Još donedavno u medicini su postojale specijalizacije koje su se smatrale ekskluzivno muškim područjima. Danas, kada o podjeli poslova na isključivo muške i isključivo ženske poslove više nije ni politički korektno govoriti i kada žene sve uspješnije probijaju famozne staklene stropove, situacija se mijenja i u medicini. Tako je u ovom trenutku sve više liječnica koje se bave kirurškim granama, a za tim trendom ne zaostaje ni Klinički bolnički centar Rijeka u kojem je prije nekoliko godina među prvima u Hrvatskoj neurokirurgiju specijalizirala liječnica, da bi uskoro sve više mladih liječnica počelo birati i bilo izabrano u različita kirurška područja.

Intervencijska kardiologija s druge strane, kao područje medicine koje gotovo desetljećima obilježavaju inovacije i eksponencijalan razvoj struke, ali i rad u uvjetima koje obilježavaju dežurstva, pripravnosti, hitna stanja te stalna izloženost zračenju, među zadnjima se otvorila prema ženama. Unatoč tome, mlade liječnice danas sve više ulaze i u ovo područje, a jedna od njih je i kardiologinja dr. Davorka Lulić iz KBC-a Rijeka koja na pitanje kako je biti žena u još uvijek pretežno muškom poslu, koji je vrlo intenzivan, ponekad i rizičan, potvrđuje da je riječ o dominantno muškoj grani medicine. Ipak, kako dodaje, upravo su Rijeka i riječka bolnica mjesta gdje se na tom području rade iskoraci.

– Intervencijskom kardiologijom, te kardiologijom općenito, u svijetu se dominantno bave muškarci. U intervencijskoj kardiologiji žena je manje od pet posto, no Rijeka je po tom pitanju drugačija, progresivna – ima nas nekoliko žena koje radimo u angiosali. Prvi riječki ženski interventni kardiolog dr. Koraljka Benko svima nama je otvorila put. Tu su zatim kolegice dr. Kristina Uglešić i dr. Ana Antonić. Ugradnjom elektrostimulatora srca u elektrofiziološkom laboratoriju bave se uz dr. Koraljku Benko i dr. Ana Lanča Bastiančić i dr. Ivana Grgić Romić. Sastavni dio tima u strukturnim intervencijama su kolegice koje se bave intervencijskim ultrazvukom, dr. Ivana Smoljan i dr. Gordana Bačić. Posao je intenzivan i stresan, ali kada ga volite kao što ga sve spomenute kolegice vole, onda nije težak. Što se zračenja tiče, uz nove sustave moguće je namjestiti postavke za što manju izloženost zračenju, a tu su i olovne pregrade i zastori, kao i obavezne olovne pregače koje nas štite od zračenja, objašnjava riječka kardiologinja.

Intenzivna medicina

Ideju o bavljenju intervencijskom kardiologijom ima još iz vremena kad je kao studentica bila jedan od demonstratora Kabineta vještina, specijalizirane učionice pri Medicinskom fakultetu u Rijeci koja se dominantno bavi oživljavanjem.

Broj planiranih dnevnih zahvata na ploči u angiosali naraste na od 15 do preko 20, zbog odjelnih, hitnih bolesnika – dr. Davorka Lulić / Snimio Marko GRACIN

– Tijekom svog demonstratorskog staža shvatila sam da se želim baviti granom medicine koja ima elemente intenzivne medicine uz što više praktičnog rada i razvijanja manualnih vještina. Staž iz kardiologije odradila sam u Odjelu intenzivnog kardiološkog liječenja, i tu sam imala priliku otići u kateterizacijski laboratorij odnosno angiosalu gdje sam mogla vidjeti što se dogodi kada bolesnik doživi srčani udar i kako se nakon toga zbrinjava. Tada sam odlučila da u životu želim biti kardiolog. Tijekom specijalizacije imala sam priliku prisustvovati i sudjelovati u različitim intervencijskim postupcima u angiosali. Riječ je o postupcima poput koronarografije i perkutane koronarne intervencije kada se putem krvne žile na zapešću ili u preponi u začepljenu krvnu žilu srca, koja uzrokuje srčani udar, ugrađuje metalna potpornica ili stent čime se omogućuje ponovna opskrba srčanog mišića krvlju. Imala sam puno sreće jer sam, kada sam svojim nadležnima rekla da se želim baviti intervencijskom kardiologijom, posebice doc. dr. Vjekoslavu Tomuliću i doc. dr. Tomislavu Jakljeviću, dobila njihovu potporu i priliku ući u angiosalu, prisjeća se Lulić.

