega su se svi okupljeni otputili prema Jelenju gdje se počast, uz prigodnu molitvu jelenjskog župnika Tomislava Ćurića, iskazala žrtvama koje su zbog svoje vjere izgubili živote.

Konkretno riječ je o pet svećenika – tri su živote izgubila 1943. godine, dva 1946. – žrtvama komunističkog terora iz župnog doma u Jelenju koji su ubijeni bez suda.

Bez krivnje. I bez pravde.

Grobnišćina nam, osim u pjesmi i svekolikom izrazima društvene i humane povezanosti, treba biti uzor u poštivanju ljudskih i demokratskih prava.

Upravo ustrajnost u obilježavanju spomena na sve žrtve svih totalitarizama pokazuje kako se iskreno i istinski vjeruje u vladavinu prava i demokracije. Iako bi taj spomen dan trebao i morao biti zalogom bolje, mirnije i tolerantnije budućnosti.

Da nema Ivane Cvitan Polić i njezinih Grobničana, vrlo različitih političkih preferencija i glasačkih odabira, dan koji slavi mir i toleranciju na širem području Primorsko-goranske županije ne bi ni postojao.

Ili onako potpuno matematički i statistički iskreno: do slobode i demokracije, a ne do svojih zaraćenih i često zakrvljenih tabora, drže samo na – Grobnišćini.

Da, to je taj tako željeni, a tako rijetki – slobodarski duh. Kojeg imaš. Ili ga nemaš.