Dok se u ribarnici sjaje oči “divljih” primjeraka plemenite ribe po vrtoglavih 30 eura za kilogram, a mesni paviljon “nudi” cijene koje tjeraju kupce u nevjericu, umirovljenik Darko je jedan od redovitih posjetitelja riječke place. Njemu je odlazak na placu, kako nam kaže, navika i dnevni ritual.

Riječka tržnica, do pojave brojnih supermarketa i trgovačkih centara, nekadašnje srce grada, danas kuca u ritmu navike. Cijene su, slažu se svi, otišle u nebo. Ne samo da su kvalitetniji plodovi mora postali luksuz, već i cijene mesa tjeraju na usporedbu. Kilogram svinjskog vrata ili karea na placi košta dvostruko više nego u trgovačkim lancima. Ta razlika stvorila je provaliju između tradicionalne kupovine i moderne potrošačke košarice.

– Apsolutno sam svjestan da su cijene visoke, da ne kažem pretjerane, započinje svoju priču Darko, kojeg smo sreli ispred jedne od cvjećarnica. Živim ovdje u blizini, u centru, i dolazak na placu mi je dnevni ritual. To mi je navika, prošetam, vidim poznate ljude. Evo, danas sam kupio cvijeće i još neke sitnice, a možda nešto uzmem i za ručak, nešto lagano, neko povrće.

Račun iz trgovačkog centra. Više od kilograma mesa za manje od 3,5 eura / Foto V. MRVOŠ

Za Darka, kao i za sve manji broj njegovih sugrađana, tržnica je više od mjesta puke trgovine. Ona je društveni događaj, puls grada koji osjeća iz prve ruke. Ipak, i on s nelagodom gleda cijene koje ga tjeraju na oprez. Meso, kaže, sve rjeđe kupuje ovdje. No, ono što ga zadržava jest ono što nijedan supermarket ne može ponuditi u svojoj sterilnoj, klimatiziranoj unutrašnjosti – ritual.

– Znate što? Iskreno, ne bih ni dolazio ovdje da cijeli taj ritual ne završim s kavom u obližnjem kafiću. Sjednem, popijem kavu, pročitam novine, popričam s ljudima. To je moj gušt, moj mali dnevni luksuz koji mi više znači od ušteđenih par eura, naglašava Darko.

Njegova priča sažima sudbinu riječke place. Dok mlađi i oni koji žive izvan centra bez razmišljanja biraju parkirališta trgovačkih centara i tjedne akcije, opstanak tržnice ovisi o navikama i ritualima starije generacije. No, s biološkim odmakom te generacije i bez strategije koja bi privukla nove kupce, postavlja se pitanje koliko će još dugo miris kave moći nadvladati zov pedeset posto popusta.