RIJEKA – U riječkoj bolnici crni rekord – deset preminulih od bolesti COVID-19 u 24 sata što je najviše od početka pandemije. Osim toga, jedna je preminula osoba imala tek 22, a druga 37 godina. Prema podacima Županijskog stožera civilne zaštite Primorsko-goranske županije u PGŽ-u je jučer bilo 498 novozaraženih osoba na 1.789 testiranih te je udio pozitivnih 27,84 posto. Ozdravilo je 349 osoba, pa se broj aktivnih slučajeva povećao na 4.765. U Hrvatskoj je pak u protekla 24 sata zabilježeno 6.315 novih slučajeva zaraze virusom SARS-CoV-2, a umrlo je 66 osoba, izvijestio je Nacionalni stožer civilne zaštite. Trenutno je ukupno 39.995 aktivnih slučajeva, među njima je 2.107 pacijenata na bolničkom liječenju, od toga je na respiratoru 269 pacijenata.

Ljudske sudbine

Iza ove doista strašne crne statistike, međutim, leže ljudske sudbine, pojedinci. Ali i oni koji su s tim ljudima do zadnjeg časa, koji se svakodnevno nesebično i požrtvovno brinu za COVID-pacijente. Unatoč ogromnoj količini stresa i često nadljudskih napora koje prosječan građanin »sa strane« realno ne može percipirati.

O tome kako se nose s radom na COVID-odjelu jučer smo razgovarali s nekoliko djelatnika takozvanog COVID-odjela 6 koji se nalazi u zgradi Ginekologije riječkog KBC-a. Kapacitet odjela je, naime, 50-ak ležećih mjesta. Trenutno se ondje liječi 40-ak pacijenata, od kojih je većina na kisiku.

Na samom početku razgovora naši su nam sugovornici kazali kako su na neki način »glasnogovornici« odjela. Jer samo na ovom COVID-odjelu radi 16 liječnika, uz ostalo medicinske osoblje, u rotacijama smjena od po 12 sati.

– Ovo je multidisciplinarni odjel na kojem rade liječnici iz niza grana medicine. Ovdje se primaju COVID-pozitivni bolesnici koji mogu i ne moraju imati i druge bolesti. Samim time iznimno je bitna suradnja cijelog tima, svih nas zajedno, upravo stoga što je pacijenata puno, kao i posla koji je dosta složen. Tu ste i danju i noću, po 12 sati i zato su timski rad i dobra organizacija ključni, kazali su nam dr. Viana Medanić, specijalistica opće interne medicine te dr. Marin Mikin, specijalist neurologije.

Marin Mikin i Viana Medanić, snimio Marko Gracin

Govoreći o aktualnom četvrtom valu pandemije, dr. Mikin je kazao kako je primjetno da na odjel u odnosu na proljetni val dolazi puno više mladih ljudi i puno više trudnica. Ipak, u borbi za dah tih pacijenata godine ne čine razliku. Najteže je, reći će naši sugovornici, vidjeti taj strah i neizvjesnot u očima pacijenata koji se bore ispuniti pluća kisikom.

– To je najteže, to se stalno ponavlja i na to se nikad ne možete »naučiti«. Koliko god želiš ostati staložen i profesionalan, mislim da kod svakog od nas u nekom momentu ta emocija izađe na vidjelo. Suosjećamo s tim ljudima i vidimo da im nije lako. No i u tim trenucima čovjek mora prelomiti, ostati smiren i bodriti pacijente te im i na taj način pomoći da se nose sa situacijom u kojoj su se našli i kada im je stvarno teško. I nama je teško, ali tu smo radi njih i to je najbitnije, ispričala je dr. Medanić koja je sa specijalizacijom krenula 2019., dakle taman uoči početka pandemije. Ovako nečemu se nitko ni u najluđim snovima nije mogao nadati, bila je iskrena ova mlada liječnica, dodajući kako je pandemija za sve bila šok, tim više što je bilo izuzetno puno nepoznanica, nedostatka protokola i slično. Sada je, situacija, u tom smislu ipak puno bolja, sve funkcionira kako treba, jednostavno se trebalo prilagoditi takvoj situaciji i tempu rada.

Mentalna i psihička snaga

Ipak, COVID odjel je odjel koji traži, ne samo profesionalnost već i mentalnu i psihičku snagu s obzirom na, nažalost, teške kliničke slike pacijenata, ali i odricanja u smislu privatnog života.

– Koliko god sam kao internist bila na raznim odjelima, ovdje je posao doista specifičan, i privatni život uvijek malo pati. Tu je uvijek i odgovornost prema vlastitoj obitelji i bojimo se da ih ne ugrozimo. To nije jednostavno, ukazala je dr. Medanić.

