Kanoćal Damira Cupaća

Davor Štimac je sam izručio pobjedu Marku Filipoviću. Evo gdje je pogriješio u borbi za gradonačelnika Rijeke

Damir Cupać

Pobjednički glasovi nalazili su se među regionalistima i između lijevog i desnog centra. Štimac i njegovi savjetnici to nisu shvatili



Novi riječki gradonačelnik Marko Filipović imao je puno težu startnu poziciju na izborima nego što je to bio slučaj s Vojkom Obersnelom 2001. Početkom 2000-ih SDP je bio u ekspanziji, Obersnel je naslijedio Slavka Linića koji je bio sinonim za riječki SDP, ali stranački rejting i dobra koalicijska suradnja na državnoj razini bili su dobitna formula i vjetar u leđa Obersnelu. Filipović je Obersnelu osam godina bio zamjenik. Teško mu je bilo iskočiti u prvi plan pored takve političke osobnosti kao što je Obersnelova, ali nije da se Filipović nešto pretjerano trudio.


Nakon što je Obersnel prije tri i pol godine objavio da se neće više kandidirati, činilo se da će se Filipović trgnuti iz političke letargije. Ali nije. I dalje je bio samozatajan, a jedina prednost mu je bila ta što je Obersnel jasno poručio da vidi Filipovića kao kandidata riječkoga SDP-a. Ljudi koji se bave političkim strategijama i političkim marketingom vrtjeli su glavama s razlogom. Uz to, građani su bili zasićeni dugogodišnom vladavinom Vojka Obersnela, SDP je kao stranka u velikoj krizi, ni nakon nekoliko mandata nije izgrađen mitski autobusni kolodvor, projekt EPK koji je trebao biti kruna političke karijere Vojka Obersnela suočio se s pandemijom koronavirusa, gradski proračun je opterećen deficitom i padom prihoda zbog gospodarske krize…


Na riječkoj političkoj sceni pojavila se i nezavisna lista Davora Štimca, čovjeka koji je bio ravnatelj riječkoga KBC-a. Već od predstavljanja kandidature u Transadriji krajem prošle godine bilo je jasno da je politički projekt Da štima grad dobro osmišljen i da ima raskošan budžet. U zadnjih nekoliko izbornih ciklusa na lokalnim izborima pričalo se da će riječki poduzetnici izaći sa svojom listom, ali to nikada nije bio slučaj. Do ovih izbora. Drugim riječima, nije nezavisna lista Davora Štimca nastala preko noći, već je riječ o dugo planiranom projektu koji je čekao pravi tajming.




Kako su prolazili mjeseci, rejting Davora Štimca je rastao jer mu je na ruku išlo to što je prostor političkog centra ostao prazan nakon što su nestale stranke kao HNS i HSLS. No, Štimac je u kampanju ušao agresivno, počeo se igrati šibicama kako bi zapalio vatru, da bi se na kraju na toj vatri sam opekao. Upravo je Štimac čovjek koji je iz zimskoga sna probudio Filipovića. Iako je najavljivao da će pričati o programima, on se zaigrao pričama o deficitu gradskoga proračuna, a prema riječima Alena Ružića, i on je ostavio dugove u riječkoj bolnici, pričao je o Rijeci kao o spaljenoj zemlji, napadao je i napadao. Tako je natjerao Filipovića na buđenje, natjerao ga je da progovori, a kada je progovorio, vidjelo se da ima i te kako političkog potencijala i da je političko mentorstvo Vojka Obersnela dalo rezultate. Štimčevi napadi razbudili su i riječki SDP.


U drugom krugu Štimac je krenuo u samoubilačku misiju, napadao je neprestano, ali ovaj put Filipović je bio u potpunosti spreman za borbu. Štimac je pozivao na referendum kako bi se okončala 76-godišnja vladavina iste stranke u Rijeci, a Filipović je uzvraćao da je Da štima grad trojanski konj HDZ-a i desnice.


U zadnjem tjednu kampanje Štimac je zabio nekoliko autogolova, sazvao je presicu na kojoj se požalio na pritiske i prijetnje, a da za to nije dao dokaze, dok je pucanj u vlastitu nogu bio napad na Nikolu Ivaniša. Sva istraživanja su pokazala da je trećina birača PGS-a bila spremna podržati Štimca u drugom krugu, uz manje-više desne birače koji bi podržali bilo koga samo da SDP padne. I na kraju je izveo performans kako neće ni s HDZ-om ni sa SDP-om, na novinarsko pitanje odgovorio je da neće ni s Mostom, odnosno da neće ni sa kime.


Izbori su pokazali da mu je nedostajalo oko 3.000 glasova za pobjedu.


Veći dio tih glasova Davor Štimac je uzeo sam sebi zahvaljujući pogrešnoj političkoj strategiji koja je računala na neki referendum protiv SDP-a, a pobjednički glasovi nalazili su se upravo među regionalistima i između lijevog i desnog centra. Štimac i njegovi savjetnici to nisu shvatili, a Filipović je to dobro znao i samo je objeručke prigrlio ono što su mu Štimac i njegova lista s njihovim savjetnicima izručili.


Izručili su mu pobjedu i priliku da pokaže je li u stanju udariti novi ritam grada i realizirati izborni program u kompleksnoj situaciji neimanja većine u Gradskom vijeću.