RIJEKA Ma koliko nam tako ne djelovalo, i ma kako se nedovoljno često posvećujemo problemima osoba s invaliditetom, njihov bi nas realan broj morao motivirati na sasvim drugačije ponašanje. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj žive 529.103 osobe s invaliditetom.

A to je ne samo golema brojka u apsolutnom smislu, ona je to i izražena kao postotak – 11,9 posto ukupnog stanovništva djeluje itekako obvezujuće po ostale, one bez invaliditeta. Situacija u PGŽ-u je bolja – ukupno je 25 tisuća osoba s invaliditetom, što je 8,3 posto populacije.

U petak, 5. svibnja i u Rijeci je obilježen 15. po redu nacionalni dan osoba s cerebralnom paralizom, a na čelu Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka već punih pet mandata, s manjim prekidima od 1981., nalazi se Miljenko Mišljenović, svojevrsna institucija kad je borba za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom u pitanju. Mišljenović je godinama bio član predsjedništva Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, SOIH-a, a trenutno je uvijek predsjednik njegovog nadzornog odbora, a u travnju je dobio još jedan četverogodišnji mandat na čelu riječke Udruge.

U skladu sa zakonom

– Ukupna brojka invalida ni u kom slučaju nije mala, a ako se osvrnemo na udrugu kojoj sam na čelu, na Udrugu osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka, ona broji 392 člana. No, ja tu pravim razliku jer realno imamo dvjestotinjak aktivnih članova. Pod aktivnošću prvenstveno mislim participaciju u radionicama i općenito aktivnostima Udruge. Nije naime lako svima onima koji su dislocirani, smješteni u domove participirati u našem radu, no s druge ih strane ipak ne mogu smatrati aktivnim članovima, ističe Mišljenović. Njegova je stalna misija unapređivanje kvalitete života osoba zbog kojih Udruga i postoji.

Ma koliko novca uvijek manjkalo, Mišljenović maksimalno koristi sve komparativne prednosti koje omogućavaju zakoni namijenjeni između ostalih invalidima koje okuplja Udruga kojoj je on na čelu.

– Stvar je u stručnoj ekipiranosti i predanom radu. Ja danas s obzirom na to da mi je više od sedamdeset godina jesam u mirovini i imam više vremena kako bih se mogao posvetiti radu i problemima Udruge, no nije uvijek bilo tako. Bilo je perioda u mojem životu kad su mi čitavi dani bili ispunjeni radom.

Da, točno je kako me na sve nagnalo rođenje kćerke s cerebralnom paralizom, no kad čovjek jednom iskreno i otvorenog srca uđe u problematiku, svejedno je zbog čega je ušao. Ponosan sam na činjenicu da sam svoj prethodni četverogodišnji mandat koji je započeo u vrijeme najveće ekonomske krize, završio s prometom Udruge većim od 15 milijuna kuna! Godišnji mi je promet znao prelaziti 4 milijuna kuna, a ponosim se i činjenicom kako su nalazi revizije uvijek imali samo jedan odgovor – poslujete apsolutno u skladu sa zakonom, naglašava Mišljenović.

Osobni asistenti

A ono što svrstava u red svojih najznačajnijih postignuća, kao i nemalog tima uključenog u rad Udruge, u profesionalnom ili volonterskom smislu, je i činjenica da 99 posto djece koju štiti Udruga ima osigurane osobne asistente. Valja podsjetiti da su svoj rad u svakom smislu učenicima oboljelim od cerebralne paralize posvetile osnovne škole Kantrida i Gornja Vežica te Ekonomska škola »Mijo Mirkovć«. Zahvaljujući tome, ali i permanetnom angažmanu Mišljenovića i njegovog tima, Udruga danas osigurava zaposlenje za čak 70 osoba, s intencijom da se u najskorije vrijeme ojača s još njih 20.

– Velika je to, nemjerljiva stvar za obje strane – za onu koja dobiva prijeko potrebnu pomoć, ali i za ljude koji na taj način dolaze do posla. Aktivnosti se osim u navedenim provode još u nizu škola, a moram istaknuti da nam u svemu mnogo pomažu Grad Rijeka i PGŽ, odnosno njihovi ljudi koji stoje na čelu pojedinih resora, naglašava Mišljenović.

