Foto: M. LEVAK
povezane vijesti
ČAVLE – Si kantaju, si tancaju, zvonci jako dondolaju! – konačno se moglo zapjevati na prvoj ovogodišnjoj zvonjavi Grobničkih dondolaša koji su prizvali friško, ali sunčano i ugodno vrijeme te obišli naselja uzduž i poprijeko općine Čavle.
Nakon prošlotjednog podizanja velikog dondolaškog zvona u Cerniku, sto četrdesetak dondolaša odjevenih u karakterističnu odjeću, kariranu košulju, crne hlače, kožuh, krabuju i, naravno, naprćeni malim i velikim zvonom, dočekalo je dan kada će iz svoga kraja ponovo potjerati sva zla, duhove i zvijeri, a privući smijeh, veselje, pjesmu i sve što s tim ide.
Nakon jutarnjeg okupljanja u središtu Čavala, glasna je skupina odradila 12-satnu smjenu obišavši mještane koji su ih adekvatno dočekali i počastili, da bi se po obavljenom poslu vratili do svog ishodišta, sigurni da ova polovica Grobnišćine barem godinu dana neće trebati njihove usluge.
– Nakon dugih priprema jedva smo dočekali ovaj dan, otvaranje mesopusta nam je nekako najposebnije jer nam od zadnje zvonjave do njega prođe najduže vremena. Dečki su mi se javljali u petak navečer, nitko nije mogao spavati kao da nam je prvi put da idemo zvoniti, jedva smo dočekali da se sunce pojavi i da krenemo u obahajanje naših mjesta.
Vrijeme nam se razvedrilo, dečki su puni volje, puno nas je, ljudi nas lijepo dočekuju i ništa nam ne fali. Jedino mi se čini da ćemo morati prizvati zimu jer nam je već dosta ove topline, naveo je predsjednik Grobničkih dondolaša Alen Haramija, dodavši kako je s obzirom na kratko razdoblje ovogodišnjih pusnih i maškaranih običaja, raspored ispunjen i gust.
Jelenje pa Kukuljanovo
Već idućeg vikenda oporavljeni će dondolaši obići općinu Jelenje, a tjedan dana kasnije sudjelovati na tradicionalnoj smotri zvončara na Kukuljanovu “Zvona i kanat za bakarski kraj”. Da bi izgurali još nekoliko gostovanja od kojih je jedno inozemno, Riječki karneval i zatvaranje mesopusta, kondicija dondolaša morat će biti na razini, no njihov entuzijazam i energija, kao što to vrijedi za bocune pune osnovnog grijaćeg sredstva, tek su načeti. Uz brojno članstvo od gotovo dvjestotinjak dondolaša, među kojima čak šezdesetak onih mladih i nadobudnih, ova pusna tradicija nedvojbeno ima jaku sadašnjost i budućnost.
– Svake godine nas je sve više, naš rad i vrijednost onoga što mi prikazujemo se prepoznaje. Kandidata za pristupanje dondolašima je puno, a jedini preduvjeti su grobnička krv, volja za “pohajanjem” i želja da se onome što čuvamo dâ nešto svoje i prenese na mlađe, zaključuje Haramija.