KBC Rijeka – Covid odjel, snimio Marko Gracin

– Morate paziti da nekome ne prenesete virus. Također, imate, i to ne jednom, situacija da odete kući, ali i dalje razmnišljate o pacijentu, nekad to i prenosite doma svojima… Ne možete nakon 12 sati reći: meni je smjena gotova i isključiti se potpuno, te sudbine, te situacije nosite sa sobom kući, i to je psihički teško. A koja bi bila poruka? Poruka svima je da ovoj situaciji pristupe razumno. Jasno je da netko tko se osobno nije susreo s težim oblikom ove bolesti na pandemiju gleda drugačije nego netko tko je zbog COVID-19 izgubio bližnjeg, međutim, ovu bolest treba doista shvatiti ozbiljno. Mi smo, nažalost, svakodnevno tome svjedoci. I naravno, uvijek i iznova cijepljenje i apsolutno čuvajte i sebe i druge, poručio je, pak, dr. Mikin.

Naše smo sugovornike pitali bi li nakon svega ponovo odabrali medicinu kao životni poziv. Bez zadrške odgovorili su kako bi medicina ponovo bila njihov odabir.

– Bez obzira na sve okolnosti, to ili voliš ili ne, zaključili su.

A kako je u svijet medicine kročiti upravo u pandemiji, ispričao nam je 26-godišnji medicinski tehničar Teo Linić. Kada se odlučio obrazovati za rad u rodilištu te postao prvostupnik primaljstva, nije mogao ni sanjati da će umjesto da svakodnevno bude dio rađanja novih života, biti u odjelu u kojem se životi – spašavaju. I ovaj je mladi medicinar kazao kako je u ovom valu pandemije primjetan velik broj hospitalizacija mladih ljudi. Nekad su »mlađi« pacijenti imali između 50 i 60 godina, dok sada na odjelu leže pacijenti 1995. ili 1991. godište.

– Tu su premladi ljudi za teže kliničke slike, ali nažalost su tu. Ono što je također ovaj četvrti val donio, jest to što su kliničke slike teže i brže nastupaju. Imam osjećaj da ljudi krenu rapidnije propadati. Stanje se nekome pogorša unutar jedne smjene. Ili se pacijent čak u pola smjene respiratorno uruši te mu je potrebna invazivnija ventilacija, a ne samo kisik, kazao nam je Linić.

Godina na odjelu

Otkrio je kako je od početka želio raditi na COVID-odjelu u kojem sada radi već punih godinu dana.

– Rad u smjenama je nešto na što smo pripremljeni, ali rad na COVID-odjelu znači da nema one mirne faze, ovdje se jednako radi u 4 popodne i 4 ujutro. Jednostavno vi ste u ona dva slobodna dana sami »vezani« uz krevet i pokušate se oporaviti za još jednu smjenu. Osobno, najteže mi je na odjelu vidjeti čovjeka koji leži na tom bolničkom krevetu i utapa se sam u sebi. Grozno je. Teško je i stoga što onda imate potrebu takve situacije projicirati i na nekog svog, ali sve to nas čini da još bolje i predanije radimo. Siguran sam da svaki član našeg tima daje 200 posto od sebe. U pravilu nas radi u smjeni četiri sestre i četiri liječnika, s time da je tu naravno i ostalo osoblje, od spremačica, do nezaobilaznih njegovateljica i fizioterapeuta koji nam tu uvelike pomažu i koji dobar dio posla preuzimaju na sebe te pacijentima pomažu pri oporavku. Ipak, puno je preminulih, puno teških slučajeva, nije lako. Ali preživjet ćemo jer tu smo za naše pacijente, rekao je Linić.

Teo Linić, foto: Marko Gracin

Ponovio je kako je izlaz iz pandemije, kao što to svi znamo, cijepljenje.

– Medicina se razvija, jako je napredovala u odnosu na prije 20 godina, no trenutno nemamo bolji lijek za borbu protiv COVID-19 od cjepiva. Mislim da kada sveukupna javnost bude složna oko toga da se treba cijepiti te ukoliko se svi budemo držali mjera, da će to biti – to. Vrijeme je da se prestanemo inatiti jedni drugima te da umjesto te plarutacije u društvu pomognemo jedni drugima tako što ćemo poštovati mjere. Ja osobno nikoga ne volim uvjeravati u ništa, svatko mora razmišljati svojom glavom, samo bih volio da svi jedni drugima postanemo partneri u borbi protiv ove bolesti. Volio bih i da postanemo svjesni da smo u ovoj borbi svi, mi na prvoj liniji, ali i svaki drugi građanin u svojoj okolini. Jer generalno svi imamo isti cilj, a to je što manje bolesnih i svima normalniji život, istaknuo je ovaj mladi čovjek.

Što na kraju reći umjesto zaključka. Ovi su požrtvovni ljudi svakom onom pojedincu koji završi u bolničkom krevetu na neki način i veza sa životom. Radi svojih pacijenata svakodnevno se stoički bore sa svim aspektima ovog teškog posla, pritom žrtvujujući i dio svog privatnog života iz dana u dan nesebično dokazujući što znači briga za one koje koronavirus dovede u poziciju da se bore za goli život.