RIJEKA Nemam se kamo vratiti. Rado bih švicarsku adresu zamijenila riječkom. Ali, ja sam tu kao u paklu, kao u gajbi. Toliko sam novaca uložila u kuću, u vrt a ne mogu u njemu uživati. Ne mogu biti ni na terasi. Jer oko mene je samo buka, buka i buka, priča svoju priču Vera Predović s Martinkovca ukazujući na problem prometne buke koju proizvode vozila prometujući autocestom Rijeka – Trst (cestovne oznake A7) i svoju borbu s birokracijom da jedan dio dionice (riječ je o potezu Diračje – Matulji) dobije zaštitne panele (okvirno tri kilometra), kako bi život tu bio podnošljiv. Ovom cestom od 2007. godine upravlja tvrtka Autocesta Rijeka – Zagreb.

Kako to izgleda u praksi vidi se po hrpi dokumenata koji se nižu na njezinom stolu. A to tako inače u Hrvatskoj i ide: uz svaki slučaj ide obavezno i brdo papira. Tu je jedna peticija, zatim dopisi tvrtke Autocesta Rijeka Zagreb odnosno Grada Rijeke, papir sanitarne inspekcije iz 2009. godine u kojem stoji da je mjerenje buke u tijeku, pa i nadležnog mjesnog odbora…

Ekološki problem

– Godinama nas tvrtka Autocesta Rijeka – Zagreb zavlači. Uvijek samo obećanja i obećanja. Oni su to morali odavno napraviti. To je njihova dužnost. Sada se izvlače da nemaju novaca. Nitko nikada od njih nije bio ovdje da vidi kako je nama, kaže Vera Predović pokazujući nam jedan njihov dopis iz 2011. godine.

U njemu stoji da je ova tvrtka izradila projektnu dokumentaciju te da je poslan zahtjev nadležnom Ministarstvu graditeljstva za izdavanje lokacijske dozvole za postavljanje bukobrana. Realizacija se može očekivati s raspoloživim sredstvima. Bio je to srpanj 2011. godine. A onda slijedi zatišje: možda dijelom i zbog toga – smatra ona – što je naš list već u studenom iste godine pisao o preplaćenim bukobranima na zaobilaznici od Orehovice do Diračja.

– Prepiska se nastavlja sve do 2015. godine kada dobivam dopis u kojem stoji da oni nisu nikad zaprimili primjedbe po toj temi i da, želimo li bukobrane, moramo napraviti projektnu dokumentaciju. Zar smo mi kompetentni to napraviti ili je to dužnost onih koji nas oštećuju, pita se dalje naša sugovornica.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji prometna buka je drugi najveći ekološki problem u Europskoj uniji. Odmah nakon onečišćenja zraka, buka ima najnegativniji utjecaj na zdravlje. U Hrvatskoj zakoni reguliraju to područje i pružaju mogućnost zaštite. Pa tako prema Zakonu o zaštiti od buke (članak 4.) »zaštitu od buke obvezni su provoditi i osigurati tijela državne uprave, jedinice lokalne samouprave, pravne i fizičke osobe koje obavljaju registrirane djelatnosti« dok primjerice Pravilnik o održavanju cesta (članak 2) obvezuje upravitelja na provedbu mjera zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa. Mrtva slova na papiru?

Zatražili smo komentar i od upravitelja dionice A7. On nam u svojem odgovoru ističe da je upoznat s problemom buke i da je u svrhu zaštite do sada izgrađeno 88.603 četvornih metara zidova za zaštitu od buke. Navode dalje da je gotov akcijski plan pod nazivom »Zaštita od buke« kojim su evidentirana područja, odnosno riječ je o novim kandidatima koji će dobiti zaštitne panele. Riječ je o ukupnoj duljini autocesta i cesta od 187.03 kilometara, koje prolaze kroz 82 naselja s ukupno 238.000 stanovnika. Plan ove tvrtke je tu opremu financirati iz sredstava EU fondova.

Dionica na listi

– Projekt Zaštite od buke prijavljen je u bazu projekata i predan je prijavni obrazac u Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Sukladno dogovoru očekuje se otvaranje poziva iz programskog razdoblja OPPK 2014 – 2020 odnosno sklapanje ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za realizaciju tog projekta, navodi dopis upravitelja ove brze ceste. Popis dionica koje su ušle u taj projekt dostupan je na internet stranici – www.arz/hr/informacije/zastita-od-buke.

Dobra je vijest da je na listi svoje mjesto našlo i Diračje – Matulji, ali je sada pitanje kada se može očekivati realizacija tog projekta. Znamo kako to ide s europskim sredstvima. Komentirajući tezu da bi spomenuta dionica na Martinkovcu već imala panele da nije bilo afere iz 2011. godine u dopisu navode da »izgradnja zidova za zaštitu od buke na dionici čvor Orehovica – čvor Diračje, nije povezana s projektom zaštite od buke na dionici čvor Diračje – čvor Matulji«.