Na današnjoj Skupštini vjerovnika “3. maja” u stečaju prihvaćen je prijedlog sudske nagodbe, drugim riječima je dana suglasnost stečajnom upravitelju starog “3. maja” Lorisu Raku da s Republikom Hrvatskom potpiše taj dokument kojim će se ad acta staviti neriješeni odnosi.

Ovom nagodbom država de facto priznaje da Vladina odluka o preuzimanju novog riječkog brodogradilišta “3. maj 1905” kroz prijeboj potraživanja nije bila u skladu sa Stečajnim zakonom, drugim riječima da je narušavala princip ujednačenog namirenja svih stečajnih vjerovnika.

S druge strane, potpisom ovog dokumenta, što je sada samo stvar formalnosti, otvaraju se vrata za nastavak procesa prodaje društva “3. maj 1905” jedinom valjanom ponuđaču, a to je Iskra brodogradilište iz Šibenika.

Prihvaćenom nagodbom sav novac koji se ostvari od prodaje riječkih navoza preusmjerit će se u stečajnu masu “3.maja”, a u pitanju je iznos od 6.665.100 eura.

Od tog novca, prema kazivanju stečajnog upravitelja Lorisa Raka, u cjelosti će se namiriti potraživanja prvog višeg isplatnog reda, a to su bivši zaposlenici “3. maja” u stečaju, kao i Agencija za osiguranje radničkih tražbina (AORT).

Za pretpostaviti je da će jedan dio ostati i za proporcionalno namirenje vjerovnika drugog višeg isplatnog reda kod kojeg će se, s obzirom na ukupan iznos tražbina te kategorije vjerovnika koji se penju na više od 160 milijuna eura, raditi o uistinu malim postocima pojedinačnih namirenja.

Današnjem ročištu pristupilo je deset vjerovnika, no s visinama svojih potraživanja, a time i glasovima bilo je to više nego dostatno da se prijedlog odluke o prihvaćanju sudske nagodbe usvoji.

Prije svega, odnosi se to na Ministarstvo financija, kojeg je zastupao zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci Gordan Rokić, koje od bankrotiranog riječkog brodogradilišta potražuje 120.488.882 eura, a glasovima “za” pridružili su se i HBOR, društva iz HEP grupe, Strojopromet te Ministarstvo poljoprivrede, šumarska i ribarstva, sveukupne “težine” glasova u iznosu od 128.394.419 eura.

Suzdržan je bio punomoćnik Grada Rijeke koji u stečaju “3. maja” d.d. potražuje 1,29 milijuna eura dok se protiv izjasnio odvjetnik odnosno ponomoćnik tvrtke Adria Rijeka Alen Ivković koji se u stečaj “3. maja” d.d. uključio otkupom potraživanja od jednog vjerovnika u iznosu od 1.019 eura.

Upravo je od Ivkovića inicirana diskusija na ročištu jer se povelo pitanje o utemeljenosti procijenjene vrijednosti, a time i prodajne cijene poslovnih udjela u “3. maj 1905”.

Prema Ivkoviću, procijenjena vrijednost poslovnih udjela daleko je niža od vrijednosti imovine društva, pojašnjavajući kako su kod utvrđivanja vrijednosti udjela uzete amortizirane vrijednosti, a ne tržišne vrijednosti imovine koja je, prema njegovom mišljenju, barem dva, ako ne i tri puta veća od spomenutih 6,665 milijuna eura.

Zaključio je i kako procjena nije napravljena u skladu sa zakonom i računovodstvenim standardima.

Stečajni upravitelj Loris Rak usprotivio se ovakvim navodima, pojašnjavajući kako procjenitelj kojeg je angažirao za potrebe ovog slučaja angažirao nije utvrdio nikakve manjkavosti u procjembenom elaboratu kojeg je za potrebe CERP-a napravilo društvo Hita-vrijedosnice.

Zaključno, Loris Rak poentirao je da je najbolji indikator tržišne cijene bio javni poziv za prodaju “3. maja 1905” kojeg je proveo CERP s obzirom na to da je od više potencijalnih ponuđača na kraju je pristigla samo jedna valjana ponuda, i to šibenskog brodogradilišta.

– Odlaganje sklapanja sudske nagodbe može samo rezultirati daljnjim trajanjem parničnog postupka, čime se ujedno produbljuje neizvjesnost vrijednosti te imovine u budućim razdobljima s obzirom na to da društvo “3. maj 1905” posluje na tržištu u otežanim uvjetima, argumentirao je, između ostalog, stečajni upravitelj Loris Rak svoj prijedlog da se usuglašeni tekst sudske nagodbe s državom prihvati i provede.