Sve sestre Presvetog Srca Isusovog nisu pokopane u označenim lijesovima, pa je pred ekshumacijskim timom koji vodi Alan Bosnar, a čine ga mladi forenzičari, dug put do identifikacije ostataka sestre Marije Kozulić kako bi mogla biti proglašena blaženom
Suradnju s američkim sveučilištima pokrenuo je Dragan Primorac koji je time povezao svoje matične institucije u SAD-u (Sveučilište Penn State i Sveučilište New Haven) te splitsko sveučilište. Mnogi od njih su ugledni forenzičari svjetskoga glasa koji svoja znanja i iskustva danas prenose hrvatskim studentima tijekom predavanja.
– Studijski program forenzičkih znanosti u Splitu je pravi hrvatski »brend«, ne samo splitski. U provedbu programa uključeno je oko 140 doktora znanosti iz Hrvatske i inozemstva, a gostovalo je i nekoliko američkih i europskih profesora. Nastavu je primjerice održao Henry C. Lee s Instituta forenzike Sveučilišta New Heaven, jedan od najpoznatijih svjetskih forenzičkih znanstvenika koji je slavu stekao radom na slučajevima O. J. Simpson, John F. Kennedy, Bill Clinton… Također, splitsko je sveučilište posjetio i Timothy Palmbach, jedan od najvećih američkih eksperata s područja balistike i rekonstrukcije mjesta događaja, kao Mitchel Holland, vodeći svjetski znanstvenik za analizu mitohondrijske DNA koji je svjetsku slavu stekao radeći kao direktor DNA laboratorija u sklopu Instituta za patologiju američke vojske u Rockvilleu gdje su se prvi put metodom DNA identificirali skeletni ostaci pronađeni u Vijetnamu i Koreji, kaže Dragan Primorac koji je jedan od utemeljitelja forenzičke DNA analize u nas i među prvim stručnjacima u svijetu koji su primijenili analizu DNA za identificiranje ostataka pronađenih u masovnim grobnicama.
NOVINARI U FORENZICI
Veliki iskorak u edukacijskim procesima na Sveučilišnom studijskom centru za forenzičke znanosti u Splitu ostvaren je i kroz suradnju s ključnim hrvatskim institucijama koje se bore protiv kriminala, poput Državnog odvjetništva, MUP-a, posebice Centrom za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić i Središnjom obavještajnom agencijom. Ovisno o upisanim modulima, a moguće je pohađati Istraživanje mjesta događaja, Forenzičku kemiju i molekularnu biologiju, Forenziku i nacionalne sigurnosti te Financijsko-računovodstvenu forenziku, studenti na navedenim institucijama provode dio praktičnog usavršavanja radeći na konkretnim slučajevima.
– Veliki broj forenzičara završi u privatnim firmama, jer je u europskim i svjetskim poduzećima prevencija iznad svega, a tu je financijsko-računovodstvena forenzika primarna. U Americi su, primjerice, najcjenjeniji oni suci i odvjetnici koji su uz pravnu znanost završili dodatnu edukaciju iz forenzičkih znanosti, pa u obavljanju svog posla apsolutno vladaju materijom. U Hrvatskoj je čak nekoliko novinara upisalo Studij forenzičkih znanosti i smatram to pravim načinom za bavljenje istraživačkim novinarstvom, kaže Dragan Primorac koji je od početka Domovinskog rata radio na identifikacijama skeletnih ostataka pronađenih u masovnim grobnicama.
Članovi tima ekshumacije, koji uz Alana Bosnara čine Dragan Primorac, Šimun Anđelović, Anja Petaros, Željana Bašić, Ivana Anterić i Miran Čoklo, stigli su pred grobno mjesto sestara Družbe Presvetog Srca Isusova, čiji se posmrtni ostaci odlažu u zajedničku grobnicu još od 1907. godine, a koja je danas uljepšana cvijećem i odsjajem upaljenih svijeća na nadgrobnom spomeniku na čijoj su gornjoj ploči urezana imena pokojnica.
Nakon što su odjenuli bijela »radna« odijela, na noge navukli čizme, preko ustiju i nosa stavili zaštitnu masku i na svaku ruku nekoliko gumenih rukavica, najbolji hrvatski forenzičari zakoračili su u unutrašnjost grobnice. Kad se čovjek odjednom nađe među mnoštvom posmrtnih ostataka, u hladnom, vlažnom i mračnom prostoru, kakav je onaj grobnice, zasigurno poželi čim prije izaći iz te morbidne scene. No, ne i forenzičari čiji je opis radnog mjesta pri prvoj fazi istraživanja (mjesta događaja) nerijetko upravo takav. Zatome normalne ljudske osjećaje kako bi na najbolji mogući način proveli zadatak imajući na pameti samo konačan cilj, a to je izazov pretvaranja priče u dokaze. To je najsažetije rečeno njihov posao.
– Prvog dana ekshumacije s kolegicom Anjom Petaros spustio sam se u grobnicu i odmah smo vidjeli da nas čeka puno posla. Na prostoru od dvadesetak kvadrata koji je podijeljen na dva krila, drveni sanduci novijeg datuma uredno su označeni, dok su metalni starijeg datuma, devastirani, oštećeni, napukli i neoznačeni. Također, naišli smo na sedam vreća s posmrtnim ostacima koje smo uzeli na razmatranje i uvidjeli da unutar jedne vreće nisu ostaci samo jedne pokojnice, kaže voditelj projekta, specijalist sudske medicine Alan Bosnar.