Tijekom specijalizacije, prema njezinim riječima, najizazovnija su joj bila dežurstva, koja uvijek prati velik broj bolesnika, često s teškim dijagnozama. Riječ je o, kako dodaje, poslu u kojem se zaboravi na radno vrijeme, no ono što je uvijek bila velika prednost je kolegijalnost koja vlada na Klinici za bolesti srca i krvnih žila.

– Kolege specijalizanti bi nerijetko ostali pomoći da se posao što prije riješi, da bolesnici ne čekaju i nitko nije ostavljao posao iza sebe. Dat ću primjer dr. Ivane Grgić Romić koja je u svoje slobodno vrijeme ostala sa mnom moj prvi radni dan na ergometrijama. Isto tako bih istaknula entuzijazam koji je na mene prenijela dr. Petra Bulić kada smo skupa ostajale učiti ultrazvuk srca do kasnih sati. Dr. Luka Bastiančić uvijek je strpljivo sa mnom dijelio znanje na odjelu i u angiosali, a dr. Gordana Bačić iz intenzivne kardiologije. Bili smo si podrška, u lijepim i teškim trenucima, i takve stvari su nas gurale naprijed. Sada, u specijalističkom stažu, najizazovniji je »multitasking«. S obzirom na opseg posla, često moramo razmišljati i rješavati nekoliko stvari odjednom. To zahtijeva veliku koncentraciju, odlučnost i kontinuiranu edukaciju, objašnjava Lulić.

Davorka Lulić / Snimio Marko Gracin

Rad u angiosali

Na Zavodu za ishemijsku bolest srca i angiologiju s dnevnom bolnicom, gdje je zaposlena, dominantno se bavi problematikom krvnih žila srca i intervencijskim postupcima. Njezin rad na Zavodu uključuje odjelni posao te rad u angiosali.

– U intervencijskoj kardiologiji više je polja, od koronarnih intervencija, intervencija na aorti, perifernih intervencija te intervencija u strukturnim bolestima srca. Od 2015. godine na našoj se Klinici ugrađuje aortalni srčani zalistak perkutanim putem, sukladno smjernicama Europskog kardiološkog društva. Riječ je o zahvatu u kojem se putem krvnih žila prepone na mjesto suženog aortalnog zaliska ugrađuje umjetni zalistak tzv. transkateterska implantacija aortalnog zaliska, TAVI, dakle ovdje nije potrebna kirurška operacija. Tijekom specijalizacije i specijalističkog staža imala sam priliku voditi registar tih bolesnika te ih klinički i ultrazvučno pratiti putem specijalizirane ambulante. S vremenom sam počela asistirati na operacijama, a danas sam, pod mentorstvom svog učitelja, doc. dr. Vjekoslava Tomulića, certificirana za samostalnog operatera. Ovom prilikom bih mu se posebno zahvalila na ukazanom povjerenju i prilici da se bavim onim što volim, naglašava Lulić.

Njezin radni dan u riječkoj bolnici počinje sastankom na Klinici nakon čega kreće na radilište, sukladno rasporedu. To podrazumijeva odjelni posao, dežurstva, ambulante, konzilijarne službe, ultrazvuk ili rad u angiosali. No kakvo će biti stanje u angiosali u koju dolaze i hitni bolesnici, nikad ne zna pa broj pacijenta nad kojima treba obaviti zahvat ponekad višestruko naraste.

– Rad u angiosali podrazumijeva prijem bolesnika putem dnevne bolnice i potom izvođenje koronarografije i po potrebi postavljanja stentova. U prosjeku se prima od šest do sedam elektivnih, »hladnih« bolesnika. To nisu naravno svi bolesnici, broj planiranih dnevnih zahvata na ploči u angiosali naraste na od 15 do preko 20, zbog odjelnih, hitnih bolesnika. Obično radimo u dvije sale i s dva-tri operatera. U prosjeku jednom tjedno se implantiraju aortalni zalisci, dok se ostali zahvati planiraju s obzirom na akutnu prezentaciju i sukladno odlukama konzilija, kaže Lulić.

Potvrđuje kako se u intervencijskoj kardiologiji napredak doista prati iz tjedna u tjedan, a mnoge procedure koje se danas prakticiraju u svakodnevnom radu prije dvadesetak godina nisu postojale.

