RIJEKA Dođe li do otvaranja stečaja nad »3. majem«, to će zasigurno biti kraj brodogradnje u Rijeci, barem u gabaritima u kakvima je poznajemo i na koju smo navikli, bez imalo okolišanja ustvrdio je privremeni stečajni upravitelj »3. maja« Zdravko Čupković, definitivno jedan od najpozvanijih da upozori na sve zamke i opasnosti koje otvaranje stečaja u riječkom brodogradilištu povlači za sobom.

Dok se političari olako razbacuju konstatacijama kako stečaj nije kraj, Čupković koji je već četiri mjeseca privremeni stečajni upravitelj u »3. maju« upozorava zašto bi se svim silama trebalo boriti protiv toga da se stečaj ne nastani u »3. maju«.

Upitna proizvodnja

– »3. maj« u ovom trenutku nema nijedan započeti posao, odnosno važeći ugovor s osnova kojeg bi se mogao očekivati nekakav priljev sredstava. Istovremeno, valja računati da će do donošenja prvih odluka kojima bi se definirao daljni tijek stečaja, a time i sudbina brodogradilišta, proteći minimalno četiri, a možda i šest mjeseci i za to vrijeme trebaju sredstva za pokrivanje obaveza stečajne mase i troškova vođenja stečajnog postupka, upozorava Čupković.

Onog trenutka kad se proglasi stečaj, svim trećemajcima, njih osamstotinjak koliko ih je još zaposleno u brodogradilištu, podijelit će se otkazi. Logično, odmah se nameće pitanje kako to onda neki zamišljaju da bi bilo moguće nastaviti proizvodnju u brodogradilištu, nakon što je sav kadar otišao i nakon što se za četiri mjeseca ili pola godine, koliko će proteći do održavanja prvog ročišta i daljnjih odluka, svi pogoni u »3. maju« potpuno »ohlade«.

Moguće opcije

– Potencijalni strateški partneri nisu zainteresirani za pogone, onoga tko želi ući u brodogradilište zanimat će, prije svega, proizvodnja i raspoloživi ljudski i stručni potencijal kako bi se odradio posao, smatra Čupković. Smatra da bi najbolje rješenje za »3. maj« bilo da Vlada donese odluku o privremenom financiranju kojom bi se završile započete gradnje, podmirile plaće zaposlenicima i stvorili preduvjeti za ulazak strateškog partnera.

Što ako, nažalost, do stečaja u »3. maju« ipak dođe, pitali smo Čupkovića.

– Dvije su opcije u igri. Prva je osnivanje novog društva, nazovimo ga uvjetno »3. maj« Nova, u kojem bi se formirala gospodarska cjelina interesantna potencijalnim ulagačima. Mogao bi to biti dio postrojenja i opreme, ali uz obavezni prijenos koncesije na to novo društvo. Druga je varijanta stečajni plan u kojem svi vjerovnici pretvaraju svoja potraživanja u vlasničke udjele. Međutim, problem je što za obje ove opcije treba osigurati likividna sredstva za pokrivanje tekućih troškova poslovanja odnosno hladnog pogona i plaća zaposlenika. Tu treba uračunati i troškove angažmana odvjetničkih usluga s obzirom da valja očekivati velik broj parničnih postupaka koji će se pokrenuti, zaključuje Čupković.

Iskusna veteranka među stečajnim upraviteljima Marija Ružić, jedina je koja je dosad provela stečaj nad jednim velikim domaćim brodogradilištem, onim u Kraljevici, koji je odlukom tadašnje Vlade Zorana Milanovića sredinom 2012. završilo u stečaju. Ružić ističe kako je između tog stečaja i ovog koji visi nad vratom trećemajcima velika razlika.

– Svi radnici brodogradilišta u Kraljevici prije otvaranja stečaja bili su zbrinuti na način da su im isplaćene sve plaće i otpremnine sukladno tada važećem Kolektivnom ugovoru. Dakle, moj zadatak kao stečajnog upravitelja bio je sveden na unovčenje imovine društva radi namirenja vjerovnika, prisjeća se Ružić.

Problemi i izazovi

Podsjetimo, uoči stečaja kraljevički je škver imao oko 460 zaposlenih, koji su uz zaostale plaće, dobili i otpremine u iznosu od 6.400 kuna po svakoj godini radnog staža, za što je tadašnja Vlada osigurala oko 64 milijuna kuna.