Promicateljica pravde
Ekshumacijskom timu Alana Bosnara već je prvog dana bilo jasno da je pred njima kompliciraniji put rješavanja zadatka negoli je to bilo za očekivati, budući da im je velika prepreka, osim protoka vremena, i nered koji su zatekli u grobnici. Okolnosti otkrivanja posmrtnih ostataka sestre Kozulić dodatno su se zakomplicirale kad je otkriveno da grobnica skriva još posmrtnih ostataka. Naime, kad su Anja Petaros i Miran Čoklo pomaknuli jednu od betonskih ploča, otkrivene su nove katakombe s još nekoliko manjih sanduka s kostima. Upravo će takva požrtvovnost Anje i Mirana, koji sa svojim kolegama na slučaju rade od jutra do mraka, navesti njihova mentora Alana Bosnara da potvrdi da su mladi i kvalitetni kadrovi siguran zalog za sjajnu budućnost hrvatske i svjetske forenzike.
– Mladi kolege koji su angažirani izuzetno su stručni, ulažu mnogo truda i zalaganja te je stoga za očekivati kako će, zahvaljujući njihovom znanju, radu i požrtvovnosti, a uz suradnju s kolegama iz Splita, koji će odraditi drugi dio posla koji je vezan uz DNA analizu, konačan ishod utvrđivanja identiteta biti pozitivan. Oni rade na način da nikada ne prigovaraju na uvjete rada, a daju maksimalan rezultat, ističe Alan Bosnar koji je na čelu projekta ekshumacije časne sestre Marije Kozulić, što je od povijesnog značaja za ove prostore.
Naime, Marija Krucifiksa Kozulić osnivateljica je karitativnih ustanova u Rijeci i utemeljiteljica autohtone hrvatske redovničke zajednice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Svojim se životom i djelom naviještala kao promicateljica pravde, istine i ljubavi.
Tragovi života
– Žrtvovala je život za siromašne, nezbrinute, gladne kruha i ljubavi, a potrebe ugrožene djece i mladih bile su prioritet Marije Kozulić koja je početkom 20. stoljeća sagradila dom za nezbrinute pruživši im ljubav, obrazovanje i perspektivu za budućnost, kaže Dobroslava Mlakić, postulatorica pripreme kauze za proglašenje blaženom Marije Krucifikse Kozulić.
Ukoliko se beatifikacija uspješno privede kraju, bit će to početak jedne nove prepoznatljivosti grada Rijeke u vjerskim okvirima. Uz čast posjeta Svetog Oca Rijeci, gradu u kojem je smješteno i Trsatsko svetište, mnogi će vjernici zasigurno imati potrebu doći pokloniti se i ostacima blaženice koja je u Rijeci živjela, djelovala i umrla na glasu svetosti 29. rujna 1922. godine.
Prilikom selekcioniranja ostataka temeljem dokumentacije o sestri Kozulić, a koja otkriva životnu dob, visinu, bolesti, traume i deformitete, s utvrđivanjem bioloških profila koštanih ostataka započela je Anja Petaros koja svoj posao dijelom doživljava romantičarski.
– Zadatak je forenzičkih antropologa proučavanjem kostiju čitati živote ljudi. Život ostavlja tragove, a ostavlja ih i na kostima. Iz kostiju iščitavamo kako je čovjek živio, kojim se aktivnostima bavio, kad se razbolio, koju je traumu preživio. Slaganjem mozaika o kakvoj se osobi radi slažemo životnu priču osobe, kaže nam Anja Petaros koja je pobliže pojasnila etape svog posla.
– Sve počinje klasičnim fizičkim radom, pranjem kostiju, i to običnom vodom i četkicom, iako su se ranije koristili deterdženti čime se više štetilo materijalu nego koristilo. Kosti se potom puste da se osuše, nakon čega se slaže kostur od 206 kostiju (u optimalnim uvjetima). Tada kreće iščitavanje. Osobno krećem od lubanje, utvrđivanja stanja zubala, markera, određivanja korištenja određene muskulature za vrijeme života. Drugačiji su, primjerice, skeleti osoba koje su se bavile joggiranjem, hodanjem, jahanjem ili vaterpolom. Utvrđuje se dob, također temeljem zubala i zdjelice. Sve proučeno se bilježi, zapisima i fotografijama te se kostur sagledava iz konteksta vremena kad je osoba živjela, ukoliko je poznato. Biološki se sustav stavlja u kulturno i povijesno razdoblje, napominje Petaros koja se u svojem radu služi različitim metrijskim instrumentima, pločama za mjerenje duljine i širine kostiju i povećalima.
Forenzika joj se svidjela još tijekom studija, kao kolegi Miranu Čokli koji se bavi, kako kaže, »kockicom u mozaiku jedne priče«, forenzičkom toksikologijom.
– Ako se dokazi ne prikupe na pravilan način, svaka daljnja analiza u laboratoriju propada, ma koliko laboratorij bio opremljen naprednom tehnologijom. Isto tako, izuzimanjem uzorka dokaz se uništava pa u forenzici postoji samo jedna šansa da se nešto napravi kako treba, kaže Čoklo.
