I stoga odmah na početku ovog bakarskog vremeplova u kojem su se na vrlo suptilan način isprepletale prošlost i sadašnjost dajući usput i naznaku budućnosti sve pohvale organizatorima – TZ Grada Bakra i Gradu Bakru, ali i brojnim udrugama s područja Grada, kao i svim građanima, jer, kako doznasmo, organizaciju subotnjih zbivanja potpisuju svi stanovnici bakarskog kraja, kako oni koji su direktno sudjelovali u njoj, tako i oni koji su došli biti dio velebnih zbivanja od kojih je Margaretina subota bila satkana.

Kubure, sablje, topovi

Događanja je bilo toliko da su onom tko ih je baš sve htio vidjeti još i danas noge u lošem stanju. A, ne s planinarima PD Bakar i njihovim sljedbenicima nismo ranim jutrom krenuli u osvajanje vrhova Risnjaka. U »protokol« Margaretinog dana, koji je usput rečeno štimao u minutu, a sve zahvaljujući »maloj od protokola« Gordani Šimić Drenik, upali smo u predvečerje.

Krenuli smo iz bakarskog parka u kojem su 23 povijesne postrojbe HV-a, predvođene Gradskom stražom Bakra polaganjem vijenca na spomenik Domovinske zahvanosti, te počasnim pucnjem Frankopanskog voda iz Ogulina izrečeno veliko hvala svima onima koji su dali život za domovinu. Potom je uslijedio svečani mimohod tih istih povijesnih postrojbi, glavnom bakarskom šetnicom, a onda i njihovo postrojavanje na Žalu ribara. Treba li uopće reći da su ljudi odjeveni u živopisne vojne odore, naoružani kuburama, sabljama i puškama, vukući za sobom topove izazivali divljenje svakim korakom kojim su, praćeni LG Fužine, kročili Bakrom. Pljesak odraslih, i širom otvorene dječje oči pratile su ih ma gdje krenuli. A da im je bilo lako – nije.

Bakar se te večeri topio na sparnih gotovo 30 stupnjeva, a njihove odore izrađena od teških tkanina kao što su vuna, sukno, brokat i slično još su više dizale temperaturu. No, vojska sve izdrži pa i bakarsku sparinu. Propitkujući se među oduševljenim pučanstvom koja im je povijesna postrojba najviše zapela oku došli smo do zanimljivih odgovora.

Najprije dva očekivana – Karlovčanima, braći Željku i Vinku Posavec koji su na bakarsko slavlje u čast svoje zaštitnice sv. Margarete došli sasvim slučajno, jer su ovaj vikend odlučili provesti u Rijeci, a onda su čuli za bakarska zbivanja i vođeni radoznalošću obreli se tu gdje jesu, dakako da su to odore Karlovačke građanske garde. Marinu, Sebastijanu i Kristijanu, mlađahnim dečkima sa zapadnog dijela Rijeke to su bile odore, ili kako rekoše »više ono ispod odora« Križevačke djevojačke straže, a budućem školarcu Ivanu »oni ča imaju ono na čižmami i črni kapoti«. E, pa ti su bili pripadnici Zrinske garde iz Čakovca.

Ni česa ni

Ono što se, sudeći po »moovingu« mnogim posjetiteljima Bakra baš jako, jako svidjelo bio je Margaretin samanj ili više od 50 štandova nanizanih s obje strane prometnice od Hotela Jadran pa dok treba. Ponuda božanstvena, od drvenih igračaka, preko nakita, kućnih potrepština, tradicijskih jela, pića i oruđa, meda i ostale zdrave hrane do knjiga. Jer, Gradska knjižnica Bakar, baš kao ni bakarske trgovine i oštarije nije htjela biti iznimka. Na njihovom su se štandu »za niš« mogli kupiti bakarski zbornici, potom brojni zanimljivi naslovi po vrlo niskim cijenama, ali i majice sa znakom Margaretinog leta za svega 35 kuna. OPG Klepac iz Čabra nudilo je sve od drva, ili od kuhača do dječjih igračaka.

Sad ne znamo jesu li se ispred njihovog prodajnog mjesta djevojke zaustavljale zbog zgodnog Robija ili zbog onog što je nudio, ali ono što znamo jest da je mlasom Klepcu u Bakru baš OK, prodaja je OK, jedino na što je imao prigovor jest sparina. Reče, ne znam što bih dao da se mogu ić’ okupat! Isti problem mučio je i penzionere Kukuljanova. Uf, ča j teplo, ponavljale su iz svog kutka. Njima dodatno jer Kukuljančanke i Škrljevke upriličile su kuhanje palente »uživo« što znači uz one, već spomenute još i takozvani »bonus celzijus«. Paula Mičetić i Vesna Strah izreferiraše nam brzinom munje što se sve kod njih može kupiti.

– Sva tradicionalna jela. Od palente kompirice i sira, preko povetic od orehi, jabuk, maka, rogača i višanj do kuglofa, rekla nam je Paula, a Vesna dodala kako je sve »za prsti polizat«. I da bi riječ rekli! Probali, potvrdili, zahvaljujemo i preporučamo se za drugi put.

Fana i Lana

Dakako da su u »sajmenom lancu« bile gotovo sve udruge s područja bakarskog kraja, pa smo tako sreli Težakinje i težaki z Praputnjaka, članice Eko etno udruge Krasica, udruge iz samog Bakra, ali i mnoge druge. Sudeći po natpisima na prodajnim mjestima cijela je Hrvatska bila dio Margaretinog sajma. Ipak, nama najdraži štand nije bio nanizan u lancu, već sasvim zasebna karika. Radi se o štandu osmogodišnje Fane i desetogodišnje Lane Grohovac. Ove su dvije »prave, pravcate Bakarke« na prekrasnoj starinskoj klupici izložile školjke i vrećice lavande. Lana brine za blagajnu, Fana za marketing, a tata nadgleda situaciju. Prodajom su zadovoljne, ne znaju u što će uložiti dobit, a Bakar im tog dana bude prekrasan i htjele bi da je svaki dan tako. Ne boje se kad u rekonstrukciji pomorske bitke zapuca sa svih strana, ali rekoše da im se lani kuća tresla jer je top bio postavljen baš ispred nje.

A onda je došao trenutak što su ga svi s nestrpljenjem očekivali. Na rivi čovjek na čovjeku, bakarski prozori i balkoni prepuni znatiželjnika, vala brodica. Na valovima Pomorskog radija Bakar koji je iz sekunde u sekundu »uživo« pratio sva bakarska zbivanja najavljena je rekonstrukcija povijesne bitke kojom su Bakrani 8. kolovoza 1616. godine zauvijek iz svoje vale otjerali Mlečane. I u subotu bi, baš kao početkom 17. stoljeća. Na moru u ulozi mletačkih jedrenjaka »Stari Ive«, »Sakuhai« i »Klementa«, na Masarykovoj obali, Velikom puntinu i kraj Lubena tri topa, vatra na Trgu Vrata, u cijeloj priči preko 200 »glumaca« i 20-minutni spektakl na kopnu, i na moru. Potom ga je zamijenio onaj na nebu. Fascinantni vatromet izmamio je gromoglasni pljesak, a iz svih djelova Bakra moglo se čuti samo – vauuuu! Rascvjetano bakarsko nebo simbolično je označio pobjedu Bakra nad svim onima koji su ga tijekom povijesti ugnjetavali i na ovaj ili onaj način »ubijali«.