Ružić ističe kako će se stečajni upravitelj u »3. maju«, dođe li do neželjenog scenarija, suočiti s problemom i izazovom kako osigurati sredstva kojima se može financirati poslovanje odnosno hladni pogon i vođenje stečajnog postupka, barem tijekom prva tri odnosno četiri mjeseca, koliko je potrebno da se održi prvo ispitno i izvještajno ročište odnosno skupština vjerovnika, na kojoj se onda donose sve odluke. Pored troškova plaća radnika u otkaznom roku, u to spadaju i plaće onih ljudi koje će stečajni morati nužno angažirati na održavanju i čuvanju brodogradilišta, kao i onih koje će trebati da mu obave razne administrativne poslove u sklopu nužnih predradnji za prvo ročište.

Režijski troškovi

– Nisu mi poznati podaci o imovini »3. maja«, no nije teško zaključiti da stečajne mase gotovo i nema s obzirom na to da je sva imovina smještena na pomorskom dobru i ovisna je o koncesiji Ministarstva mora. I dizalice su na pomorskom dobru i za očekivati je da će Republika Hrvatska na njima tražiti izlučno pravo. Tu su i režijski troškovi koji se trebaju odnekud namiriti jer otvaranjem stečaja ne prestaje naplata i komunalne i vodne naknade, struje, vode i svega ostalog, objašnjava Ružić.

Za to što je brodogradnja u Kraljevici ipak nije ugasila, ova bivša stečajna upraviteljica smatra da su presudnim bila dva razloga. Prvi je što resorno Ministarstvo mora nije oduzelo koncesiju i brzo je odreagiralo kad su se javile tvrtke koje su iskazale interes da »uđu« na to područje brodogradilišta, dodjelivši im potkoncesije.

Na taj način, upravo kroz djelovanje i poslovanje Dalmonta, koji je kasnije i dobio koncesiju za škver u Kraljevici, te Kvarnerplastiku život se ipak održao u tim pogonima, ističe Ružić. Drugi važan moment, dodaje, bila je promjena u urbanističkim planovima, odnosno odustajanje od ideje da se na tom prostoru brodogradilišta izgradi marina i prateći sadržaji.

Šket: Osigurati financiranje je najveći izazov

Stečajni upravitelj Darko Šket koji je uspješno proveo Pevec kroz stečaj, kazao nam je da se zna po kojem algoritmu sud određuje upravitelja, te da nema jedinstvenog recepta za tvrtke u problemima, pa se tako ni ono što je učinjeno u Pevecu ne može primijeniti u Uljaniku. Smatra da se od Uljanika i »3. maja ne smije odustati i da se pokuša naći rješenje za opstanak brodogradnje.

– Ako se donese odluka o stečaju, bit će to teški i složeni procesi. Nije bio lagan ni stečaj Peveca kako se to možda danas čini, ali ovo će biti najsloženiji proces, jer onaj u Agrokoru odradio se po posebnom zakonu, kaže Šket. Napominje da Stečajni zakon daje dovoljno prostora da se mobiliziraju svi kako bi se proizvodnja nastavila, a pri tome je u stečaju uvijek najvažniji dogovor vjerovnika, a u ovom slučaju najviše potraživanja imaju država i njezine institucije.

– Uvijek je važno pokrenuti stečaj na vrijeme, ali ono što stečaj Uljanika ili »3. maja« čini najtežim dosad je činjenica da je u brodogradnji ciklus izgradnje broda veoma dugačak i potrebno je

– To će za početak biti najveći izazov. Uz to problem će predstavljati i to što je veliki broj radnika napustio brodogradilišta, napominje Šket.

Na pitanje koliko bi taj posao mogao olakšati interes kineskog ulagača, Šket kaže da to sigurno puno mijenja u pozitivnom smislu, te da mu se čini da možda i postoji neka veza između dolaska kineskih ulagača u Hrvatsku i onoga što se trenutno događa u Uljaniku. (Jagoda Marić)

Stečaj »Lenca« argument Vladi

Premijer Andrej Plenković nastavlja tvrditi da otvaranje stečaja u Uljanik brodogradnji ne mora značiti i likvidaciju i kraj poslovanja, a kao argument i dalje koristi to što druga delegacija kineske tvrtke China Shipbuilding Industry Corporation (CSIC) za desetak dana dolazi u Zagreb i Rijeku.

Time vjerojatno želi sugerirati da i kroz stečaj Uljanik može dobiti ulagača, a moguće je da je to opcija koja bi više odgovarala i kineskom investitoru, ako bi kroz stečaj kupio gospodarsku cjelinu očišćenu od milijardi kuna dugova. Tako je nastavljeno poslovanje u Bodogradilištu Kraljevica nakon provođenja stečaja.

Upravo su taj stečaj kao i onaj u »Lencu«, argument dijelu naših sugovornika u Vladi kad ističu da se nije iscrpila baš svaka mogućnost za Uljanik i »3. maj« i da otvaranje stečaja ne mora, kako to ističe i premijer, značiti kraj. (Jagoda Marić)