Udruga svoje aktivnosti provodi i kroz devet radionica. Neke od njih su namijenjene aktivnim sportašima, ali i znatno brojnijim rekreativcima. Zadivljuje i podatak da se plivanjem bavi skoro njihova stopostotna populacija. Plivanje je najpopularnije, ali tu su i boćanje, jahanje te drugi, nešto manje zastupljeni sportovi. Ima i nemalo radionica u kojima se proizvode i vrlo zanimljivi korisni, uporabni predmeti, a osigurana je i psihološka pomoć djeci i roditeljima.

 Ravnopravnost

U viziji i misiji za četverogodišnje razdoblje koje je uslijedilo nakon Izborne skupštine stoji između ostalog i to da se mora ustrajati na stvaranju društvenog sustava u kojem će djeca s teškoćama u razvoju i osobe s cerebralnom i dječjom paralizom, u društvu biti jednako tretirani i uvažavani.

– Upravo u tom smislu i s tim ciljem javljat ćemo se na sve natječaje raspisane od strane Ministarstava socijalne politike i mladih, znanosti, obrazovanja i sporta te rada i mirovinskog sustava, kao i svih ostalih na koje se kao Udruga možemo prijaviti. I ma koliko bili zadovoljni s velikim dijelom današnje situacije, nastojat ćemo unaprijediti funkcioniranje Udruge na svim razinama kako bi svi njeni članovi imali jednake mogućnosti za društvenu integraciju, socijalizaciju te ravnopravnost u društvu, naglašava Mišljenović.

No, u čestom kontaktu s ljudima koji vode pojedine udruge osoba s invaliditetom, kao i sa samim invalidima, nailazili smo i na česte pritužbe. Velik se dio njih odnosi na fizičke, arhitektonske barijere, ali ima tu i jako mnogo problema druge vrste. Pa i onih koji nas ne prikazuju u najboljem svjetlu kad je u pitanju osjećajnost, pažnja u svakodnevnim aktivnostima prema takvim osobama.

– Ne kažem da je idealno, no za mnoge su probleme krivci ljudi koji participiraju u radu pojedinih udruga jer ih zaustavlja nailazak na prve probleme. Znate, nisu zapadnoeuropska društva postala »civilizirana« jer se nalaze u nekom drugačijem evolutivnom procesu u odnosnu na nas »necivilizirane«, već su ih na to natjerale zakonske odredbe koje se striktno i primjenjuju. Ili da pojednostavim: na to su ih natjerale kazne!

Ali, da se vratim strani na kojoj se i ja nalazim – pa kako netko može misliti da će dobiti novac na »lijepe oči«. Naprosto, da bi se dobilo sredstva od pojedinih hrvatskih institucija ili onih koje se nalaze unutar sustava EU, treba znati uobličiti program.

A mi smo to itekako naučili stoga i dolazimo ustrajnim, strpljivim radom koji uvažava i ponekad poslovičnu sporost birokracije, kako bismo stigli do cilja: boljih uvjeta života za sve one koji se nalaze u našoj Udruzi. Nemam ja ništa protiv toga da preuzmemo i savjetodavnu ulogu, jer brojke govore kako smo apsolutno najefikasnija ovakva udruga u Hrvatskoj, no da nas se za tako nešto pita – baš i ne. Apsolutno sam osjetljiv kad se ugrožavaju prava invalida, ali sam jednako tako rezolutan i kad netko s naše strane paušalno izvrgava činjenice ili pozitivne zakone, direktan je Mišljenović.

A što stari i novi predsjednik Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka najavljuje u mandatu do 2021.

– Aktivni sam član Udruge od 1981. godine, predsjednik sam bio od 1984. do 1996. te od 2004. do danas. Iskustvo mi je golemo, usudio bih se reći i autoritet. S obzirom na to da dakle danas imam i dovoljno vremena, u cijelosti ću se posvetiti radu Udruge.

Otvoren sam za sugestije i kritike, poslušat ću i drugačija mišljenja. Ali apsolutni sam legalist, osoba koja zna da se pitanja putem kojih se poboljšava život invalidima ne »lome preko koljena«. Ma kakve incidentne manifestacije mogu prije pojačati nerazumijevanja invalida nego im pomoći. Da, upravo u takvom promišljanju moje iskustvo i dugovječnost na ovoj funkciji donose veliku prednost za one koji se nalaze u Udruzi, zaključio je Mišljenović.