– Od liječenja srčanih udara, masivnih ugrušaka u krvnim žilama pluća odnosno plućne tromboembolije, akutnih ozljeda i kroničnih bolesti aorte, problema sa zaliscima, urođenih srčanih grešaka, liječenja suženja arterija u ekstremitetima, intervencijska kardiologija predstavlja minimalno invazivan pristup liječenju bolesnika s ovim, po život opasnim stanjima. Svi bolesnici koji prema smjernicama imaju indikaciju za kardiološko ili kardiokirurško liječenje prikazuju se na konziliju s kardiokirurzima, gdje se onda donosi zaključak o daljnjem liječenju. Intervencijska kardiologija u Rijeci prati sve novitete i sukladno smjernicama uvodi nove procedure, a jedna od planiranih je popravak trikuspidnog zaliska perkutanim putem. Moram reći da tim intervencijske kardiologije čini grupa liječnika koji su vrlo motivirani, ali prije svega izuzetno suradljivi i vrijedni. To su, uz spomenute kolegice, doc. dr. Vjekoslav Tomulić, doc. dr. Tomislav Jakljević, doc. dr. David Gobić, doc. dr. Tomislav Krčmar, prof. dr. Sandro Brusich, dr. Luka Bastiančić, dr. Zoran Miovski i dr. Ervin Avdović. Postoji izuzetna podrška u edukaciji mlađih kolega, i od svakog ponaosob sam puno naučila. Veliku ulogu u našoj edukaciji imao je i dr. Đeiti Prvulović, koji je ove godine otišao u mirovinu, a široko znanje, koje je prenio na sve, ostavio nam je u nasljeđe. Ono što posebice moram napomenuti je da veliku podršku svakoj novoj proceduri daju ostali kolege, koji se bave ultrazvukom srca, aritmologijom i zatajivanjem srca. Neizostavni dio tima i sastavna karika u lancu su naši radiološki tehnolozi, medicinske sestre i tehničari, njegovateljice i spremačice, čiji predani rad je osnovni preduvjet da se svaki ovaj zahvat i realizira. S obzirom na brzinu napretka i uz tehnologiju koja je zaista vrhunska, mislim da ćemo za deset godina raditi u hibridnim angiosalama gdje će izloženost zračenju biti značajno smanjena, uz virtualne programe koji će nas voditi u postupcima, kao što je to već slučaj u elektrofiziologiji, očekuje Lulić.

Intervencijska kardiologija u Rijeci prati sve novitete i sukladno smjernicama uvodi nove procedure, a jedna od planiranih je popravak trikuspidnog zaliska perkutanim putem – dr. Davorka Lulić / Snimio Marko GRACIN

Subspecijalizacija u Danskoj

U vrijeme našeg razgovora spremala se za Dansku gdje će u sveučilišnoj bolnici Rigshospitalet u Kopenhagenu započeti subspecijalizaciju.

– Riječ je o fellowshipu iz intervencijskog liječenja strukturnih bolesti srca u sveučilišnoj bolnici Rigshospitalet u Kopenhagenu, Danska. Program kao takav u Republici Hrvatskoj ne postoji, a visoko je specijaliziran za transkateterske implantacije i popravke zalistaka, popravak aorte te urođenih srčanih grešaka. Stručno vijeće KBC-a na čelu s Ravnateljem, prof. dr. Alenom Ružićem, podržalo je ovu edukaciju, a veliku potporu pružili su i sve kolege na Klinici, na čemu sam jako zahvalna. Riječ je o centru u kojem se izvode najsloženiji intervencijski zahvati na srcu i velika je čast imati priliku educirati se ondje – lista čekanja prijavljenih liječnika iz cijelog svijeta je preko tri godine. Smatram da je odlazak svakog mladog liječnika na usavršavanje navedenog tipa bitno kako bi se stekle nove vještine i znanja s konačnim ciljem – uvođenje novih načina liječenja u našu ustanovu i dijeljenje stečenog znanja s kolegama, smatra Lulić.

Svim mladim liječnicima, a posebno liječnicama koji se u budućnosti planiraju baviti ovom profesijom, savjetuje da slijede svoj poziv. Nagrada će im biti spašavanje ljudskih života zbog čega je intervencijskim kardiolozima gotovo ne moguće ne voljeti svoj posao.

– Naime, rekla bih da je u našem slučaju riječ upravo o pozivu, a ne o običnom poslu. Uz ustrajnost, marljivost i tim koji stoji uz njih, mogu pomoći velikom broju bolesnika da i nakon postavljanja teških, nekad i smrtonosnih dijagnoza – prežive, uz održanu kvalitetu života i priliku da sa svojim obiteljima dožive duboku starost. To je ono što svima nama daje vjetar u leđa i zbog čega istinski volimo ovo što radimo, zaključuje Lulić.