Osnivači Palacha

Boris Traub i Kosta Radak: Imali smo samo jukebox

Ivana Kocijan

Danas su mladi nezainteresirani. Naučeni su da dobiju sve gotovo, da im se sve servira. Mladi se neće angažirati, oni će doći, platiti i gledati. Mi bismo im poručili da budu aktivniji, da preuzmu vlast u svoje ruke, zaključili su Traub i Radak



Svečanim otvaranjem Omladinskog studentskog centra Palach, u petak 3. listopada započet će nova epizoda u dugoj povijesti najpoznatijega riječkog kluba. Priča o studentskom klubu koju su 1968. započeli studenti Medicinskog fakulteta, neizostavni je dio riječke povijesti u čijem su stvaranju sudjelovale generacije Riječana. Jedan od osnivača kluba te njegov prvi predsjednik bio je Boris Traub koji nam je, baš kao i prvi DJ u klubu Kosta Radak, otkrio tek djelić nebrojenih uspomena koje nose iz vremena provedenog u klubu u Kružnoj.


   – U naše vrijeme uvijek je bilo krcato zato što su cijene bile popularne. Svi su morali platiti ulaznice; dečki su plaćali 3 dinara, a djevojke 1 dinar. Bilo je puno djevojaka. Dečki su se bunili da ne žele iskaznice jer tako nisu mogle dolaziti cure koje nisu studentice, srednjoškolke. Iskaznica je bila neka vrsta ulaznice. Ulazili su studenti, ali su ulaz imali i članovi sportskih klubova, tako su ulazili ljudi koji su dolazili iz organiziranih sfera. Imali smo i jednu posebnu kutiju na ulazu… Tko je ostao bez iskaznice zbog neke frke, imao je zabranu ulaza tri mjeseca, i u toj su kutiji za to vrijeme bile izložene te iskaznice – otkrio je Traub.


Samo jukebox


Traub i Radak ističu kako je danas najveći problem Palacha financiranje.




   – Mi nismo od Grada dobili ni jednu lipu. Ušli smo u prazan prostor, nismo imali razglas, imali smo samo jukebox. Najveći problem bio je što nije bilo ventilacije. Od prvog dana imali smo i problem s bukom. No, kako smo dobro radili, brzo smo napunili kasu. To nije bilo jednostavno, treba znati to voditi. Subotom i nedjeljom je zbog velikog broja posjetitelja trebalo pojačati osoblje. Angažirani su studenti preko Studentskog centra, zapravo za sve poslove angažirani su studenti. Jedan od kolega i danas mi kaže – da nije bilo tebe, ne bih završio fakultet. Naime, on nije bio iz Rijeke i financirao se tako što je radio na ulazu u klub. U Palachu je radio i Gojko Šušak, on je bio jedan od portira. Tu je studirao i to mu je bilo prvo radno mjesto u Rijeci – otkrio je Traub.


   Radno vrijeme kluba bilo je svakog dana od jutra do 23 sata, a plesovi su se održavali do ponoći. Jedina stvar koja je donosila financijsku korist bile su upravo te plesne zabave subotom i nedjeljom.


   – Znalo je biti i 1100 prodanih ulaznica, a rekord je bio za jedan Dan žena, u vrijeme kada je klub imao samo dvije prostorije. U to doba u garderobu je moglo stati 800 kaputa – otkrio je Traub.


   Radak pak otkriva kako su u vrijeme kada je on postao voditelj kulturnog programa Saveza studenata, financije dolazile iz Student-servisa.


   – Satnica je bila povećana za 7 posto i taj je iznos išao za društveni život studenata Rijeke, za priredbe, za sva događanja. Kad je Savez omladine preuzeo, to su prekinuli – rekao je.


Riječko Studić


Radak je u Palachu djelovao od 1969. do 1977. godine, a otišao je kada je klub preuzeo Savez omladine.


