Buvljak u Harteri pun je pogodak. Cjelodnevno druženje uz glazbu i robnu razmjenu prvi put održano u prostoru Energane i ispred nje, pokazalo je da u Rijeci postoji jako puno ljudi spremnih na prodaju i kupnju starih stvari.

Uz besplatne ćevape i nebesplatno piće, mađioničarske trikove i dobru glazbu mnoštvo se znatiželjnika, obitelji s djecom, psima, u gužvi probijalo između izloženih predmeta različitog porijekla i starosti. Iako je u ponudi na buvljaku prevladavala odjeća, i to uglavnom ženska, u Energani Hartere i oko nje moglo se naći i mnogo drugih stvari, od instrumenata do šivaćih i pisaćih mašina, igračaka, nakita, punjača za mobitele, knjiga, videoigrica, tipkovnica za kompjutore, slika, stolica, pribora za jelo…

Kakav bi to buvljak bio bez gramofonskih ploča – ispred Energane izložio ih je Riječanin Boro Tomić koji nam je otkrio kako misli da je dobro što postoji takav sajam jer inače nema gdje prodavati ploče.

– Inače moram odlaziti Italiju, Sloveniju, Austriju… A nudim svašta, strane i domaće albume, jazz, pop, punk. Cijene su od 10 kuna na više, ovisi o očuvanosti i mnogim drugim stvarima. Ljudi svašta traže, najtraženije su ploče iz 60-ih i 70-ih, rekao je.   

Sve po pet kuna

Iako je glazbenica, Ivanka Mazurkijević, koja je u suradnji s udrugom artBazzar, pokrenula i organizirala buvljak ploče nije prodavala.

– Donijela sam fora stvari, uglavnom odjeću. Kao organizatorica sve sam prodavala po 5, 10 kuna, a dosta sam i podijelila. Ljudi jako vole dobiti stvari besplatno, ali nije to poanta. Poanta je da ljudi vide da prodavanje nije bauk. Ni u najluđim snovima nisam mogla misliti da će biti ovako, došlo je puno različitih ljudi, a prodavača ima 50-ak, većinom iz Rijeke, a ima ih i iz Slovenije, doznali smo od Ivanke.

Odjeću, ali i knjige, igračke i nakit, prodavala je i mlada Riječanka Daria koju je posebno oduševila ideja razmjene stvari koje nam više ne trebaju.

Asja Rukavina Bikić na buvljaku je predstavila svoje zanimljive ručne radove, ali i štošta drugo.

– Očistili smo tavan i donijeli puno dobre robe, cipele, haljine. cijene su od 10 kuna na više, a ništa nije skuplje od 50 kuna. Prodaja ide… srednje, ljudi više gledaju, nego što kupuju, kriza se vidi i na buvljaku. Inače mislim da je ovo odlična ideja, trebalo bi ovakvo nešto raditi jednom mjesečno i još više osvjestiti ideju reciklaže, rekla je.   

Pun pogodak

U razgledavanju »štandova« zatekli smo i Ninu, Tamaru i njenog psića Ryana.

– Buvljak je super, ideja je odlična. Ima simpatičnih stvarčica. Možda nešto i kupimo, vidjela sam jednu bočicu za vodu pa sam im rekla neka mi je stave sa strane, otkrila nam je Tamara.

 Da je buvljak pun pogodak složila se i Ksenija koja je poslijepodne u Harteri provela u društvu sina Domagoja.

– Ideja je presavršena, pogotovo za naš grad i zato što nigdje u blizini nemamo takvo nešto. Nadam se da će uspjeti zaživjeti. Ponuda bi trebala biti još i veća, ali će s godinama vjerojatno i postati. Svašta smo vidjeli, spremni smo i cjenkati se… Dobro je, ali upravo su mi ispred nosa pobjegle jedne cipele, rekla je.

Prodavačica čije su cipele superniske cijene umjesto u Ksenijinim, završile u rukama neke druge sretnice bila je mlada Lidija koja je s prijateljicama Anom i Nives ponudila većinom odjeću, ali i nešto modnih detalja i sličnog.

– Bile smo na buvljaku u Molekuli, svidjelo nam se pa smo odlučile doći i na ovaj buvljak. Dobro ide, najprije bubneš malo višu cijenu, a na kraju prodaš stvari za neku realnu cijenu. Ja sam živjela u Švicarskoj i tamo su buvljaci normalna stvar, tako da mi se sviđa da sad to imamo i u Rijeci. To je super, riješiš se starih stvari i zaradiš. Ima puno ljudi i mislim da prodaja ide dobro, rekla je Lidija.   

Nakit iz Zagreba

Na buvljak su iz Zagreba došle i mlade studentice dizajna Tea i Sara Duvnjak koje zajedno s Aleksandrom Anom Buković iz Rijeke sudjeluju u projektu B.A.K.A. – Balkanische Agro Kunst Army.

– U sklopu Hartere radit ćemo modni događaj koji će biti povezan s Mrletovom pričom o Vivi, a danas smo došle s nakitom. Imamo florescentne broševe od poliplata, vezane uz Harteru, a sestra i ja smo radile smo i torbice i ovratnike. U Zagrebu nema često ovakvih događanja, a ovdje mi se sve jako sviđa, svi su prijateljski raspoloženi, zaključila je Tea.