Foto Vedran Karuza
Uglednog dječjeg kirurga dr. Zlatka Tomašića na vječni počinak na groblju Kozala ispratili su članovi obitelji, prijatelji, suborci i brojni sugrađani, uz oproštajne govore nadbiskupa Ivana Devčića i dr. Andrije Hebranga
RIJEKA Članovi obitelji, prijatelji, suborci i rijeka sugrađana ispratili su dr. Zlatka Tomašića koji je iznenada preminuo u 55. godini života na vječni počinak na kozalskom groblju.
Svima koji su u danima tuge bili s obitelji zahvalio je riječki nadbiskup Ivan Devčić, pozvavši sve da tu blizinu zadrže jer će ona i dalje biti potrebna u danima koji dolaze.
– Zahvaljujemo Gospodinu na daru ovakvog čovjeka i vjerujemo da je on već sada u zajedništvu nebeskoga Oca. Izražavam sućut cijeloj obitelji i molim da im Gospodin da snage i jakosti, da im vjera u njega bude putokaz, poručio je nadbiskup Devčić.
U ime braniteljskih udruga, a prije nego što je dr. Zlatko Tomašić ispraćen na vječni počinak uz »Lijepu našu«, govorio je dr. Andrija Hebrang.
Nezaboravno djelo
– Dragi Zlatko, dragi prijatelju, kolega i suborče, vidjeli smo se prije nekoliko dana i nisam ni slutio da je to naš posljednji susret. Šokirala me vijest koju sam primio. Jednostavno nisam mogao vjerovati da si nas napustio, da si napustio ovaj svijet. Tvoje veliko djelo nećemo nikada zaboraviti. Bio si velik čovjek i humanist, pomagao si ljudima, ranjenicima u ratu, bez imalo zadrške, nesebično si se žrtvovao. Bio si domoljub koji može biti uzor svim generacijama, a naročito onima koje dolaze.
Kao dragovoljac si objedinio sve u jednom pozivu, kao liječnik i kao branitelj. Prošao si najteže bojišnice, zarobljavanje. Bio si moralna snaga svima za teška iskušenja koja ste prolazili u zarobljeništvu. I u miru si nesebično radio za svoju domovinu. Pamtit ćemo te, dragi prijatelju, po svim tvojim vrlinama. Tvoj životni put mora ostaviti trag u našoj nesretnoj Hrvatskoj, nesretnoj jer ljudi kao ti ne dobivaju zahvalnost koju bi trebali za sve što su dali za stvaranje naše domovine. Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si toliko volio, rekao je dr. Hebrang.
Vjernik s dvije domovine
Nadbiskup Devčić na svetoj misi zadušnici naglasio da je dr. Tomašić, kao svaki vjernik, imao dvije domovine – zemaljsku i nebesku, koje je svim srcem i bićem jednako ljubio.
– Pripadao je dvama narodima – hrvatskom po tjelesnom rođenju na ovaj zemaljski život, koji se iznenada prekinuo u noći sa subote na nedjelju, i Kristovu narodu okupljenom iz svih plemena i jezika u Crkvu, u koju je pokojni Zlatko bio ucijepljen po krštenju kojim se čovjek duhovno rađa na ovaj život u Kristu. I jednu i drugu pripadnost on je živio časno i cjelovito, riječju i životom, djelom i istinom. Tu pripadnost nisu mogle uzdrmati nikakve protivštine, štoviše, one su mu bile poticaj i izazov da ju još bolje potvrdi i dokaže. Sve što je pritom podnosio i trpio, a mnogo je podnio i pretrpio, podnosio je predano i s ljubavlju, poput sv. Pavla koji je u svom tijelu i svojoj duši trpio za spas svog naroda i Crkve kojoj je pripadao, poručio je riječki nadbiskup, dodavši da kršćani vjeruju da smrt nije nepovratan rastanak, već je slična odlasku drage osobe na neko vrijeme, nakon čega slijedi novi sastanak, u novom životu u kojemu više neće biti ni boli, ni suza ni rastanka.