   – Ja sam bio disc jockey, a bio sam zadužen i za društveni život studenata, za organizaciju izložbi u Palachu i oko Palacha. To mi je bila glavna funkcija, za to sam dobivao plaću. Imali smo i udruženje darivatelja krvi i svatko tko bi dao krv, imao je mjesec dana slobodnog ulaza. Organizirali smo i susrete studenata, brucošijade… otkrio je Radak.   On je bio i pokretač studentskih novina pod imenom »Riječko Studić«. Bio je to mjesečni bilten u kojem se pisalo o događanjima u Palachu i drugim studentskim temama.   – Radili smo ankete zbog kojih se Komitet često bunio. Pisalo se o položaju studenata, o Rijeci… U uredništvu su bili Nenad Miculinić, Ico Mikuličić, Sonja Šarunić, Damir Pijaca, svi koji su završili novinarsku školu koju je organizirao Novi list zajedno sa Savezom studenata – dodao je.

   Jedan od prvih DJ-a u Palachu dodaje kako su u to vrijeme ploče kupovali na račun Palacha, a glazba se puštala u blokovima – najprije četiri, pet sporih skladbi, a onda isto toliko brzih.


   – Kad su svirale spore stvari, gasilo se svjetlo da bi dečki mogli osvajati djevojke, a neizostavan je bio i damenbal kad su djevojke birale. Od 19 do 20 sati puštala za muzika za one koji su plesali klasične plesove, nakon toga popularna muzika, a pred zatvaranje znali su se svirati i narodnjaci. Pustio bih kolo pa se plesalo kroz sve sale. Bilo je puno studenata iz svih dijelova države i trebalo je zadovoljiti sve ukuse – objasnio je Radak.


Prvi klub s pomfrijem


Glazba se u početku puštala s jukeboxa, potom s ploča, a kasnije je svirala i živa muzika. Ploče koje je kupovao što sam, što na račun kluba, po odlasku je ostavio u Palachu, a kako su ih sljedeće generacije počele odnositi, ostao je bez većine fizičkih uspomena na dane provedene u Kružnoj. Unatoč tome, sjećanja na to razdoblje i dalje su svježa, iako je od tada prošlo gotovo pola stoljeća.


   Traub i Radak prisjećaju se kako je Palach bio prvi klub koji je posluživao pomfrit, uz koji je u ponudi imao i hrenovke, kajgane, kobasice, mjesto gdje su se organizirali dočeci Nove godine s večerom iz Zlatne školjke… Bio je i prvi klub koji je izdavao plastificirane iskaznice, klub u kojem je projektor bio izrađen od programatora vešmašine, klub u čijoj su se televizijskoj sali pratile utakmice, klub u koji je dolazila Radojka Šverko, Slavica Radić i nebrojene druge danas poznate i nepoznate Riječanke i Riječani.


   – Mi koji smo tamo radili na početku, bili smo 90 posto zaposleni na volonterskoj bazi. Imali smo ljubav prema poslu, pazili smo da cijene budu što manje, da se pokrivamo i da studentima bude pristupačno. S vremenom je sve važniji bio novac, a entuzijazam se počeo gubiti i onda to više nije funkcioniralo kao u početku – smatra Radak.


Budite aktivni


Palach ove jeseni ulazi u novu sezonu. Za programski dio bit će zadužen Savez udruga Molekula i Studentski kulturni centar, dok je zakupac ugostiteljske djelatnosti postala tvrtka Kristofer d.o.o. iz Zagreba. Današnjim studentima i svima onima koji će sudjelovati u stvaranju novog Palacha, dvojica prvih »palachovaca« poručuju da se uključe u stvaranje sadržaja u kojima će i sami uživati.


   – Danas su mladi premalo aktivni, nezainteresirani. Samo konzumiraju, samo čekaju da se nešto dogodi, i da se napiju. Naučeni su da dobiju sve gotovo, da im se sve servira. Nema više onoga što smo mi imali. Mladi se neće angažirati, oni će doći, platiti i gledati. Mi bismo im poručili da budu aktivniji, da preuzmu vlast u svoje ruke, zaključili su Traub i Radak.