Korisnici prihvatilišta za beskućnike »Ruže Sv. Franje« besplatno pomažu Riječanima u obavljanju svakodnevnih poslova koji iziskuju njihov izlazak iz kuće po hladnoći
RIJEKA Dobro se dobrim vraća, kažu naši stari, ali dok se svatko ne osvjedoči da je to doista tako, neće vjerovati. Gospođa Ana Balaban ponadala se u to kada je pročitala oglas u našem listu da korisnici riječkog prihvatilišta za beskućnike »Ruže Sv. Franje« besplatno pomažu starije i nemoćne građane u obavljanju svakodnevnih poslova koji iziskuju njihov izlazak iz kuće po ovako hladnom i vjetrovitom vremenu, a što može ugroziti njihovo zdravlje, pa i život.
S obzirom na to da je ovoj 80-godišnjoj Riječanki koja sama živi trebao netko tko će joj nacijepati i do njezinog stana donijeti drva, jučer je okrenula broj telefona Prihvatilišta, dobila voditeljicu Vilmu Mlinarić i brzo dogovorila dolazak beskućnika Marinka i Mirka na njezinu adresu u Ulicu Fiorello la Guardia. Ne samo da nisu kasnili, nego su iz Prihvatilišta ponijeli sa sobom pilu kako bi lakše obavili posao, a da se gospođa Ana čim prije može ugrijati. Osim toga, ugledavši u stanu razbijeni prozor, zakrpali su sve rupe kroz kojih riječka bura može proći.
– Tako su nas neprestano donirali odjećom i obućom, dekama, hranom, ali i volonterskim angažmanom u traženju beskućnika po gradu i dežurstvima u prihvatilištu. Stoga su beskućnici, u znak zahvale gradu i građanima na pomoći, odlučili pomoći starijima i nemoćnima u samačkim kućanstvima kojima u ovim hladnim danima treba pomoć, npr. u nabavi hrane i nošenju drva. To je, kako sami kažu, najmanje što mogu učiniti i time uzvraćaju na svu dobrotu ljudi ovoga grada koji djelotvornom ljubavlju ne dopuštaju da se ugasi ovaj projekt ljubavi prema najodbačenijima – rekla je Mlinarić i pozvala ostale građane u potrebi da nazovu 512-131 ili 099319-1203.
Prema riječima Mlinarić, tijekom pet godina rada prihvatilišta, mnogi dobri ljudi na različite načine pomažu beskućnike i rad ovog jedinog utočišta za ljude bez krova nad glavom u županiji, pa i šire. Posebno su se brojni Riječani iskazali tijekom posljednjih jako hladnih dana u nabavi najnužnijih stvari za beskućnike koji su zbog nedostatka slobodnih kreveta u prihvatilištu privremeno smješteni u prenoćište Crvenog križa.
Ubrzo nakon Balaban, nazvala je i pomoć zatražila starija gospođa s Turnića koju treba autom odvesti do ljekarne po potrebne lijekove, što je kao obvezu spremno na sebe preuzeo Nevenko sa službenim automobilom prihvatilišta, već dotrajalim peugeotom 206. Beskućnici spremno iščekuju iduće pozive. Mario ima tumor na mozgu, Siniša nogu u gipsu, Nenad već i neke godine, dalje da ne nabrajamo. Volja za pomoć onima kojima je možda i teže nego njima, jača je od svih zdravstvenih i drugim poteškoća, koje bi mnoge ljude u boljoj situaciji zaustavila u pomoći drugima. No, ne i dobrotvore s Kozale iz Baštijanove 25a čija imena mnogima neće ništa značiti. Ipak, gospođa Ana je u liku Marinka i Mirka dobila dva anđela čuvara koji će joj pomoći kad god joj bude trebalo. Ovo je primjer za pohvalu i nasljedovanje ostalim sugrađanima koji se možda žale da je baš njima najteže u životu.
